Grlim ljepotu svoje tihe vjere,
strahove kružne plačnih crnih kruna.
Odanost ćutim suzdržane mjere,
dozive tihe unutarnjih buna.

Usamljen kročim sred noćnih arkada,
preziruć mrske listove lovora,
tuđih me reže srp jeremijada,
davnih i suznih, preteških govora.

Suludom maštom ponesen lampače,
što bljuje vidik besmisleno svima
u tijestu zemlje, u naručju drače,
uzlijećem sretan. Ranjen padam tlima.

Beskrajna stravo tragičnih uzleta!
Obzori snage. Soneti svih ljeta.

SABRANI SONETI

Plakao,
ne plakao,
čeka te
plač.

Volio,
ne volio,
čeka te
drač.

Mač!
Mač!

ŽALOPOJI

Potomci vi ste Zrinskih, Frankopana,
Vrančića, Mara i Matije Gupca.
Sloboda više nije zakopana.
Hrvatske boje! Nebo zlatnog trupca!

Barjaci uma! Gle, hrvatske duge!
Rosi nam svjetlo gdje bijahu mraci.
Gledamo sretni sjajnost nove pruge.
Slapovi skaču. Mirne sreće vlaci.

"Idile" prave puteljcima teku:
vladari gojni bacaju u nemoć
godišnja doba. Nove rane peku
radničke slutnje: rad ne stvara svemoć.

Oj, branitelju, ne sviraj dvojnice!
Rastjeraj site hrvatske gnojnice!

Sabrani soneti