kad uđem u interijer
gdje je do maloprije sjedila "gospa"
i lijepoodjevena
i namazana
i namirisana
i uokvirena
uzavre mi želja da se natrag vratim
i zaključam vrata
da iz prostora mrskog ne izlete nikad
ni mirisi ni namazi ni okviri
ali ja ne zaključam vrata
ja otvorim vrata i prozore i plafone
da oteku namazi
da otpuze okviri
neka prodišu i zrak i klupa i kvaka i slika
donijet ću i vrijeska i znoja i zemlje u svaki kut
jer meni ne treba ni paris ni new york ni hong kong
ništa što se trenutno nameće
ništa što mi nameću
trebalo bi svjetove neke u zemlju zakopati
kao atomske otpatke
da ne truju krajolike
i tako ja otvaram vrata
ja zatvaram vrata
i sjedam
i pišem
i dišem
Zadar, 12. studenoga 1984. (PJESME)
Post je objavljen 19.04.2013. u 16:26 sati.