Moje dileme https://blog.dnevnik.hr/ivan

petak, 29.04.2011.

Razočarenje....ili sve u svoje vrijeme?

Pa eto, upoznala je ona i moj stan, s pokojom šaljivom primjedbom oko sukladnosti, ali to mi je bilo jasno i samom. Uvijek su drugi vodili brigu oko toga, a i sam prostor je nastao zapravo usput, slučajno. Služi svrsi, bar za sada.
Drugo je bilo više nego dobro. Večera jednostavna i efektna, lijep komad telećeg buta na čitavim krumpirima, sve u sasvim novom pekaču. Miješana salata s balsamicom koji mi se slučajno jako svidio koji dan prije, kod prijatelja, pa ga nađoh u trgovini. Spomenula je još na roštilju da obožava baklave, pa sam se potrudio saznati tko ih najbolje spravlja. To ju je posebno dirnulo...što sam zapamtio! Lagano bijelo vino. Preskupi francuski konjak nije upalio, rijetko pije žestice. Šest vrsta napitaka na bazi kave je ispao dobar potez, jedan od njih je bio i njezin omiljeni!
Bila je topla, opuštena, mazna kao iz snova, od kada je ušla, dok mi nije pomogla oprati suđe.
Slavne baklave i kava su malko spustile raspoloženje. Meni bar. Mada sam svjestan njezinih dobrih namjera. Iskrenosti. Valjda sam previše zastario oko očekivanja od žena. Načina na koji žene danas razmišljaju.
Namjerno se prvi puta sasvim odmakla, na fotelju izvan moga dohvata, te me nekako ispitivački pogledala preko ruba šalice. I rekla da bi voljela nešto razjasniti, kako ne bih imao neutemeljenih očekivanja ili planova. Da joj je samnom baš ugodno i zabavno, rijetko ugodno. Uključujući svakako i prostoriju u koju ćemo se, nada se, malo poslije preseliti (ovo je bilo sa osmjehom i pogledom koji ispunjava sve muške snove odjednom!). Da jako cijeni pažnju koju osjeća i još više moje veselje njome, njezinim društvom. Da nema nikoga drugog, niti ikada nešto takvo izvodi, čak niti planira. Da joj muškarac uvijek skoro sasvim zatomi svaki drugi interes....prema ostalima. Ali da već jako dugo ima svoj život, nekoliko njoj važnih stvari, oko kojih nije spremna dopustiti niti raspravu, kamoli ikada više nekome dopustiti da to mijenja....ili čak pomisli kako ima to pravo. Od svoga društva, u koje sam, ako budem htio, doduše i ja dobrodošao, astronmskog kluba, planinarenja i neke ženske udruge za potporu, za koju nikada nisam niti čuo. Također, da će sasvim sigurno uvijek imati samo svoj stan i svoj posao. Da je upoznala prije mene više od jednog dragog čovjeka koji su joj nudili brak i da se brinu o njoj, i koji bi to vrlo vjerojatno i činili sa zadovoljstvom. Ali je to nije zanimalo i još uvijek je ne zanima. Da joj mogu biti poput ove slatke baklave nakon večere, važan, potreban i jako željen. Kako se, usput rečeno, nadala da mi neće trebati baš 4 dana da je pozovem....Ali da ne mogu postati njezin život, koliko god se možda trudio ili nadao. Da nikako neće biti zamjena za ženu koju sam izgubio, da je sada uvjerena kako neće takvo nešto poželjeti nikada!
Zatim se premjestila meni u krilo, poljubila me i sasvim drugim glasom rekla..... Ali, ako ti je to prihvatljivo, obećajem i da više nikada neću držati monologe poput ovoga...čak i da neću primjetiti kako ti se slaže posteljina i boja zidova, tamo kamo me vodiš, upravo misliš odvesti, može, ha?
Nije primjetila, bar ne na glas, nekako mi se čini da je zbilja postala zauzeta drugim, da je sve drugo ostalo s one strane praga spavaće sobe! Bila je sve vrijeme naporosto lijepi san za svakog muškarca, dugo vremena.....
Ipak, u neko gluho doba noći, mislim i poslije kratkog drijemanja, ili čega baš lijepog između sna i jave, otišla se otuširati, obukla se i poljupcem zaustavila sve moje prosvjede. Sutra radim, ne prerano, ali svejedno, imam neke svoje rituale....Ne, ti ne ideš nikamo, imam auto i ne bojim se mraka! Ne boj se, ne mora tako biti uvijek, ali sada mi se ide kući. Ne, sve je sasvim u redu, dapače, mogu se samo nadati da će tako biti opet, ali.....rekla sam već....

