U nepoznatom smjeru
Pružio si mi ruku i jednu kartu autobusnu. Odbacila sam krhku ljusku, sad vozim se uz melodiju tajnu. Šapnuo si da me čekaš u sakrivenom kutku. Nakon što zagrizem oluju: tamo gdje siloviti vjetrovi tuku, likovi na platnu gladuju, anđeo u svjetlo uperi pušku, a srca se smanjuju. Padale su suze u ponor dok đavoli u tami caruju. Do tebe vodi svaki obzor i svaki zemljani otvor. Od kolodvora bez putokaza i tunela punog mraza, do skakutanja po zvijezdama i leta na mirisnim krošnjama. Sjediš i ljutu ispijaš. Nečujno planiraš: posljednji poljubac kojim ćeš me ugasiti, a tijelo moje u crnicu sahraniti. Vi me nemojte tražiti, nemojte za mnom plakati. I Vaš će se sat ugasiti! HŽ uspomene (u poznatom smjeru): (u divljini, prašini, 40 stupnjeva, klima - otvoreni svi prozori u "plavcu" prema Bjelovaru) Vaša Marta, XOXO! Oznake: stihovi, pjesma, život, simbol, putovanje, uspomene, fotografija |