pjemasloz

Ove su riječi crne od dubine,
ove su pjesme zrele i bez buke.
One su tako šiknule iz tmine
i sada streme k'o pružene ruke. (Tin Ujević, Kolajna, V.)

Predgovor (Pjesma kao utočište) ovoj duboko emotivnoj zbirci u kojoj stihovi nisu suza do suze, jecaji u tmini neprospavanih noći ili traženje razloga za nemire , ljutnje, psovke, već prepoznavanje svoga sna, svoje dubine u opiranjima razarajućem zlu, prepoznavanje osobne ozarenosti u susretu s dobrim u prirodi, u obitelji, u prošlosti, u krletki ili kavezu društva, u nesretnoj nam domovini... napisao je vrli pjesnik Stijepo Mijović Kočan. Majstorski, znalački. Doživljeno, ne umiljvajući se. To je recenzija kao uzor, kao štivo koje bi morali pročitati mnogi napuhani kritičari i ugledati se.
Ja ne ću poći Kočanovom cestom koja je izričajno, doživljajno i misaono prebogata jednostavnošću ljepote susreta s pjenikovim stihovima.
Malo drugačije. Onako...školski.

Silazim u crnu pjesnikovu dubina,u prostore tamnih zrcala.

PRVA GRUPA PJESAMA (Prokletstvo izdaje)


...na toj strijeli što me oborila,
vidjeh pero iz bratova krila... (Prokleststvo izdaje)

...a žulja nas magla
žute slutnje. (Nespokoj)

Istini se priklonite
i psujte-
psujte odreda
brojem i slovom
i kormilara i kapetana
koji molitvu ne poznaju
u vremenu
ovog
mračnog bezumlja;
u vremenu ustrojenih političara
kad narod za dobro ne zna;
u vremenu
sveopćeg nereda,
rasipanja
i duhovnog rastakanja! (Pijani kormilar, cijela))

...neka je pak duša opaka,
puna ugriza bolnih
zvjerskih očnjaka (Ima i zlih)

Izgubio je moralne vrline
uobličene ljudskim ruhom
onoga dana
kada se je
opio-kruhom. (Lakomisleni moćnik, cijela)

Kakav je ovo
društveni ustroj
gdje predvodnik
samo cifra
svoj naškrobljeni
ures.
a za stado ne mari
nit za
rastrojstva potres-
što reći, narode?!

Uzdahnut je samo:
O, tempora, o mores! (Čudno vrijeme živim, cijela)

Kuda streme današnji
ljudi što se bogatoj
trpezi klanjaju,
ograđujući se gojaznošću
gnjecava smokvina bumbara? (Zloguki guslar)

Bože beskrajni
koji sve stvorio jesi,
zauzdaj pakost,
opameti zle što rade;
poderi maske glume, rasprostri prostorom
svu svoju strpljivost
pregrštima nade! (Gluma)

...na prijestolje se popele
prazne šuplje glave.
.....
...dobro žive strvinari,
krv srčući, tove se vampiri... (Rasulo)

...pa zašto danas
i pod čijom palicom
svirate neobećane melodije? (Svirač)

I jučer, i danas, i sutra
sve je bez boje i mirisa
otkako bezglavo vrtoglav moćnik
odijeva zbilju u halje besmislene.

Poduhvate stvaralačke,
nastojanja i htijenja
u ruševine sazda... (Samo živi nosom u oblacima)

Susret brkova
njih dva
gadljiva
ozakoni vezom
treća spodoba, predstavnik
izopačenog zakona.
Životu suprotna
zakona-
uvrnute glave,
dostojna žaljenja
i liječenja. (Homo bludnici, cijela)

Tuga klasja žita,
kukoljem gusto prepletena,
slika je
življenja mučnog,
bodežima mržnje
sakaćena. (Otrov mržnje, cijela)

Čovjek je komarac
ili pak krpelj drugome. (Čovjek, gdje je)

Dokle ćeš zatirati porod ponosni,
Zemljo sanjana? (Praskozorje slavlja)

Pakao. I svi krugovi pakla.Ovdje. Na Zemlji. U Domovini. U Hrvatskoj.

Izdaja. Magla. Nered. Nemoral. Koljački očnjaci. Pune drobine. Neznalice na tronu. Ruševine srca i duše. Nastranosti . Mržnja. Otrovana žitišta. Čovjek krpelj, a ne stvaratelj. Vladavina sebičnih i zlih. Zatiranje snova.

Je li se hrabri i nesebični hrvatski ratnik, hrvatski rodoljub i humanist, hrvatski pjesnik, nakon stoljeća neslobode, robovanja i ponižavanja za to borio, za to krvario?

"Ove su riječi crne od dubine..."