četvrtak, 21.04.2011.

Oduševila me !

Oduševila me , omađijala, pomladila, sve u tri sekunde! Već kada se pojavila crne, blistave, raspuštene kose, pažljivo našminkana, jarko crvenih usana, zastao mi je dah. I zbog njezina izgleda i zbog same pomisli da je to što je sve učinila sa sobom, učinila zbog mene! Samo koji tjedan ranije kladio bih se u priličan iznos protiv te mogućnosti! Crna, kratka i uska, plišana suknja, jarko crvena, pripijena bluza, potpetice koje su mi je dovele sasvim u ravan s očima. Crni sako s ponekom šljokicom. Suknja zapravo i ne toliko kratka, koliko su joj noge beskrajno duge!
Smiješ zatvoriti usta, shvatila sam da ti se sviđa! Ha,ha,ha.....
Prekrasna ti je kosa danas!
Nemam obično volje toliko prtljati s njom, osim kada želim da ne dolazi do izražaja moj preveliki nos, kao večeras. Znaš, ti zapravo imaš sreće...
Znam i ne mogu vjerovati!
Ha,ha,ha...hvala, hvala, ali nisam tako mislila. Da si samo malo niži, otpisala bih te, Obožavam potpetice i mrzim muškarce gledati odozgo, to sam mislila.
Mogu i ja kupiti jedne, pa ću opet biti višlji....
Baš da! Kuda ćemo?
Ima jedan restoran, dobar...nije baš jako blizu, znaju, trebali bi imati i živu glazbu. Nisam siguran, srijeda je ipak, ali nadam se.
Gospodin i pleše, je li?! Sve bolje za boljim....vidiš što bi propustila zbog par centimetara. Jedino ti baš auto nije pogodan za ulazak u štiklama i uskoj suknji, znaš?!
Razmišljao sam prijepodne da nabavim drugi za večeras, neku limuzinu, ali nisu mi mogli isporučuti!
Ha,ha,ha.....volim kada muškarci misle na mene, znaš?! Nije tako loše kada sam se smjestila, zapravo. Nekako kao da sam iznad svih ostalih, kao u nekom tenku. Baš se ima osjećaj sigurnosti. Zbog toga si ga izabrao?
Zapravo se ženi jako sviđao i bila je prilika, par tisuća kilometara samo, a ona... oprosti, ne sluša ti se o mojoj bivšoj ženi, je li?!
Ma daj, nema uopće veze, znaš da živimo u gradu u kojemu svi sve znaju. Pa i ja znam za tvoju bivšu. Biti će ti drago čuti, cure u vrtiću se nisu mogle načuditi što te pustila, osim nekih s jako podlim pretpostavkama.
Podlim pretpostavkama?
Gluposti, nema veze..... Kakve ovdje ima muzike?
Svakakve, mislim, meni je prilično svejedno ako mi se što svidi. Jedan te isti CD slušam danima....ili radio, ako se on upali. Vjerujem da ima još i njezinog izbora, i sinovog.

