pjemasloz
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (3)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (4)
Lipanj 2020 (1)
Veljača 2020 (2)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (2)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Rujan 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (7)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (5)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (7)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (7)
Srpanj 2015 (7)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (4)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (3)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (4)
Lipanj 2020 (1)
Veljača 2020 (2)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (2)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Rujan 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (7)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (5)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (7)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (7)
Srpanj 2015 (7)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (4)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (8)
Opis bloga
promatranja, zapažanja,razmišljanja, poezija, proza
galebovi
galebovi
moj krik
nose
moj let
šutljivo lete
na čelu vala
san moj
snivaju
na plećima stijenja
samoću moju
samuju
"OSMIJESI I SUZE", 1974.
-------------------------------------------------------------------------------
zaboraviš li slatkost znoja
zaboraviš li slatkost znoja
zaboraviš li tvrdoću žulja
izgubit će ti se staza iz obzora
morat ćeš lutati gubeći snagu
morat ćeš puzati
da bi stigao druge
"ČEMPRESI UZ CESTU", 1978.
------------------------------------------------------------------------------------------
žetva
kad mi iz ruke
poškropi kiša
tvoje lice
crno kao zemlja
pomislim
pred mojim usnama
žari
podnevna žetva ljepote
"KAMENO PODNEBLJE", 1985.
MOJ POGLED
Umoran od traženja,
odmara se na tebi.
Šumi ti u kosi...
kuca na prozore tvojih očiju...
miluje ti dušu nemirom...
i struji tkivom tvoje mladosti.
Moj pogled zove tvoj pogled
da se okupaju.
Samo si ga smiješkom rastopila.
"OSMIJESI I SUZE",1974.
PJESNICI
Pravi luđaci oni su zanavijek
jer svrdlaju mrak metaforom svjetla,
nikada nisu za isti kukurijek,
ledinom neba perušaju pijetla.
Njišu se svijeti, staze se ruše,
mirišu dlani kameni i žuti,
mračnine sve su, sve krvave tmuše,
miriše breza, miriše i šuti.
Pjesnici žive bez utjehe zlata.
Bude pjesnici čovjeka u hodu.
Ulaze skromni tek na prednja vrata,
preziruć jamu i frazersku modu.
Uspravnost šije i očiju zanos.
U džepu rupa. Duše cvjetni nanos.
ČEMPRESI UZ CESTU, 1978.
------------------------------------------------------------------------------------------
promatranja, zapažanja,razmišljanja, poezija, proza
galebovi
galebovi
moj krik
nose
moj let
šutljivo lete
na čelu vala
san moj
snivaju
na plećima stijenja
samoću moju
"OSMIJESI I SUZE", 1974.
-------------------------------------------------------------------------------
zaboraviš li slatkost znoja
zaboraviš li slatkost znoja
zaboraviš li tvrdoću žulja
izgubit će ti se staza iz obzora
morat ćeš lutati gubeći snagu
morat ćeš puzati
da bi stigao druge
"ČEMPRESI UZ CESTU", 1978.
------------------------------------------------------------------------------------------
žetva
kad mi iz ruke
poškropi kiša
tvoje lice
crno kao zemlja
pomislim
pred mojim usnama
žari
podnevna žetva ljepote
"KAMENO PODNEBLJE", 1985.
MOJ POGLED
Umoran od traženja,
odmara se na tebi.
Šumi ti u kosi...
kuca na prozore tvojih očiju...
miluje ti dušu nemirom...
i struji tkivom tvoje mladosti.
Moj pogled zove tvoj pogled
da se okupaju.
Samo si ga smiješkom rastopila.
"OSMIJESI I SUZE",1974.
PJESNICI
Pravi luđaci oni su zanavijek
jer svrdlaju mrak metaforom svjetla,
nikada nisu za isti kukurijek,
ledinom neba perušaju pijetla.
Njišu se svijeti, staze se ruše,
mirišu dlani kameni i žuti,
mračnine sve su, sve krvave tmuše,
miriše breza, miriše i šuti.
Pjesnici žive bez utjehe zlata.
Bude pjesnici čovjeka u hodu.
Ulaze skromni tek na prednja vrata,
preziruć jamu i frazersku modu.
Uspravnost šije i očiju zanos.
U džepu rupa. Duše cvjetni nanos.
ČEMPRESI UZ CESTU, 1978.
