to su žene hodnika
žene koje primaju lasku kao neprocjenjiv dar
pa zaboravljaju izlazak sunca
to su žene hodnika
žene kao vode uokvirene
izmazanih obala
žene rugalice
podsmjehuše
žene hodnika
što jedna drugoj hvale suknje i podsuknje
to su žene brkata jezika
i ose koje bodu
to su žene hodnika
namještene bučnosti
promuklog smijeha
te žene kasno u urede ulaze
te žene vole snagu hodnika i rovove kuhinja
te žene pozlaćuju svoju prošlost
i prošlost svojih prija
te žene imaju krinku
te žene rade za šminku
te žene su sklopile savez bez potpisa
te žene prilaze žrtvi fino i ponizno
s osmijehom bokova
s nožem u dubini njedara
te žene hodnika
te žene ne rađaju ne stvaraju
te žene kupuju i zoru i mrak i radost i ponos
te žene su pune rodoljubnih fraza
a kasne u urede
žene hodnika
te žene budalama razaraju jutra
i sade mrak sitnišima
te žene jezikom oblikuju poštenje drugih
i jezikom kuju svoju čestitost
Zadar, 15. listopada 1984. (PJESME)
Post je objavljen 16.04.2013. u 17:21 sati.