|
|
| < | studeni, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
je li uopce bitno?
Na kraju duge. as we are?
POVEDI ME DALEKO. sretna jesam. kada shvatim. da lazem sama sebi.
sve je u redu. ne brini za mene.
poletjet cu tamo daleko i nikad se vise neces morati brinuti.
pitaj me govorim li istinu...
and show me, show me, show me how you do that trick.
the one that makes me scream, she said.
the one that makes me laugh, she said.
and threw her arms around my head.
well, show me how you do it. and i promise you, i promise you...
i'll run away with you...
jebote ja pa upravo sam shvatilaaaaaaaaa
jesam li to ja?
e pa nisam, jebote nisam.
htjela bih biti.
sve je svedeno u red. i ja spadam u taj jebeni red.
i sasvim sam. konformisticna.
ne, ne, ne, to nisam ja.
zapravo....ja nemam.
nije, nije da sam imala kad sam bila.
ali imala sam zelju.
a sad imam nesto sto nemam, a zelju nemam.
no, ako sam definirala srecu kao nedostatak zelje, onda ipak, pa valjda imam zeljU?
imam li zelju ili cilj?
imam potrebu. potrebu da me zagrlis. a ne samo prcas u mozak.
strah me svega toga, a zapravo da imam priliku uletjela bi u to bez razmisljanja.
ubija me ovo cekanje, a zelim to take it slow.
mislim da ako sve ucinim po pravilima, da ce onda sve ispasti savrseno.
ali, jeli moguce?
samnom nikad nije jednostavno, nikad nije savrseno, jer ja zelim savrsenstvo koje je vece od samog savrsenstva koje kao takvo postoji.
a to ne postoji?
ja trazim ipak.
ma, ne, ne trazim. kako mogu traziti? kad tamo gdje sam stala, tamo sam i ostala.
na istom podrucju potrebe.
a mogu li se maknuti ako sam to ja?
a nisam li sad rekla da to nisam ja?
onda znaci mogu.
ja mogu sve sto pozelim.
a ti mislis da sve mozes, darko. ali, darko, nemozes.
sve ce ti se to vratiti.
tvoj je let previsok.
dok ja tek pokusavam dohvatiti sunce.
a ti mislis da je sunce blize nego sto je.
ti si umjetan. dok ne postanes stvaran. a tada si savrsen.
dok ne prestanes biti takav.
sve je relativno. s tobom, pogotovo.
podsjecas me na sve ono sto sam bila. dok me pretvaras u nekog drugog.
vracas me na pocetak, ali pocetak iz druge perspektive.
dosta mi je vise te glume.
svaki put uzimam drugu ulogu, jer ja jednostavno neznam glumiti sebe.
nisam nikada pokusala. i navika ostaje. da glumim neku ulogu. koja ce me dovesti do kraja.
a kraj nezelim?
i ides mi na kurac.
iako znam da nije tako. nije sve kako se cini.
pokusaj mozda ne ispadne onako kako ispadne. i to nikad nije ono sto je bilo ciljano da bude.
i ono sto pokusavas mozda nije ono sto radis.
a, opet, mozda i je. mozda bas i je.
i mozda ja se uvjeravam da je drukcije, dok je zapravo bas onako kako se cini.
simbioziraj me, darko.