------------------------------------------------------------------------------------------
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Igre.hr
Najbolje igre i igrice
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Igre.hr
Najbolje igre i igrice
Forum.hr
Monitor.hr
29.10.2015., četvrtak
IVAN VIDOVIĆ: ZBIRKA pjesama "PLODOVI PATNJE" MILE KLARIĆA, drugi dio
|
Ove su riječi crne od dubine, ove su pjesme zrele i bez buke. One su tako šiknule iz tmine i sada streme k'o pružene ruke. (Tin Ujević, Kolajna, V.) Predgovor (Pjesma kao utočište) ovoj duboko emotivnoj zbirci u kojoj stihovi nisu suza do suze, jecaji u tmini neprospavanih noći ili traženje razloga za nemire , ljutnje, psovke, već prepoznavanje svoga sna, svoje dubine u opiranjima razarajućem zlu, prepoznavanje osobne ozarenosti u susretu s dobrim u prirodi, u obitelji, u prošlosti, u krletki ili kavezu društva, u nesretnoj nam domovini... napisao je vrli pjesnik Stijepo Mijović Kočan. Majstorski, znalački. Doživljeno, ne umiljvajući se. To je recenzija kao uzor, kao štivo koje bi morali pročitati mnogi napuhani kritičari i ugledati se. Ja ne ću poći Kočanovom cestom koja je izričajno, doživljajno i misaono prebogata jednostavnošću ljepote susreta s pjenikovim stihovima. Malo drugačije. Onako...školski. Silazim u crnu pjesnikovu dubina,u prostore tamnih zrcala. PRVA GRUPA PJESAMA (Prokletstvo izdaje) ...na toj strijeli što me oborila, vidjeh pero iz bratova krila... (Prokleststvo izdaje) ...a žulja nas magla žute slutnje. (Nespokoj) Istini se priklonite i psujte- psujte odreda brojem i slovom i kormilara i kapetana koji molitvu ne poznaju u vremenu ovog mračnog bezumlja; u vremenu ustrojenih političara kad narod za dobro ne zna; u vremenu sveopćeg nereda, rasipanja i duhovnog rastakanja! (Pijani kormilar, cijela)) ...neka je pak duša opaka, puna ugriza bolnih zvjerskih očnjaka (Ima i zlih) Izgubio je moralne vrline uobličene ljudskim ruhom onoga dana kada se je opio-kruhom. (Lakomisleni moćnik, cijela) Kakav je ovo društveni ustroj gdje predvodnik samo cifra svoj naškrobljeni ures. a za stado ne mari nit za rastrojstva potres- što reći, narode?! Uzdahnut je samo: O, tempora, o mores! (Čudno vrijeme živim, cijela) Kuda streme današnji ljudi što se bogatoj trpezi klanjaju, ograđujući se gojaznošću gnjecava smokvina bumbara? (Zloguki guslar) Bože beskrajni koji sve stvorio jesi, zauzdaj pakost, opameti zle što rade; poderi maske glume, rasprostri prostorom svu svoju strpljivost pregrštima nade! (Gluma) ...na prijestolje se popele prazne šuplje glave. ..... ...dobro žive strvinari, krv srčući, tove se vampiri... (Rasulo) ...pa zašto danas i pod čijom palicom svirate neobećane melodije? (Svirač) I jučer, i danas, i sutra sve je bez boje i mirisa otkako bezglavo vrtoglav moćnik odijeva zbilju u halje besmislene. Poduhvate stvaralačke, nastojanja i htijenja u ruševine sazda... (Samo živi nosom u oblacima) Susret brkova njih dva gadljiva ozakoni vezom treća spodoba, predstavnik izopačenog zakona. Životu suprotna zakona- uvrnute glave, dostojna žaljenja i liječenja. (Homo bludnici, cijela) Tuga klasja žita, kukoljem gusto prepletena, slika je življenja mučnog, bodežima mržnje sakaćena. (Otrov mržnje, cijela) Čovjek je komarac ili pak krpelj drugome. (Čovjek, gdje je) Dokle ćeš zatirati porod ponosni, Zemljo sanjana? (Praskozorje slavlja) Pakao. I svi krugovi pakla.Ovdje. Na Zemlji. U Domovini. U Hrvatskoj. Izdaja. Magla. Nered. Nemoral. Koljački očnjaci. Pune drobine. Neznalice na tronu. Ruševine srca i duše. Nastranosti . Mržnja. Otrovana žitišta. Čovjek krpelj, a ne stvaratelj. Vladavina sebičnih i zlih. Zatiranje snova. Je li se hrabri i nesebični hrvatski ratnik, hrvatski rodoljub i humanist, hrvatski pjesnik, nakon stoljeća neslobode, robovanja i ponižavanja za to borio, za to krvario? "Ove su riječi crne od dubine..." Boli me, mati moja, majko moja, majo moja, i duša i tilo... U dnu tmine iskri se točkica na zrcalu NADE: Munjom krijeposti otvorit će se nebo, gromovitom će se jekom raspuknuti tlo i nanovo će se ustoličiti Mir i Dobro. (Praskozorje slavlja) Na Križu, razabet i izboden, Isus nije zaboravio Čovjeka. (uskoro treći dio) |