Večer je bila magična, stostruko se isplatila gnjavaža sa školom plesa na koju me žena nekada natjerala. Hrana, vino, njezin dubok pogled, glasan smijeg. Nisamo niti stigli tamo, a slobodno smo se šalili kao da smo dugo zajedno.
Upozorila me na brzinu, ali baš slatko. Znaš, hajde malo uspori, ne volim biti napeta u vožnji. Ne sumnjam u tvoju vještinu, ali ne gledaš baš pažljivo samo naprijed, znaš?!
U restoranu niz nepristojnih muškaraca...ili naprosto nisu mogli odoljeti, da je ne gledaju, preko ramena svojih pratilja, na putu u WC, bez ikakvog opravdanja. Baš su slinili! A ja sam narastao do stropa!
Udebljati ćeš me ovim palačinkama.., što je previše...mmm s orasima su i čokoladom. Je li, da ti to nešto ne planiraš kada se prejedaš orasima?
Planiram, zapravo više maštam, od kada sam te ugledao večeras....zapravo još od prije, od onog roštilja! Samo nekako imam osjećaj, kada bi mi se zbilja posrećilo, da mi ne bi trebali orasi. Ne danas, bar!
Je li? To je zapravo kompliment na muški način, ha?!
Što mogu, kada ih ne znam davati na ženski naćin. Ali brzo učim, pa...uz malu pomoć, idući puta....
Poljubila me u obraz u autu dok se još nisam ni snašao i zadržala mi ruku na ramenu, iako se odmakla natrag na svoje sjedalo. Znaš, mislim nešto, baš sam nekidan gledala da je u Americi običaj, pistojno, pozvati muškarca unutra nakon 4. spoja. Ali mislim si....pa mi nismo još niti u Europi! Bi li htio ipak ući na još jedno piće....ili tako nešto? Zbilja si se potrudio večeras, bilo mi je baš ugodno, lijepo, pa.....
Privukao sam je sebi.....pitaš gluposti...bi li htio? Ne vjerujem da postoji muškarac koji bi što ljepše htio.....

ponedjeljak, 11.04.2011.

Kalemiti ružu na hrast....moguće?

Bez i najmanje želje da sebe proglasim ružom, pala mi je ta stara dilema na pamet poslije roštilja!
Jedanaest ljudi miješanog bračnog statusa, obrazovanja i zanimanja, a ipak kompaktna skupina. Desetero ih zapravo poznajem, ili bar znam o njima, sugrađani. I ćetvero djece. Zajedničko im je da su nekako na rubu nečeg uobičajenog, svi koliko sam bar čuo imaju neke svoje zanimacije, ideje. Humanitarne akcije, vlastiti kulturni projekti, dugogodišnji hobiji. Ako ne računamo djecu s nas dvoje trinaest. Loš predznak, ha?
Nije zapravo ispalo loše, nekoliko opuštenih sati, razgovora, smijeha, i dobre hrane. Nije ispalo niti dobro, gledajući iz perspektive mojih razloga dolaska onamo. Već na početku mali incident. Moj se Rover jedini mogao uspeti sasvim do cilja, ostatak društva je pješačio nekih pola sata. Natovario sam i većinu njihove opreme, ali joj se svejedno nije baš svidjelo. Mogla je reći prije da baš želi pješačiti s njima, ne bih inzistirao da se odvezem tamo. Naprosto mi pješačenje nije prva opcija. Vozila se i ona, makar sam vidio da je bila na ozbiljnoj kušnji da im se pridruži. Valjda joj pristojnost nije dopustila da me ostavi samoga.
