NESEBIČNI I NEUMORNI ROKO DOBRA

četvrtak , 26.11.2015.

Sjaj Oriona
S obzirom da si i ti, prijatelju i pjesniče Ivane Vidoviću,
u recentnom pjesništvu Lijepe Naše vuk samotnjak, pače,
poskok u klancima i gudurama njene svekolike žalosne
zbilje, dopustit ćeš mi da ovaj svoj post, postavljen na
zatvorenoj grupi skrovitog i markantnog poete Svena
Adama Ewina, podijelim s tobom i s tvojim čestitim
prijateljima i gostima:

Roko Dobra: IZ MAILA PRIJATELJU


SAMOĆOM GÓRDI

Igoru Šipiću

Sâm udružen sobom zlato si dobitka …
Samo uklet kad si, žudnja društvo traži;
usamljen u carstvu vlastitoga bitka,
snáži te dah jutra, a svijet ti je draži.

Al', ako ičije zbog nas duše stenju,
jerbo smo teretom kakva prirepaša –
kao da lijane na stabla se penju,
dok su bez tog, sâme, sirotinjska päša.

Stog poziv zefiru, vjesniku proljeća,
tom pažu Erosa, da burleskom grdi
razloge jedinke na fonu stoljeća,

dokazom pak biva da smo ponos tvrdi,
živo samovanje za vječna uzl'jeća
i da se kob na nas, górde, zalud srdi.

26.11.2015.

NIJEME KOLONE ŽIVIH HRVATA

srijeda , 18.11.2015.

Vukovar...
Škabrnja...

Nijeme kolone živih Hrvata.
Nevidljive rane na bešćutnom suncu,
skrivenom u magli.

Posvuda cerek pijanih i trijeznih
četnika.

Hrvatski barjak u maglenom polusvjetlu budi sunce, jutra i večeri
bez noževa četničkih...

IVAN VIDOVIĆ: ZBIRKA pjesama "PLODOVI PATNJE" MILE KLARIĆA, četvrti dio

ponedjeljak , 16.11.2015.

TREĆA SKUPINA PJESAMA (Daj me čuj)


Živjeti vrijedi zbog bljeska ljepote,
pa da nam borba svaku raskoš ote,
ni nisko rugo niti laska pasja

okaljat neće tvoje suho zlato,
ni ukrasti nam blago bogodato,
suton što osmijeh lica tvog obasja. ( KOLAJNA, X., posljednje strofe soneta)

Iz tame ogorčenosti i beznađa u blagu svjetlost blaženstva žene, meke ruke žene...


Zašto se lijepiš
na laske šarene,
na smislene laži
izopačene spodobe? (Daj me čuj)


Ona ne mora ništa
učiniti
samo se dovoljno
skinuti
za veliki uspjeh.

On bi s istim
činom
izazvao samo
gadljiv podsmijeh. (Razlika, cijela)


Magličast privid
iznenadne slike
potrese trg i ulicu,
pojavom
umišljene prilike. (Jedna od njih)


Prsti su tvoji topli
izvore slada rastopili,
dvojbe u oku otopili
da bi narančino srce
ozarili.

Ali,
zašto su slador naranče,
nakon prve zasitne slatkoće,
u gorčinu grijeha jabuke
pretočili?

Ta, prsti strasti pohlepne
i lude,
sjećanjem često kajanje
probude! (Nostalgija naranče, cijela)


Od danjeg svjetla
svjetlije
duša me tvoja
radošću krijepi
i kad
sunce sjajno
oblak tamni
prekrije. (Blagost duše dobre, cijela)


Prostranstva svemira bez Tebe
ne bi bila spokojna,
nego-tek šarenilo latica
bez mirisa spokojna.

Dođi i premosti dubine
korakom vedrim
bez primisli tmurne;
bez nevolje, stresa--
daruj me dobrotom
svog uresa! (Jednoj dalekoj)


Ti si moja ljubav
sveukupna
od davnine,
pa do kraja vijeka. (U sukobu)


Bljesak pogleda unakrsna,
njegova i njezina,
u jednom trenu
hod izmijeni
dvoje putnika-
odredi im
put jednosmjerni
vitica zlatna
i prisegnula zakletva. (Sakrament vjenčanja, cijela)


Sjećaš li se
uzleta ruku svojih
čvrsto stegnutih
oko mojega vrata. (Sjaćaš li se)

Milina ljubav nije Ujevićeva "tuđinska žena samilosnih očiju", ona je pjesnikova spasiteljica u mislima, sjaćanjima i stvarnosti,
ne samilosnica, već stvarateljica ljepote jutra, dana, večeri.

"Živjeti vrijedi zbog bljeska ljepote."

Pjesnik MIle joj ne otkriva ni ime, ni izgled, ni stas, ni rast, pjesnik skriva svoju intimu, svoju sreću.
Intima, duboki svijet čovječji, ima svoje ime: zadovoljstvo, nepovredivo. A žena temelj života koja ti
ne daruje jabuku da bi te obmanula, već da bi ti osladila život i otjerala boli.
Ljubav nije samo zanos, već i prigovor, i razgovor, i odgovor, i zagovor...i osmijeh i pogled...

Sjećaš li se
zeleno buknule livade,
šiknuo bistri izvor
u sunčano jutro proljetno;
uzburkali se sokovi u žilama,
razdragala se njedra
vrelinom tvoga pogleda. (Sjećaš li se)

"Živjeti vrijedi zbog bljeska ljepote."


(uskoro peti dio)