25.10.2015., nedjelja
IVAN VIDOVIĆ: ZBIRKA pjesama "PLODOVI PATNJE" MILE KLARIĆA, prvi dio
 1. "KRIŽ" Uvodna pjesma "KRIŽ" nosi na plećima zbirke temeljne životne poruke: Pod teretom križa teškoga najsnažnija pleća lome se ("kopne", kaže pjesnik Mile), ali duh "prti pokore" i svojom ustrajnošću "nadilazi prostore" u slutnji praskozorja daleke zore. Smisao čovjekovoga postojanja u ovozemaljskomu koračanju je u "snazi molitve" koja težinu križa osmišljava "dohvatom zore obećane". "Per aspera ad astra!" Kroz trnje do zvijezda! Tko ne ljubi križ, nije vrijedan spomena! "Ja sam Put i Istina i Život, govori Gospodin; nitko ne dolazi Ocu osim po meni. " Rimljanima 14:11 Pjesnik Mile korača cestama Isusa. MILINA ŽIVOTNA i PJESNIČKA CESTA: Pjesnik Mile ima dva svoja čvrsta podneblja, dva moralna utočišta i odmorišta, dva ognjišta i ishodišta: OBITELJ i DOMOVINU HRVATSKU. Za njega su sreća i uzlet životnoga zadovoljstva u obitelji, uzletna staza zanosa. Nema li jedina nam domovina Hrvatska sretnih obitelji, nema ni budućnosti. Obitelj je poduminta (temelj) Domovine! Prošlost je prošla u borbama i opiranjima zlu, sadašnjost teče u patnjama, budućnosti nema ni u snovima. (uskoro drugi dio) |
19.10.2015., ponedjeljak
MIRISI U TRAVERCAN MATERA NAŠI
|
37. Najbolja likarija Tako je to bilo davno kad san bija mali: svaka druga rič svakoga dana, od jutra do mraka, bila je govno. Šta si to uradija, vikala bi dica jedan drugon, govno jedno! Jesan li ti reka, govno jedno, da mučiš?! Govno jedno, šta si me izda? A, jedinicu si dobija, govno jedno! Usrano! Je l' tako u školu iđeš, govno velikačko, s jedinicon? I tako, brez govna skoro nisi moga ni leć, ni dignit se, ni odat. E, ali kad ja sve to gledan iz daljine, vidin da su to bile samo riči u onon teškon životu. kad se puno oralo, kopalo, sijalo, a malo želo i bralo. Cili dan gori, doli, tamo, vamo,, a skoro brez gaća i obuće. Cili dan mokar ako je kiša, cili dan smrznut ako je ladno. A kad bi na večer sidili oko ognjišta i slušali priče naši stariji, ne bi se spominjalo govno, nestalo bi ono iz naši usta. Ko da je u ponor ošlo upast! I ko da ne će otale nikad izronit! Mi bi dica zaspali u materinin krilin, na travercan koje su nosale sve mirise ovoga svita: krša, polja, dolaca, škrapa, stina, crljenica, ovaca, koza, konja, gudina, kokošiju, pasa, mačaka, konoba i šufita, štala, pojata, torova, gudinjača, kokošinjaca, kaduljišta, vrisišta, kupusišta, gnjojišta, vinograda, njivišta, strništa, divenica, oglavina, pršuta, raspukli dlaništa i suzni obraza. Ti mirisi u travercan matera naši bivali su najbolja likarija, najpametnije tablete iz grudišta zavičaja našeg. KRAJOBRAZI (Pjesme II.) |
07.10.2015., srijeda
TI SI MOJE NEBO I MOJ LIJEK
|
piesma o zemlji volim te zemljo moja što ne laješ i ne olajavaš ničije tuge ničije radosti zemljo moja prijateljice moja ne mogu bez tebe zemljo moja crvenice moja crnice moja u dobroti i darivanju uporna a šutiš i kad te kažnjavaju šutiš i kad te pljuju i kažnjavaju šutiš i kad ti laskaju šutiš i kad te mole šutiš i kad te krvlju zalijevaju šutiš i kad ti kosti lome šutiš i pamtiš neosvetnički i ne samo pod noktom i pod kožom te imam kao oklop nevidljivi i u krvi i u srcu i u pogledu živca i u riječi izgovorenoj i nekazanoj i u koraku i u snu moja crnice moja crvenice ti si moje nebo i moj lijek Stankovci, 1. veljače 1971. PJESME I.,2002. |
