Djevojčica se igra s vršnjacima skrivača.

Sakrivena je i čeka.

Nekoliko godina stariji adolescent joj prilazi s leđa te stavlja ruku oko prsa.

Pokušava joj zarobiti ruke i oboriti je na tlo.

Djevojčica se jedva uspijeva othrvati te dati u bijeg.

Mlade djevojke i dječaci provode svoje ljetne dane u slobodi od škole.

Susjed srednje dobi, oženjen čovjek i politički aktivan u svojoj općini, dolazi do njih te im predlaže da plešu za njega; nakon nekoliko minuta općenitog razgovora.

Usput, utvrdi da bi se sada trebale zabavljati s muškarcima srednje dobi, čisto onako - "radi prakse".

Gospođica zadovoljno korača ulicom.

U crvenoj lepršavoj haljini i visokim platformama.

Ususret joj dolazi namrgođeni muškarac i pljune ispred nje: "Droljo!"

Za vrijeme vožnje tramvajem, u kutku nasuprot vrata stoji čovjek odjeven u crno.

Na licu mu sunčane naočale.

Iskorištava gužvu i pokušava trljati svoje tijelo o ženu koja se nalazi ispred njega.

Žena se odmiče, a on se opet "nevino" približava.

Okrenula se i obratila: "Kada se misliš prestati nabijati?"

"Tko? Ja? Nisam ništa!" (Izlazi za deset sekundi na Glavnom kolodvoru i bježi.)

Žena sjedi ispred starijeg muškarca u prostoriji punoj ljudi.

Obraća joj se na uho i govori:

"Vi pokazivanjem svojih listova samo izazivate. Da je neka druga vlast u pitanju, ne biste takvi hodali ulicom."

"Kakav ćeš ti posao obaviti? S dva "štapa" gore i dva "štapa" dolje? Primi se bolje one stvari i kuhače. Dvjesto grama parizera će to uraditi?" - s podsmijehom i sigurnošću u snagu.

"Trebali bi dezinficirati tvoje lice i skinuti tu šminku jer tako ne izgledaš pametna." - netom prije pisanja ispita. "Oh, tko bi rekao da imate sve točno. Ovo mi se dugo nije dogodilo." - nakon završetka ispita.


(...)

"M., zašto si našminkana? M., zar moraš nositi haljine? M, zar ti uvijek budeš takva?"

Jesam, moram i budem, zato što mogu (jednom za svagda).

Oznake: sloboda, tolerancija, stop nasilju