<	studeni, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (8)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (7)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

to be part of you =)

je li uopce bitno?
Na kraju duge. as we are?
POVEDI ME DALEKO. sretna jesam. kada shvatim. da lazem sama sebi.
sve je u redu. ne brini za mene.
poletjet cu tamo daleko i nikad se vise neces morati brinuti.
pitaj me govorim li istinu...


and show me, show me, show me how you do that trick.
the one that makes me scream, she said.
the one that makes me laugh, she said.
and threw her arms around my head.
well, show me how you do it. and i promise you, i promise you...
i'll run away with you...

nedjelja, 16.11.2008.

argh

lazem lazem lazem lazem i to je jebeno krivo.

zasto bi morala biti sretna ako nisam?

zasto ocekujes od mene da budem ono sto si ti?

zasto ja nesmijem to isto ocekivati od tebe?

zasto sam se uvjeravala da je sve tako jednostavno kada shvacam da sam na pocetku bila u pravu?

i lazem.

i hocu te pokraj mene ali mi se neda pricati s tobom. i opet radim isto, idealiziram te. i nisi dobar onakav kakav jesi.

koliko puta moram ponoviti isto da bi shvatila da je krivo?
i sto ako nikad ne shvatim?

zvijezde titraju zbog promjenjive gustoce zraka.

uzimam kaput i idem van.
vracam se nakon 10 minuta.
i ne prenosim dramaticnost unutarnjeg dozivljaja na ponasanje.

i signal je slab.
prekida se. i nervira me.
ucim psihologiju. ne, nemogu se koncentrirati.
nije li fascinantno kako cijelo vrijeme samo zelim pricati s tobom, a kad imam priliku onda ju unistim u korijenu. i u tom te trenutku mrzim.

a tako bi htjela da me zagrlis. jer je sve oko mene prazno i kao da me zrak stisce u jednu malu tocku za koju nije sigurno ni postoji li.

postojim li ja?
stlaciva sam, reklo bi se. u fizicarskom zargonu.
instrukcije su me ubile.

ti si takva suprotnost samom sebi.
u jednom si trenutku sve sto mi treba a vec u drugom se ponistavas.

pa ne, bas i nisam najbolje.

bi li shvatio?