Atmosfera posve aseksualna, sasvim obiteljska, stari znanci i prijatelji. Praktično gledano sam se dobro uklopio, roštilj je moja kulinarska specijalnost, a mada odsječen od svog vinskog podruma, napravio sam savršen izbor vina i svi su ga hvalili. Nisam doduše mogao slijediti posve njihovu konverzaciju, jer su zapravo svi na neki način buntovnici, bar drugačiji. Imaju svoje ideje i prioritete, strasno o niima razgovaraju i podupiru se međusobno. Meni se pak dosta toga čini objektivno nevažno i osobno. Ne loše, niti dosadno, ali kao neki mikrosvjetovi čiju važnost samo oni vide. Pa i problemi u svezi toga. Par stotina kuna, grijanje u nekim prostorima, prijevoz nekoliko ljudi stotinjak kilometara, plaćanje kolaž papira za neku skupinu talentiranih vrtićanaca, gablec za volontere koji dijele darovanu odjeću. Na vrh jezika mi je više puta bilo da ponudim da što od toga riješim u ponedjeljak bez puno filozofije. Nisam, nekako poučen slučajem terenca. Mislim da sam dobro shvatio da oni zapravo ne žele novac, nego neko priznanje, osjećaj da ih je sistem prepoznao i podupire ih, priznaje im vrijednost. Što se gledano iz mog iskustva neće nikada desiti, osim možda koje iznimke.
Možda sam samo beznadno zahrđao, ali nisam uočio niti trunka šanse da je odvedem dublje u šumu, čak niti za ikoji bezazleniji početak tako nečega. Bila je ljubazna i nasmijana, sasvim me prirodno dotakla tu i tamo, naslonila se koji puta, ali me nije niti za malo izdvojila od ponašanja prema ostalima. Ili, kažem, više ne raspoznajem takve detalje! Iskreno, nije mi bilo niti previše krivo. U trenirci, s repićem i bez trunke šminke, zbilja nije bila baš nešti iz moje mašte. Znam da je to licemjerno, jer bih je ipak bez razmišljanja odveo u šumu da je bilo prilike, ali tako sam se osjećao. Puno me se više dojmila crnokosa "teta" iz vrtića, duge kose spletene u pletenice, poput Indijanke. U prilično kratkoj suknji, zapravo malo dužem puloveru i nekim debelim čarapama. Osobitog glasa, dubine od koje prolaze žmarci. I grlenog, slobodnog smijeha. Pa i iznimno zanimljivih grudi, okladio bih se, sasvim slobodnih pod puloverom.. Čudo jedno, zar ne, i bar petnaestak godina mlađa! Koliko sam znao, već godinama rastavljena nakon kratkog braka. Obuzeta astronomijom i nekim sasvim nekonvencionalnim metodama odgoja male djece. Došla je s likom za kojega naprosto ne mogu vjerovati da o njezinim grudima zna išta više od mene. Iz astronomskog kluba, nešto niži od nje, s debelim naočalama, knjigovođa koji već predugo živi s majkom. (Njegov citat, ovo posljednje) . Ako i umišljam, a lijepo je tako misliti, nekoliko puta sam uhvatio njezin pomalo predug pogled na sebi, uvjerljivo se najglasnije smijala mojim šalama, a poslije prvog zalogaja je izjavila da ne vidi razlog da se uopće miče od mog roštilja. Objašnjavala je nešto o rasporedu i važnosti zvijezda, na koncu skoro samo meni, jer su ostali dosta brzo odustali s podpitanjima. Prihvatio sam poziv za skoru tribinu s tom temom. S neglumljenim veseljem, kada me tema, kako je ona zaključila, toliko zanima! Nekako mislim i sasvim svjesna o kojoj je temi zapravo riječ! Nisam ipak bio nepristojan, glavninu vremena sam ipak posvetio svojoj pratilji. Lijepo smo raspravljali o mnogočemu, doduše ne slažući se baš u pogledima na svijet i okolinu, ali ipak zanimljivo. Zanimljiv je spoj konzervativnog i radikalnog. I nekako pomirena da po njezinom najvjerojatnije neće biti skoro u ničemu, ali da se niti ona neće prilagoditi okolini. Niti u poslu, što ju već odavno košta zasluženog napredovanja, niti osobno, zbog čega će ostati sama!
Poljubila me u obraz pred svojom kućom i rekla sa širokim smješkom, kako se nada da mi je bilo ugodno, te neka nazovem ako hoću idućih dana, da opet negdje izađemo, mada je, citiram, taj đip malo prevelik za njezin ukus ?!?

