pjemasloz

Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (1)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (3)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (4)
Lipanj 2020 (1)
Veljača 2020 (2)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (2)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Rujan 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (7)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (5)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (7)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (7)
Srpanj 2015 (7)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (4)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Opis bloga
promatranja, zapažanja,razmišljanja, poezija, proza







galebovi


galebovi
moj krik
nose
moj let
šutljivo lete

na čelu vala
san moj
snivaju

na plećima stijenja
samoću moju
samuju

"OSMIJESI I SUZE", 1974.
-------------------------------------------------------------------------------

zaboraviš li slatkost znoja


zaboraviš li slatkost znoja
zaboraviš li tvrdoću žulja
izgubit će ti se staza iz obzora
morat ćeš lutati gubeći snagu
morat ćeš puzati
da bi stigao druge

"ČEMPRESI UZ CESTU", 1978.
------------------------------------------------------------------------------------------

žetva


kad mi iz ruke
poškropi kiša
tvoje lice
crno kao zemlja
pomislim
pred mojim usnama
žari
podnevna žetva ljepote

"KAMENO PODNEBLJE", 1985.


MOJ POGLED


Umoran od traženja,
odmara se na tebi.
Šumi ti u kosi...
kuca na prozore tvojih očiju...
miluje ti dušu nemirom...
i struji tkivom tvoje mladosti.

Moj pogled zove tvoj pogled
da se okupaju.

Samo si ga smiješkom rastopila.

"OSMIJESI I SUZE",1974.


PJESNICI


Pravi luđaci oni su zanavijek
jer svrdlaju mrak metaforom svjetla,
nikada nisu za isti kukurijek,
ledinom neba perušaju pijetla.

Njišu se svijeti, staze se ruše,
mirišu dlani kameni i žuti,
mračnine sve su, sve krvave tmuše,
miriše breza, miriše i šuti.

Pjesnici žive bez utjehe zlata.
Bude pjesnici čovjeka u hodu.
Ulaze skromni tek na prednja vrata,
preziruć jamu i frazersku modu.

Uspravnost šije i očiju zanos.
U džepu rupa. Duše cvjetni nanos.

ČEMPRESI UZ CESTU, 1978.




------------------------------------------------------------------------------------------
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr





















26.11.2015., četvrtak

NESEBIČNI I NEUMORNI ROKO DOBRA

Sjaj Oriona
S obzirom da si i ti, prijatelju i pjesniče Ivane Vidoviću,
u recentnom pjesništvu Lijepe Naše vuk samotnjak, pače,
poskok u klancima i gudurama njene svekolike žalosne
zbilje, dopustit ćeš mi da ovaj svoj post, postavljen na
zatvorenoj grupi skrovitog i markantnog poete Svena
Adama Ewina, podijelim s tobom i s tvojim čestitim
prijateljima i gostima:

Roko Dobra: IZ MAILA PRIJATELJU


SAMOĆOM GÓRDI

Igoru Šipiću

Sâm udružen sobom zlato si dobitka …
Samo uklet kad si, žudnja društvo traži;
usamljen u carstvu vlastitoga bitka,
snáži te dah jutra, a svijet ti je draži.

Al', ako ičije zbog nas duše stenju,
jerbo smo teretom kakva prirepaša –
kao da lijane na stabla se penju,
dok su bez tog, sâme, sirotinjska päša.

Stog poziv zefiru, vjesniku proljeća,
tom pažu Erosa, da burleskom grdi
razloge jedinke na fonu stoljeća,

dokazom pak biva da smo ponos tvrdi,
živo samovanje za vječna uzl'jeća
i da se kob na nas, górde, zalud srdi.

26.11.2015.
- 14:56 - Komentari (8) - Isprintaj - #

18.11.2015., srijeda

NIJEME KOLONE ŽIVIH HRVATA

Vukovar...
Škabrnja...

Nijeme kolone živih Hrvata.
Nevidljive rane na bešćutnom suncu,
skrivenom u magli.

Posvuda cerek pijanih i trijeznih
četnika.

