OČI I LICE JEDNE ŽENEMASKOTE

23.04.2013.

Pune su mulja te oči i trnja,
Na sivom licu kamenom se rode
i buknu noži iz svih masnih prnja.
I mreže pletu, tihe spletke vode.

To lice nosi namazana koza.
To lice je dom srušenoga krova.
To lice nije čvrsta plodna loza.
Graditi svjetlost! Iz početka! Snova!

Ženemaskote samo crve kote.
Svjetlost je crkla, a ostaje zloća.
Crve baš kote te žene maskote.

Iz zloće nikla tek tvrda mrkloća.
Nema na licu crvljivom dobrote.
Mrkloća, zloća. Mrkloća i zloća.

SABRANI SONETI

Zadar, 6. listopada 1984. (PJESME)

DONIJET ĆU I VRIJESKA, I ZNOJA, I ZEMLJE U INTERIJER

19.04.2013.




kad uđem u interijer
gdje je do maloprije sjedila "gospa"
i lijepoodjevena
i namazana
i namirisana
i uokvirena
uzavre mi želja da se natrag vratim
i zaključam vrata
da iz prostora mrskog ne izlete nikad
ni mirisi ni namazi ni okviri
ali ja ne zaključam vrata
ja otvorim vrata i prozore i plafone
da oteku namazi
da otpuze okviri
neka prodišu i zrak i klupa i kvaka i slika

donijet ću i vrijeska i znoja i zemlje u svaki kut
jer meni ne treba ni paris ni new york ni hong kong
ništa što se trenutno nameće
ništa što mi nameću

trebalo bi svjetove neke u zemlju zakopati
kao atomske otpatke
da ne truju krajolike

i tako ja otvaram vrata
ja zatvaram vrata
i sjedam
i pišem
i dišem

Zadar, 12. studenoga 1984. (PJESME)

ŽENE HODNIKA

16.04.2013.




to su žene hodnika
žene koje primaju lasku kao neprocjenjiv dar
pa zaboravljaju izlazak sunca
to su žene hodnika
žene kao vode uokvirene
izmazanih obala
žene rugalice
podsmjehuše
žene hodnika
što jedna drugoj hvale suknje i podsuknje
to su žene brkata jezika
i ose koje bodu
to su žene hodnika
namještene bučnosti
promuklog smijeha
te žene kasno u urede ulaze
te žene vole snagu hodnika i rovove kuhinja
te žene pozlaćuju svoju prošlost
i prošlost svojih prija
te žene imaju krinku
te žene rade za šminku
te žene su sklopile savez bez potpisa
te žene prilaze žrtvi fino i ponizno
s osmijehom bokova
s nožem u dubini njedara
te žene hodnika
te žene ne rađaju ne stvaraju
te žene kupuju i zoru i mrak i radost i ponos
te žene su pune rodoljubnih fraza
a kasne u urede
žene hodnika
te žene budalama razaraju jutra
i sade mrak sitnišima
te žene jezikom oblikuju poštenje drugih
i jezikom kuju svoju čestitost

Zadar, 15. listopada 1984. (PJESME)

PJESMA O ŽENI KOJA ŽIVI ZA IZLETE

14.04.2013.



ružnoća stepeništa
ružnoča hodnika
jer njima struje zločeste oči
ružnoća glave
ružnoća obrva
ružnoća zjenica
ružnoća lica
ružnoća usana
ružnoča naušnica
ružnoća ogrlice
ružnoća sisa
ružnoća pupka noktiju ružnoća ruku
ružnoča ružnoća ružnoća
ružnoća ulice ružnoća trga ružnoća mora ružnoća otoka
ružnoća vile
ružnoća ružnoća
i kud prođe ružnoća ružnoća
i koga dotakne ružnoća ružnoća ružnoća k'o kuga
ružnoća izleta
ružnoća spavanja u dvoje u troje u četvoro...
ružnoća zahoda
ružnoća trave
ružnoća grmova
ružnoća sve je gdje dođe ružnoća
ružnoćo mrlje crne
do proplanka sunčanog dojahat ne ćeš

Zadar, 15. listopada 1984. (PJESME)

AUREOLA VAGINA

13.04.2013.



zašto li tako kurve koračaju smjerno
zašto li glavom dotiču oblake
zašto u zjeni oka se
biserje junački njiše a riječi bez dlake klize
sanjam li ili u njima to
i na njima sve klepeće ipak

a spremne su one
zaviriti svugdje kao kuje
kao krtica što u mraku ruje

nadiru poput pobune poplave blatnjave
kurve na ulice
i cere se i dreče kao svrake prazne i kasne
neiživljene
spremne poniziti moćne u vjeri
vjerne i skromne

najglasnije svuda su kurve
u tuđim sobama u tuđim mrakovima u tuđim zaljevima
na tuđim svjetionicima
u svojim hodnicima
samo snažni oduprijeti se mogu
pohanim butinama plavim mesima sisa

čitam
aureola vagina na čelu im piše
cjenik na grudima umjesto djeteta slike
i gmižu kurve uludo
i laju kurve suludo

iz tame u sporedne prostore najprije dolaze
pa sve hrabrije i oholije na glavne
i labirinte pletu
i kao na nekom sletu
one se javljaju sočno krvoločno

najjači pljačkaši kurve su
svevremenske utaje ljubavi
svevremenske prodaje topline mesne

one su brodolimnice umobolnice
što spas traže u tuđim brodolomima
u hitnji kao u skitnji
veslaju
u budalastoj krvi
i siju strvi
po betonskim ležištima

one ulaze i izlaze na stražnja vrata
i čuvaju dupe
liječeći svoje rupe
kurve se kupe

kurve bolest nude
u ime ljubavi sulude
i stvaraju doline ćupova
razbijenih
njihova vojska snažna je voda
podzemna

nad svijetom se nadvila sjena velike kurvanjske guzice

kurve domovinu ljube raširenih nogu zapjenjenih žvala

Zadar, 3. siječnja 1986. (PJESME)

POGLED S BALKONA

10.04.2013.

Krvave gaćice stare zaražene kurve
na suhoj grani smriča
u mojemu kršu.

U desnoj ruci krvavi mač,
u lijevoj glava Hrvata
iz koje curi hrvatska krv.

Eurohomoseks jaši homoerectusa
na suhim ledinama.


PJESME II., Zadar, 2007.

U KORAČANJU ZARASTAJU RANE

04.04.2013.

Gnjavi me tašta, mračna žudnja i zla.
Voda, što budi početak mi misli,
u magle snova blatnjava baca tla.
Krvave rane. Crvi sunca stisli.

Kako otrovno mirisat ću more?
Ostavit komu kamenu ću braću,
u nedogledu, kad orljava zore
svijetli i šumi u pčelinjem saću?

S oblaka, evo, zvonjave silaze
meni pa šutim: valu ću il' kršu,
zmije gdje suze i jezike plaze?
Vidim li sliku: konji snope vršu.

U koračanju zarastaju rane.
U koračanju ne će meso vrane.

SABRANI SONETI, Zadar, 2010.