petak, 01.04.2011.

Desetak kilograma viška i malo previše topline

Viša je službenica u jednom lokalnom uredu jedne državne službe. Prilično davno rastavljena, zbog čega se i vratila. Kroz godine se tu i tamo, manje ili više opravdano, šaputalo o nekim muškarcima. Nisam baš obraćao pažnju.
Morala je biti nekada prilično zgodna, zapravo je i sada, čini mi se. Odjećom to više skriva, nego li obratno. Naočale s uzicom, preozbiljna frizura, preduge suknje, zakopčana do grla. Bar desetak kilograma previše. Moje godište. Rijetko topao osmjeh, živ, ispitivački, inteligentan, pogled. Na glasu kao vrhunski stručnjak i savjesna. Neke crkvene aktivnosti i prilično istaknut društveni rad u segmentima koji ju zanimaju.
Prijatelj zabrinut za moj sexualni život si je dao prilično truda režirati situaciju u kojoj se nismo imali šanse promašiti. Nisamo se baš niti trudili, niti jedno, čini mi se. Niti kada su frcnule iskre oko neslaganja na pogled na relaciju država- obrtnik, nije ispalo tragično, više vickasto.
Ne vozi, pa je i to bilo zgodno, mogao sam je odvesti kući. Pristala je bez prenemaganja. Pozvala me na piće, čavrljali smo još skoro sat, upoznala me sa svojim mačkom. Nismo se baš zavoljeli, mačak i ja. Naravno, pokušavao sam ispasti duhovit i inteligentan, mada sam ponajviše pokušavao zamisliti kako izgleda bez tih prilično bezličnih krpica. Zbilja mi treba žena u skorije vrijeme. Nedavno sam još iskreno bio u stanju samo brusiti moždane vijuge s nekom ovakvom ženom, skoro jednako kao i da nije žena. Osim toga, mislim da mi ne bi uopće zapela za oko u "normalnim" okolnostima. Sada, blago rečeno, jest! Bio sam sasvim pripravan za varijantu da se samo baci na mene. Nije, na žalost!
Ali jest pristala naći se opet, bez krzmanja, sa smješkom! Predložila je da to bude izlet s njezinim društvom u obližnje izletište. Ja neka donesem roštilj, ugljen i piće, ona će meso i što već treba za jelo, peći će se nekoliko roštilja, pa svi jedu zajedno....Moj je roštilj doduše odavno zabetoniran na nekoj drugoj adresi, ali nije beg cicija. Koliko može koštati pošteni roštilj? 200-300 Kn?! Hoću reći, nije problem, pristao sam!
Ali jest, ili možda nije, problem s iskrenošću!? Uopće me ne zanima njezino društvo za roštiljanje. Makar me možda i iznenade, svjedno nikada nisam volio druženja s nepoznatima, većinom nepoznatih. Ona se toplo i široko smiješi, zgodno pogledava preko tih svojih demode naočala, ali sam i dalje sasvim svjestan da mi je jedini motiv dobiti je u krevet, kao prihvatljivu opciju, ne prvi, ili drugi izbor. Koliko se varam rezonirajući da gospođe na pragu pedesete zapravo ne žele isto? Da bi ju šokiralo da pročita o čemu razmišljam. Ili da joj priznam da uopće nisam niti jednom pomislio na išta iza toga sudara u krevetu? Pogotovo tako klasični modeli. Mislim, da se radi o tipu poput moje bivše žene, vjerojatno bi manje razmišljao....kako je očito i bilo kadikad s ostatkom muškog svijeta. Mislim što u toj planini? Jako je glupo recimo uhvatiti je za ruku?! Ili koljeno, ne daj bože, u autu? zašto nisam nešto pokušao kada me pozvala k sebi? Pa isto....Lupetam, ha?! Ili ne? Postoji li uopće tip žena kojima jednostavno možete u kakvom pogodnom trenutku prići s leđa i samo ih privući, eventualno malo kasnije i sagnuti ih prema naprijed? Odnosno, bolje rečeno tip žena kojima to ne možete učiniti?
K vragu, znam i sam da su to, da je ona, samo moja vršnjakinja, a ipak se osjećam kao pohotni klinac sa dragom, ali strogom profesoricom. Nekako previše slično maštanju u srednjoj oko jedne profesorice umjetnosti.....Ili sam kompletno pobrkao lončiće? Da jednostavno zaključim kako bi i ona, uz tek varijacije, zapravo trebala željeti isto, kada dobrovoljno provodi već drugi dan s reltivno nepoznatim rastavljenim muškarcem?

ponedjeljak, 21.03.2011.

Idemo dalje !

