Riječi što bjehu tvrdo, vedro trnje,
mostovi izmeđ' dva jutra, dva mraka,
riječi što bjehu žuto, zrelo zrnje,
robovi sada i nijema su varka

vlastite vjere i napetog sluha,
nejasni glasi iz nutarnje bune,
korice tvrde i mrvice kruha,
slomljeno veslo što beznadno kune.

Žeđa će biti, pomislih, tek mala
nakon svih čaša rose mi bezbolne:
propadam zemnih podnoseći kala.
Umrijet će riječi tiho smrtnobolne.

Do kraja vijeka tako bi i bilo
kada bi palo duše moje krilo.

SABRANI SONETI, Zadar, 2010.

1.
sućutnost sunca
svenazočna u toploj
riječi čovječjoj

2.
žuti grozdovi
galica na obrazu
dlanova pečat

3.
lako je zori
crvenoj od radosti
u podne kud ću

UVODNI SONET

I PEGAZ MOJ...


U vjetar mi opet pitanje ode,
a vjetar k'o vjetar krilima maše;
iako pitanog u oči bode,
on samo Pegaza svojeg uzjaše,

i nebu visoko vine se, Bože,
odakle istine glas očekuje,
kako se doseći i zenit može-
poezija kad se munjama kuje!

Stoga smisla nema srdit se, zbilja,
nakon što obzorje procvjeta slavom
i nakon zdravica uslijed obilja.

Ali, uza sve to, nad mojom glavom
na jastuku mekom od sna i bilja,
i Pegaz moj, eno, dimi u plavom!

Zbirka ima deset cjelina:

1. UVODNI SONET
2. UTJEHA KRAJNOSTI
3. PJEV KISTA
4. LAĐARI PUČINE
5. SONETI POETI IVANU VIDOVIĆU
6. SONETI POETESI LJILJANI DOBRA
7. DAH EVINE KĆERI
8. SVE IMA SVRHE
9. U DOSLUHU S NEBOM
10. ZAVRŠNI SONET

Posvete:

IRENI I IVI FADIĆ CVJETKU MILANJI, SVENU ADAMU EWINU, UNUKU TONU ZA 19. ROĐENDAN, MILI KLARIĆU, BORNU-NOVOROĐENOM UNUKU PRIJATELJA SUŠCA, IVANU VIDOVIĆU, LJILJANI DOBRA, ŽELJKI ALEKSIĆ, GORDANI GOGSI, ADAMI, IVANI KALE VRVILO, HELENI PERIČIĆ, SILVANI UJDUR BILAN, ANI PETROVIĆ, DIJANI JELČIĆ-STARČEVIĆ, POETESI ZABORAVLJENA IMENA, ANGELI, SLAVKU KUKECU PIPIJU, NEUMRLOJ VESNI PARUN, TOMISLAVU MARIJANU BILOSNIĆU




TVOJE SU RUKE

Tvoje su ruke poskoka grlile
u kamenjaru tvojih Vidovića,
al' su i balzam najdražih ti bića,
za koje su se predano skrbile.

Tvoje su ruke putovi do nade
da će uzletjet ptica nam plamena,
i da će jantar, to sunce kamena,
bljesnut iz mraka nakon kanonade...

Tvoje su ruke duga iznad trsa
tvog vinograda kada se god dani
dok su ga puna uzbibana prsa...

Tvoje su ruke pjesma-atrakcija
tvog maslinika, kog i tvoj znoj hrani,
a u kom vječnost pjeva Kroacija.

_______________________________________________________

Ovo je zbirka vrhunskih soneta zanosa i boli, ljubavi i uznositosti,opijenosti životom i nadom, koračanja i koračanja,mora i kamena, žeđi i žudnje, valova i sunca, čežnje za svojim otokom ŽIRJEM i maslinama, uranjanja u dušu dobroga čovjeka, rukovanja s nebom i krilima galebova.
Ovo je knjiga soneta u kojima nema mržnje ni netrpeljivosti.Samo ljubavi i veličanja ljudskih vrijednosti.
U čijoj god je duši osjetio iskru plemenitosti i dobrote, pozdravio ju je sonetom. Tako Roko poput galeba pozdravlja svoje suputnike, supatnike, svoje najbliže, prijatelje i prijatelje pjesnike, djecu i odrasle...
Ni u jednoj knjizi lijepe književnosti ne ćemo susresti toliko posveta! Samo u knjizi Velikoga Roka!

Hvala ti, Roko, hvala ti, poeto, hvala ti, prijatelju!






JEDINI BOŽE (završni sonet)

Jedini Bože, koji znaš i mene
i kad sam grješan, i kad sam dostojan
u ovom svijetu Tvoje opomene,
učini da sam vjernik Tvoj postojan.

Jedini Bože, koji znaš i mene,
anđeo nek mi na desno bar uho,
ako li k meni uistinu krene,
riječ Tvoja šapne! (lijevo je pak gluho).

Jedini Bože, koji znaš i mene,
učini za me što nađeš za shodno:
da mi u zjeni zadnji list ne svene,
i da mog duha polje bude plodno!

Jedini Bože, koji znaš i mene,
daj, sjeti me se bar na kraju smjene!


U TISKU JE JEDANAESTA ZBIRKA-"PUT DO MORA" (izabrane pjesme)-324 stranice.

SRETNO I ZDRAVO, NEUMORNI I PLODONOSNI PJESNIČE ROKO, SJAJU ORIONA!!!

Jedini Bože moj,
u meni,
pogriješim li.
opomeni me!

Jedini Bože moj,
u meni,
satri me,
zatajim li Te!

Jedini Bože moj,
u meni,
izbriše tragove moje,
postojanje moje,
izdam li jedinu mi Domovinu moju!
Hrvatsku!

___________________________________________

zaboraviš li slatkost znoja
zaboraviš li tvrdoću žulja
izgubit će ti se staza iz obzora
morat ćeš lutati
gubeći snagu
morat ćeš puzati
da bi stigao druge