Na virtualu život se prenio
iz stvarnog dana i grada i sela.
I novi ponos silno se pjenio,
i nove maske na poznata čela.

K'o pauna rep i smućeno oko
sokola hrabrog u pustari slova
goste se ljudi plitko i duboko,
bara na dlanu puna mrtvih kljova.

Dragine prije tri nonice stare
bombone ližu i duboko dišu,
slatko se smiju, bistro nebo kvare,
pipkaju bradu i ljupkosti rišu.

Uljudan budi i ne gnječi žulja
Petru ni Pavlu kraj čašice ulja.

SABRANI SONETI

Lakše se nađe za ubojstvo cvijeta
razlog negoli umna pjesma danja.
To je velika neurednost svijeta.
Sanjalac sanja i snom se ne klanja

sili ni ratu i unatoč gladi
sve zvijezde veže u vretenca sjajna.
Svemirom Zemlju pronosi i sladi.
Smrt je to kami, prijetnja joj beskrajna.

Tako mi leti sve češće misao
nebom i paklom, snove bistre kuša
i gnojne rane, tražeći smisao.
Sretan mi doskok uvijek Božju sluša.

Hoćeš li, Bože, izbrisati ljudstvo
ovo, zemaljsko? Novo daj nam sudstvo!
"Dubrovnik", 1./2013.