Svakog čuda za tri dana dosta, pa tako i raspada našeg braka. Doduše nakon malo više vremena. Svi su postavili pitanja koja su smatrali i osjećali da moraju, i prijatelji dobronamjerna i oni drugi, malo zločestija, zlobnija. Dobio sam i pregršt savjeta, procjena situacije iz raznih uglova, te informacija koje su još donedavno bile tajne. Pretežno sličica "sumnjivog" ponašanja moje bivše supruge koje mi prije nisu htjeli prenijeti bojeći se da neću povjerovati, odnosno da ću se samo naljutiti. Čak su i moji roditelji jednom nešto saznali, ali osim neodređene aluzije, koju ja uopće nisam tada registrirao, nisu htjeli biti umiješani. Čini se da su svi ti i bili u pravu, samo bi me naživcirali, a svejedno vjerojatno ne bi postigli ništa, neke odluke moraju sazrijeti u vlastitoj glavi.
Ovih mjeseci me uglavnom preokupirala praktična strana nove situacije, Dogotoviti stan u krugu radionice, prije neodređeno namijenjen jednom od djece, tek kao višak poslovnog prostora, nastao nadogradnjom, odnosno arhitektonskim rješenjem. Bi li svatko tko može trebao imati neko takvo, rezervno rješenje?! Namještaj, oprema, komunikacijaski kanali...tisuću sitnica. Valjda će mi još godinu dana trebati da posegnem za nečim, a da to i bude tamo!
Živi dio inventara je nešto složenija priča. Prijatelji, pa čak i jedan dio rodbine, različito je reagirao. Neki su imali potrebu jasno odabarati "stranu", reći to i manifestirati, jedan dio pokušava biti neutralan, slijedeći pak kao da i nije bio osobnim prijateljima, s nama kao parom, nestali su i oni. Najsmješniji je bio službenik u državnoj službi gdje je ona jedan od šefova. Iako smo godinama bili na ti, iako se uvijek trudio biti mi na usluzi oko sitnica kojima vam administracija može olakšati život, neki dan me oslovio s Vi ne podigavši pogled. I ukorio što sam ušao tri minute prije isteka gableca. S druge strane, njezini roditelji su pokazali rijetku pribranost, rekao bih čak veličinu. Ponešto sam im kroz protekle godine olakšao život, a jedan veći projekt je baš bio u tijeku oko njihove kuće. Otac je izravno pitao je li se što oko toga promijenilo, i kada sam to sa smješkom otklonio, samo je kimnuo, slegnuo ramenima i rekao da je tako i mislio poznavajući me. Prvi puta kada sam s majstorima svratio, pozvali su me na gablec, popili smo po čašu vina iz njegove poznate kolekcije i napomenuli su da su mi ta vrata uvijek otvorena, makar kao ocu njihove unučadi, koji su im sada najvažniji dio života.
Možda me malo iznenadio dio njezinih poznanica. Nekako, ako baš jako ne umišljam, kao da su napadno srdačne, kao da naglo postoje neke nove opcije. Što meni uopće nije palo na pamet, nekako su mi ostale isto što su i bile niz godina.
Nedostaje mi žena jako, ne moja bivša, nego žena u svakom smislu. Dio toga nedostatka sam riješio kućnom pomoćnicom, za dio se sada brine mama, kao na primjer da ne kaliram i da košulje i dalje budu besprijekorne, oko dijela su zadovoljni kolege ugostitelji. Ostaje žena-ljubavnica. To je izvjestan problem iz nekoliko razloga. Prvo, kao što sam gore već rekao žene koje poznajem, koje srećem godinama, su u nekim svojim ladicama i teško ih promatram drugačije. Nekih novih u relativno maloj sredini, a bar donekle primjerenih godinama, baš i nema. Kamoli još iz relativno malog dijela koje mi se fizički sviđaju, koje bih mogao poželjeti. Koliko god stoji da žednom u pustinji svaka tekućina počinje ličiti na ledenu izvorsku vodu! Nisam baš nešto, osim poslovno, visio po kafićima, pa teško da ću i sada to činiti, ostala društvena događanja su prilično rijetka, i doista mi preostaju uvijek malo smiješna naštimavanja prijatelja. Ili ću morati povećati radijus kretanja. Uzdati se u Zagreb, recimo. Koliko god se nasmijem sam sebi zamišljajući svoje prve pokušaje uleta nakon tako puno godina. Tek ću morati naučiti koliko se promijenila materija, kako se to uopće sada radi, je li dan-dva uopće dovoljno. Koliko su istinite legende uokolo kako je lakše nego ikada, sa znatno manje komliciranja???

srijeda, 09.03.2011.

Razumije li netko žene? Uključujući i njih same.