Hrvatski barjak u maglenom polusvjetlu budi sunce, jutra i večeri
bez noževa četničkih...
- 10:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

16.11.2015., ponedjeljak

IVAN VIDOVIĆ: ZBIRKA pjesama "PLODOVI PATNJE" MILE KLARIĆA, četvrti dio

TREĆA SKUPINA PJESAMA (Daj me čuj)


Živjeti vrijedi zbog bljeska ljepote,
pa da nam borba svaku raskoš ote,
ni nisko rugo niti laska pasja

okaljat neće tvoje suho zlato,
ni ukrasti nam blago bogodato,
suton što osmijeh lica tvog obasja. ( KOLAJNA, X., posljednje strofe soneta)

Iz tame ogorčenosti i beznađa u blagu svjetlost blaženstva žene, meke ruke žene...


Zašto se lijepiš
na laske šarene,
na smislene laži
izopačene spodobe? (Daj me čuj)


Ona ne mora ništa
učiniti
samo se dovoljno
skinuti
za veliki uspjeh.

On bi s istim
činom
izazvao samo
gadljiv podsmijeh. (Razlika, cijela)


Magličast privid
iznenadne slike
potrese trg i ulicu,
pojavom
umišljene prilike. (Jedna od njih)


Prsti su tvoji topli
izvore slada rastopili,
dvojbe u oku otopili
da bi narančino srce
ozarili.

Ali,
zašto su slador naranče,
nakon prve zasitne slatkoće,
u gorčinu grijeha jabuke
pretočili?

Ta, prsti strasti pohlepne
i lude,
sjećanjem često kajanje
probude! (Nostalgija naranče, cijela)


Od danjeg svjetla
svjetlije
duša me tvoja
radošću krijepi
i kad
sunce sjajno
oblak tamni
prekrije. (Blagost duše dobre, cijela)


Prostranstva svemira bez Tebe
ne bi bila spokojna,
nego-tek šarenilo latica
bez mirisa spokojna.

Dođi i premosti dubine
korakom vedrim
bez primisli tmurne;
bez nevolje, stresa--
daruj me dobrotom
svog uresa! (Jednoj dalekoj)


Ti si moja ljubav
sveukupna
od davnine,
pa do kraja vijeka. (U sukobu)


Bljesak pogleda unakrsna,
njegova i njezina,
u jednom trenu
hod izmijeni
dvoje putnika-
odredi im
put jednosmjerni
vitica zlatna
i prisegnula zakletva. (Sakrament vjenčanja, cijela)


Sjećaš li se
uzleta ruku svojih
čvrsto stegnutih
oko mojega vrata. (Sjaćaš li se)

Milina ljubav nije Ujevićeva "tuđinska žena samilosnih očiju", ona je pjesnikova spasiteljica u mislima, sjaćanjima i stvarnosti,
ne samilosnica, već stvarateljica ljepote jutra, dana, večeri.

"Živjeti vrijedi zbog bljeska ljepote."

Pjesnik MIle joj ne otkriva ni ime, ni izgled, ni stas, ni rast, pjesnik skriva svoju intimu, svoju sreću.
Intima, duboki svijet čovječji, ima svoje ime: zadovoljstvo, nepovredivo. A žena temelj života koja ti
ne daruje jabuku da bi te obmanula, već da bi ti osladila život i otjerala boli.
Ljubav nije samo zanos, već i prigovor, i razgovor, i odgovor, i zagovor...i osmijeh i pogled...

Sjećaš li se
zeleno buknule livade,
šiknuo bistri izvor
u sunčano jutro proljetno;
uzburkali se sokovi u žilama,
razdragala se njedra
vrelinom tvoga pogleda. (Sjećaš li se)

"Živjeti vrijedi zbog bljeska ljepote."