Boli me, mati moja, majko moja, majo moja, i duša i tilo...

U dnu tmine iskri se točkica na zrcalu NADE:

Munjom krijeposti otvorit će se nebo,
gromovitom će se jekom raspuknuti tlo
i nanovo će se ustoličiti Mir i Dobro. (Praskozorje slavlja)

Na Križu, razabet i izboden, Isus nije zaboravio Čovjeka.

(uskoro treći dio)

1. "KRIŽ"

Uvodna pjesma "KRIŽ" nosi na plećima zbirke temeljne životne poruke:

Pod teretom križa teškoga najsnažnija pleća lome se ("kopne", kaže pjesnik Mile), ali duh "prti pokore" i svojom ustrajnošću "nadilazi prostore" u slutnji praskozorja daleke zore.
Smisao čovjekovoga postojanja u ovozemaljskomu koračanju je u "snazi molitve" koja težinu križa osmišljava "dohvatom zore obećane".

"Per aspera ad astra!" Kroz trnje do zvijezda! Tko ne ljubi križ, nije vrijedan spomena!


"Ja sam Put i Istina i Život, govori Gospodin;
nitko ne dolazi Ocu osim po meni. "

Rimljanima 14:11

Pjesnik Mile korača cestama Isusa.

MILINA ŽIVOTNA i PJESNIČKA CESTA:

Pjesnik Mile ima dva svoja čvrsta podneblja, dva moralna utočišta i odmorišta, dva ognjišta i ishodišta:

OBITELJ i DOMOVINU HRVATSKU.

Za njega su sreća i uzlet životnoga zadovoljstva u obitelji, uzletna staza zanosa.
Nema li jedina nam domovina Hrvatska sretnih obitelji, nema ni budućnosti. Obitelj je poduminta (temelj) Domovine!
Prošlost je prošla u borbama i opiranjima zlu, sadašnjost teče u patnjama, budućnosti nema ni u snovima.

(uskoro drugi dio)

37. Najbolja likarija


Tako je to bilo davno
kad san bija mali:
svaka druga rič svakoga dana,
od jutra do mraka,
bila je govno.
Šta si to uradija,
vikala bi dica jedan drugon,
govno jedno!
Jesan li ti reka, govno jedno,
da mučiš?!
Govno jedno, šta si me izda?
A, jedinicu si dobija, govno jedno! Usrano!
Je l' tako u školu iđeš,
govno velikačko, s jedinicon?
I tako,
brez govna skoro nisi moga ni leć,
ni dignit se,
ni odat.


E, ali kad ja sve to gledan iz daljine,
vidin da su to bile samo riči
u onon teškon životu.
kad se puno oralo, kopalo, sijalo,
a malo želo i bralo.
Cili dan gori, doli, tamo, vamo,,
a skoro brez gaća i obuće.
Cili dan mokar ako je kiša,
cili dan smrznut ako je ladno.


A kad bi na večer sidili oko ognjišta
i slušali priče naši stariji,
ne bi se spominjalo govno,
nestalo bi ono iz naši usta.
Ko da je u ponor ošlo upast!
I ko da ne će otale nikad izronit!

Mi bi dica zaspali u materinin krilin,
na travercan
koje su nosale sve mirise ovoga svita:
krša, polja, dolaca, škrapa, stina, crljenica,
ovaca, koza, konja, gudina, kokošiju, pasa, mačaka,
konoba i šufita,
štala, pojata, torova, gudinjača, kokošinjaca,
kaduljišta, vrisišta, kupusišta, gnjojišta,
vinograda, njivišta, strništa,
divenica, oglavina, pršuta,
raspukli dlaništa i suzni obraza.

Ti mirisi u travercan matera naši
bivali su najbolja likarija,
najpametnije tablete
iz grudišta zavičaja našeg.

KRAJOBRAZI (Pjesme II.)

piesma o zemlji


volim te zemljo moja što ne laješ
i ne olajavaš ničije tuge ničije radosti
zemljo moja prijateljice moja
ne mogu bez tebe
zemljo moja
crvenice moja
crnice moja
u dobroti i darivanju uporna
a šutiš
i kad te kažnjavaju
šutiš
i kad te pljuju i kažnjavaju
šutiš
i kad ti laskaju
šutiš
i kad te mole
šutiš
i kad te krvlju zalijevaju
šutiš
i kad ti kosti lome
šutiš
i pamtiš neosvetnički
i ne samo pod noktom
i pod kožom te imam
kao oklop nevidljivi
i u krvi
i u srcu
i u pogledu živca
i u riječi izgovorenoj i nekazanoj
i u koraku
i u snu
moja crnice
moja crvenice
ti si moje nebo
i moj lijek

Stankovci, 1. veljače 1971.


PJESME I.,2002.