Primjetili ste već u prvom postu što me zapravo najviše žulja. Načelno, nemogućnost utjecaja na sve dijelove svoga života. Pobliže, ženino ponašanje. Njezina nevjera još bliže, ali i logičan niz flertova koji je morao postojati, ali nije konzumiran do kraja. Isto očito ne mojom zaslugom.
Dakale, ukratko, relativno raskošan život, lokalno uspješne karijere, njezina intelektualna, moja, uprkos akademskom obrazovanju, obrtnička. Dvoje djece, 23 zajedničke godine, 22 braka. Prvi puta se desilo nakon 3-4 godine braka, drugi puta pred 9, treći puta nedavno. I konačno. Tako sam odlučio u pokušaju da zadržim bar malo kontrole nad životom. Mada je skupo i nepraktično. I dalje mislim da drugačije nisam mogao. Ne jer je treći puta (ako je ?!), nego jer sam ovaj puta tako osjetio. Ne žalim niti zbog materijalnih gubitaka u ekonomsko nevrijeme, uvjeren sam da ću ih nadoknaditi kroz godine. Niti zbog djece, veliki su i dalje žive s nama oboje, samo naizmjence, a baš nisam siguran niti da bi uopće željeli češće.
Ali žalim zbog izgubljenog vremena, Nepovratno izgubljenog života. Jer mi jest izmakao. Muči me jesam li mogao bolje učiniti, kontrolirati ga bolje, racionalnije. Očito nisam, sve sam saznao na vrijeme, pa ipak sam pogrešno odlučio. Ili nisam? Proveo sam podosta vrlo lijepih godina s njom, zanimljivih, veselih i uzbudljivih. Skoro savršenih. Gotovo bez svađa i problema. Počeo sam posao zlatnih ranih devedesetih, puno drugačije nego sada, prilično sam ponosan na stvoreno, učinjeno, od početnih, posuđenih 2000 DM. Ako se uokvirimo u lokalno, moja obitelj nije željela ništa, a da nije mogla dobiti. Kuću, aute, putovanja, ljetovanja, sve.
I onda ona kaže, točno, imamo skoro savršen brak! Ali me nekada svejedno netko privuče drugačije. Bez ikada i primisli da bih ovo napustila, vi ste mi sve. I ti dramatiziraš s tim odlaskom. Je li ti ikada što nedostajalo od mene? Kao domaćice, ljubavnice ili majke. Ili žene na koju si bio ponosan! Bila sam od mjesec do pet s još trojicom muškaraca. Kada sam mogla, kada vama nisam nedostajala. Uostalom i da sada nisi slučajno saznao, i danas bi bilo tako, uživao bi.
Što je točno. Vjerujem li ja u ideale koji ne postoje. Ili se oni samo dese, ili ne dese, sasvim slučajno. Nisam ju nikada prevario, čak niti ozbiljnije pomislio. Ne zbog ideala, nego jer mi nije trebalo, nisam imao potrebu, niti jedna me nije privukla tako. Nisam baš niti imao vremena, ali ipak sve se stigne u 23 godine, ako baš želiš.
Sav moj ja mi govori da je to što ona čini krivo i neprihvatljivo. Ipak imam razdoblja sumnji. Tražim li ipak dlaku u jajetu? Nemoguće ili bar previše rijetko da bih na tome inzistirao. Dođe li većini žena, možda i muškaraca, da takvo što učine. Ako je tako, jasno mi je da je slijedeći korak mali. Iz dosade, izloženosti velikom društvu, znatiželje, bilo čega. Ili propusta partnera možda, nikada izrečenih, ali nagomilanih? Neke unutarnje, vlastite potrebe? Meni nije, ali znam da to ne znači ništa. Vama? S kojom idejom? Ima li tu uopće pravila, logike, ideje? Naime, osim što sam godinama radio zbilja puno sati, oko svega ostalog sam se iskreno i naizgled uspješno trudio. Zajedničkih izlazaka, proslava sa povodom ili tek izmišljenim, ne pitajući previše, potporom u karijeri iznad uobičajenog, čak i radom u kući i uokolo, u okviru prvog ograničenja. Ili sexom koji iz mojeg kuta izgleda vrlo lijep i uopće ne rijedak.

petak, 18.02.2011.

Slučajno ili ne?

