< srpanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (8)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (7)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

to be part of you =)

je li uopce bitno?
Na kraju duge. as we are?

POVEDI ME DALEKO. sretna jesam. kada shvatim. da lazem sama sebi.
sve je u redu. ne brini za mene.
poletjet cu tamo daleko i nikad se vise neces morati brinuti.
pitaj me govorim li istinu...


and show me, show me, show me how you do that trick.
the one that makes me scream, she said.
the one that makes me laugh, she said.
and threw her arms around my head.
well, show me how you do it. and i promise you, i promise you...
i'll run away with you...

srijeda, 01.07.2009.

it seems, it seems that i cant shake these memories

How i wonder. Is this the end?

Rekao si da nemas para. Ali sada pada kisa, 2 sata ujutro su, a ja sjedim pokraj kise.
Demit kako tipicno za mene.
Znam da mi se neces javiti, nocas. Mozda nikad vise.
Ma ne, stvarno jesam optimist, inace.
Vjerujem da ces mi se javiti, samo neznam hoce li se ista razviti iz toga.

Kisa je usporila. Ja zelim da pada, onako jako.
Jer strah me, ako mi usporimo, mozda i stanemo, mozda i postanemo sunce, mozda nas vise ni nebude.
Nikad nismo bili , sunce, nikad nismo bili normalni.
U tome i je car.
U nasim cudnim razgovorima, u nelogicnostima. U totalnim glupostima.

Volim to sto si jedini koji mi ne pokusava dokazati da me voli.
Ti si tu. Jednostavno si tu, i javljas se, kada je to to, a oboje znamo kada je to to.
To je to, kada nema vise nikog drugog.
Kada smo samo ja i ti, kad mozemo biti mi.
I nitko nece komentirati.
Pitam se polazem li previse nade u to da razumijes.
Mozda sam te precijenila sto se tice toga.
Mozda stvarno ne razumijes tu nasu igru.
A mozda sam ju ja ionako izmislilia, mozda se ni nema sto razumijeti.

Cudno je to, sto u svakom slucaju, mene nije briga. Ja samo uzivam u razgovoru s tobom.
Bas to, relaksiras me. Smirujes me.
Znam da me ne namjeravas smiriti. Vjerojatno je poanta naseg prepucavanja da ja popizdim :) ali na onaj pozitivan nacin, nadam se.
Kako god, ja se samo smirim. Ja se nasmijesim, jer tu si ti, koji si drugaciji.

Ipak, nesto me kopka.
Ne, moj mobitel nije zavibrirao.
Niti nece, nemas para, nemas net.
Ocekujem previse.
Jesi li lagao?
To je taj, littlest things.
Ponekad me previse strah.

„samo jednom se zivi, znas“

Da, sad bi dosao trenutak kada bi ja trebala reci, vidjet cemo sutra. Idemo spavati, sve je u redu.
Ne, ali kisa je prestala.
Pitam se sto radis. Da, banalno jelda. Sto bi se uopce moglo raditi u srijedu u 2 ujutro. Nista.

Nista.

Radimo li mi nista?

- 02:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.