< | prosinac, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
je li uopce bitno?
Na kraju duge. as we are?
POVEDI ME DALEKO. sretna jesam. kada shvatim. da lazem sama sebi.
sve je u redu. ne brini za mene.
poletjet cu tamo daleko i nikad se vise neces morati brinuti.
pitaj me govorim li istinu...
and show me, show me, show me how you do that trick.
the one that makes me scream, she said.
the one that makes me laugh, she said.
and threw her arms around my head.
well, show me how you do it. and i promise you, i promise you...
i'll run away with you...
i samo sam djete. u neku ruku.
previse mi je svega.
jer padam iz najdosadnijeg predmeta moguceg. jer tebe nije briga.
jos gore...jer te je briga.
jer nemogu objasniti. i'd show a smile but i'm too weak, i'd share with you could i only speak...
jer ubija me osjecaj tako drukciji od svega sto poznajem, od svega sto zelim da vidim...nesto kao flash....kako da se kontroliram....
jer moram odlučiti. a nemogu. i neželim. i'm walking on sunshinee... zelim sunce.
fali mi sunce. iako volim snjeg. zelim sunce i snjeg. zelim bozic. *zelim tebe u ponoc na novu godinu*
ni sama neznam sto zelim. romeo i julija. i mobitel mi zvoni a nejavljam se. nikome. jer ljudi me zovu bezveze. i nije ih zapravo briga. i kad pocnem pricati o necemu u vezi s mojim sjebanim zivotom reakcija je vec uhodana. "aha ,super. moram ic. bok"
i to je tuzno. na neki nacin komicno. al nekako se ne smijem. mozda bi trebala. biti flegma.
steta sto nisam.
i zalim sto sam upoznala osobu kao sto si ti. osobu koja je JA u toliko mnogo stvari. osoba koja je ujedno i toliko puta bolja od mene. osobu u usporedbi s kojom svi ostali izgledaju bezosjecajni. umisljeni. jednostavno pogresni. i ti si ono sto je ispravno.
i ponekad zalim sto stvaram savrsenu sliku o tebi jer znam da nitko nije savrsen. a ti si savrsen u toliko stvari. i cinis me nervoznom. i to me cini sretnom. u isto vrjeme me baca na dno.
ali u svakom slucaju zavrsim ovdje u krevetu pisuci jos jedan post o tebi.
i sljedeci dan se vracam u skolu. i opet te vidim i opet prolazim sto dalje. i opet izbjegavam pogled. i opet gledam gdje si. i opet zakljucim da te nije briga. i onda...
sjetim se koliko te JE briga. i to je sve o cemu razmisljam.
i osjecam se tako slabo. preslabo da bi plakala. i'll be fine...promise you will never see me cry***
srusivsi se na krevet zatvorila je oci i zamislila jos jedan san.
**nisam sigurna da li sam vam komentirala, ne sjecam se. sad stvarno nemam volje i budem jednom kad skupim volje. =)