(uskoro peti dio)
- 09:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.11.2015., petak

NEUMRLI TIN

12. studenoga 1955. godine zapisano je i u knjizi
mrtvih da je Tin Ujević umro, a ja pak, nakon
dugih 60 godina, tvrdim da ovaj planetarni
hrvatski poeta nije umro – evo u ovom
svom sonetu:

Roko Dobra: ŽIVI POETA …

Tinu Ujeviću

Tu sam s mislima na ovome svijetu
(badava često i sva zemna zvona)
ma, kakav da sam, Tebe sam poetu
vidjeti kadar sred nebeskog trona.

Do kraja predan svakoj Tvojoj riječi,
poletnoj od sna il' teškoj od jave;
duh i sad njihov navraća i liječi
bol moj što pluta s potonule nave.

Sâm sam se vjerom (a studen bje ljuta),
tad okrenuo Tvojemu božanstvu –
kristalno jasnom. Pa me pak s tog puta

vihori nisu skrenut mogli više:
Ti, Tin Ujević, u svojem si carstvu
živi poeta koji vječnost dišeš!

(Zadar, 12. studenog 2015.)
- 20:36 - Komentari (8) - Isprintaj - #

01.11.2015., nedjelja

IVAN VIDOVIĆ: ZBIRKA pjesama "PLODOVI PATNJE" MILE KLARIĆA, treći dio

DRUGA SKUPINA PJESAMA (Bez duge)

S ranom u tom srcu, tamnu i duboku,
s tajnom u tom trudnu i prokletu biću,
sa zvijezdom na ćelu, sa iskrom u oku
gazi stazom varke, mrtvi Ujeviću.

Smrt je tvoja ljubav pri svakome kroku,
smrt je u tvom iću, u tvojemu piću,
smrt je u tvom dahu i u tvojem boku,
smrt, i smrt, i smrt u Nadi i Otkriću. Tin Ujević (Kolajna, XXXI. prve strofe soneta)



Poniranje u dušu, u (vlastitoga) sebe.

Kaplju sporo tmurni,
kišni dani tuge,
zarđale životne slavine
bez rumene zore, bez svjetla,
bez duge... (Bez duge)

Mučno nosim ovo nebo
na plećima krhkim... (Jezik rašljasti)

U ovom danu sivom,
danu bez horizonta... (Želja isprazna)

Ali, taj što nikad
ništa trpio nije,
ne može ni znati
težinu smisla izreke ("Drži se!") (Misao i smisao)

Mogao bih bjesnjeti
i mogao bih se pjeniti,
ali, kakva smisla
u svemu tome
ima
ako bih, time,
nudio
samo:
ranu otvorenu
i bol nelagodnu
sebi i oko sebe-
svima? (Bijes i grijeh, cijela)

Potrošio sam zalihe snova
i svu sreću
koja je davno pobjegla
u tuđe krajeve...
........
bez uzleta
i Nade. (Ispraznost življenja)

Ako je granuće
nagovještaj dana,
bilo kakav da je...

Nada je polomljena-
u rano svitanje
samo jad
i uzdisanje! (Dan beznađa, cijela)

Došao je kraj,
došao je čas
za sve trenutke
kad se oprostiti želim
sa svima
da isprosim oprost
za grijehe i nestašluke
prije nego se odselim,
prije nego otputujem
tamo gdje je Istina,
gdje je vječni mir
i preporodna tišina. (Mir i tišina, cijela)

Doviđenja, dragi i mili,
doviđenja, prijatelji,
na završetku puta
bit ćemo
kakvi do sad
nismo nikad bili.

Zbogom, rođeni moj,
zbogom, dragi i mili,
odlazak je navještaj
susreta u Arkadiji. (Na odlasku, cijela)

Ne samo nemir duše, nego beznađe, potonuće u živi pijesak tragičnosti, izgubljenost, bez ijednoga
nagovještaja "iskre u oku"...i svemirske "zvijezde na čelu".

Bože moj, kako su svi pjesnici, imali razloga za lahor sreće ili požar zadovoljstva, ili nemali, ne samo nesretni, već i neutješni!
Zašto, Bože moj Svemogući?!
Zar si pjesnicima na zemaljskim tlima namijenio životarenje bez duge?


(uskoro četvrti dio)
- 13:55 - Komentari (11) - Isprintaj - #