Bez i trunke pretencioznosti da ću doista odgovoriti, pitam se, pa i vas, koliki dio je naše krivice, ili zasluge, a koliki dio jest čista slučajnost? Života mislim, poglavito onog ružnog što nam se dešava, za lijepo nekako refleksno držimo da je naša zasluga. Makar bi se i o tome dalo razgovarati, zar ne?!
No, da pođem od općeg. Pred sedam godina smo namjerno, svjesno, kaznili naše socijaldemokrate za dječje boleštine, i vratili na vlast demokršćane, znajući pri tome jako dobro da vraćamo na scenu i njihovu organsku kvarnost, ugrađenu kao bit u njihovo postojanje i djelovanje niz godina ranije. Lakomo i bahato smo zapravo pristali na njihov način, u nadi kako ćemo i mi imati koristi! Niz slučajnosti, poput ekonomske krize, saznanja da su bili napuhan balon bez sadržaja, tajnovite naredbe odnekud kako Veliki šef mora hitno otići i uopće svega što je slijedilo, a nismo mogli predvidjeti, tijekom godina nas je doveo tu gdje jesmo. U bananu! Jesmo li to imali nesreću? Ne, još pijani od reklamiranih blagodati kapitalizma, tamo iza slijedećeg zavoja, s punom smo odgovornošću istrgovali jako dobro znane moralne norme i vrijednosti za moguć materijalni dobitak, kockali smo se i izgubili. Ali nemamo pravo proklinjati zlu sudbinu, nije ona odlučila.
Neki dan moj prijatelj, nešto mlađi, u kasnim četrdesetim, još samo pred koji mjesec cijenjeni poduzetnik, preko noći, praktično s teniskog terena, odlazi u invalidsku mirovinu zbog problema s kičmom. Najteža bolest mu je 5000 E manje u novčaniku! Prokleto, pokvareno i korumpirano hrvatsko društvo? Ne, niz pokvarenih ljudi i ljudi kojima je sasvim svejedno čak i kuda odlazi njihov novac. Ljudi koji namjerno, svjesno, a zapravo iz interesa, makar i nesrazmjernih i tek teoretskih dobitaka i vlastitog komfora, ili sitnih strahova šute, ne reagiraju, pa i nastoje učestvovati, ako je prilika. Nije niti ovdje išta slučajno niti daleko, niti začuđujuće. Komisija koja je njemu, kao i tisućama prije, ovjerila lažne dokumente, prestala bi odavno sa radom, osim manualnog u Remetincu, da je ITKO, IKADA, reagirao, rekao stanite, to nije točno, proverite! Da ne kažem što bi bilo da je tih glasova, osobito na vrijeme, na početcima, bilo desetak, ili stotinu. A vidjeli smo, ja jesam, a bogme ste i vi ! Opet nas nije pogodio meteor dolutao slučajno iz dubina svemira, svjesno smo istrgovali moguću mutnu dobit za istinu. Koju sada i plaćamo....
Pred nekoliko mjeseci me supruga treći puta prevarila, odnosno, točnije, s trećim muškarcem u desetak godina. Viđeni stručnjak iz glavnoga grada na suradnji oko lokalnog projekta. Baš je njega poslalo, baš su malo previše popili, baš smo se mi posljednjih mjesec dana svađuckali oko svakodnevnice, nešto manje novca i nešto većih psina našega jedinca. Loša sreća? Moja, mislim. Ne! Moja glupost i trgovina s malo komfora koji mi ona, valjda kao i svaka supruga, pruža sve ove godine. Jer kada je to učinila prvi puta, bilo je vrlo jasno da joj nisam dovoljno...bilo što, ili sve što sam trebao biti. Činjenica koju sam namjerno ignorirao i proizveo svojim nedjelovanjem mogućnost da slučajnost u idućim godinama pokaže svu razigranost. Žena, baš kao i muškarac, traži druge ako je nezadovoljna. Kako se nitko još nije bitnije i trajno popravio, čista je glupost povjerovati u tom slučaju da ima slučajnosti u onome što slijedi. Slučajno je jedino hoće li se desiti ovaj vikend ili pak slijedeći!
Ergo, hoću ovim primjerima, a mogao bih ih nabrojati još desetke, pokazati da uvijek imamo izbor, da zapravo sami usmjeravamo svoju sudbinu, da smo sami uvijek krivi, bilo jer nismo razmislili, bilo jer nismo djelovali, bilo jer smo naprosto krivo procijenili odnos dobitka i cijene!!! Pa bi je bar bilo fer platiti bez prevelikog cmizdrenja....i pokušati naučeno primjeniti idući puta. Tada više ljudska slabost i mane ne mogu biti dobar izgovor, moramo pokušati svoj život, svoju zajednicu, činiti onakvom kako dobro znamo da bi trebala izgledati..Od vlastite postelje preko kabine za glasanje, do najbližeg trga na kojemu ćemo reći i pokazati da bar jedan dio toga što nam rade više ne može, da nismo zaslužili, čak niti prešutnim slaganjem!

<	travanj, 2011
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Slabašan pokušaj razjašnjavanja....koječega, prvenstveno sebi

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr