Bez i trunke pretencioznosti da ću doista odgovoriti, pitam se, pa i vas, koliki dio je naše krivice, ili zasluge, a koliki dio jest čista slučajnost? Života mislim, poglavito onog ružnog što nam se dešava, za lijepo nekako refleksno držimo da je naša zasluga. Makar bi se i o tome dalo razgovarati, zar ne?!
No, da pođem od općeg. Pred sedam godina smo namjerno, svjesno, kaznili naše socijaldemokrate za dječje boleštine, i vratili na vlast demokršćane, znajući pri tome jako dobro da vraćamo na scenu i njihovu organsku kvarnost, ugrađenu kao bit u njihovo postojanje i djelovanje niz godina ranije. Lakomo i bahato smo zapravo pristali na njihov način, u nadi kako ćemo i mi imati koristi! Niz slučajnosti, poput ekonomske krize, saznanja da su bili napuhan balon bez sadržaja, tajnovite naredbe odnekud kako Veliki šef mora hitno otići i uopće svega što je slijedilo, a nismo mogli predvidjeti, tijekom godina nas je doveo tu gdje jesmo. U bananu! Jesmo li to imali nesreću? Ne, još pijani od reklamiranih blagodati kapitalizma, tamo iza slijedećeg zavoja, s punom smo odgovornošću istrgovali jako dobro znane moralne norme i vrijednosti za moguć materijalni dobitak, kockali smo se i izgubili. Ali nemamo pravo proklinjati zlu sudbinu, nije ona odlučila.
Neki dan moj prijatelj, nešto mlađi, u kasnim četrdesetim, još samo pred koji mjesec cijenjeni poduzetnik, preko noći, praktično s teniskog terena, odlazi u invalidsku mirovinu zbog problema s kičmom. Najteža bolest mu je 5000 E manje u novčaniku! Prokleto, pokvareno i korumpirano hrvatsko društvo? Ne, niz pokvarenih ljudi i ljudi kojima je sasvim svejedno čak i kuda odlazi njihov novac. Ljudi koji namjerno, svjesno, a zapravo iz interesa, makar i nesrazmjernih i tek teoretskih dobitaka i vlastitog komfora, ili sitnih strahova šute, ne reagiraju, pa i nastoje učestvovati, ako je prilika. Nije niti ovdje išta slučajno niti daleko, niti začuđujuće. Komisija koja je njemu, kao i tisućama prije, ovjerila lažne dokumente, prestala bi odavno sa radom, osim manualnog u Remetincu, da je ITKO, IKADA, reagirao, rekao stanite, to nije točno, proverite! Da ne kažem što bi bilo da je tih glasova, osobito na vrijeme, na početcima, bilo desetak, ili stotinu. A vidjeli smo, ja jesam, a bogme ste i vi ! Opet nas nije pogodio meteor dolutao slučajno iz dubina svemira, svjesno smo istrgovali moguću mutnu dobit za istinu. Koju sada i plaćamo....
Pred nekoliko mjeseci me supruga treći puta prevarila, odnosno, točnije, s trećim muškarcem u desetak godina. Viđeni stručnjak iz glavnoga grada na suradnji oko lokalnog projekta. Baš je njega poslalo, baš su malo previše popili, baš smo se mi posljednjih mjesec dana svađuckali oko svakodnevnice, nešto manje novca i nešto većih psina našega jedinca. Loša sreća? Moja, mislim. Ne! Moja glupost i trgovina s malo komfora koji mi ona, valjda kao i svaka supruga, pruža sve ove godine. Jer kada je to učinila prvi puta, bilo je vrlo jasno da joj nisam dovoljno...bilo što, ili sve što sam trebao biti. Činjenica koju sam namjerno ignorirao i proizveo svojim nedjelovanjem mogućnost da slučajnost u idućim godinama pokaže svu razigranost. Žena, baš kao i muškarac, traži druge ako je nezadovoljna. Kako se nitko još nije bitnije i trajno popravio, čista je glupost povjerovati u tom slučaju da ima slučajnosti u onome što slijedi. Slučajno je jedino hoće li se desiti ovaj vikend ili pak slijedeći!
Ergo, hoću ovim primjerima, a mogao bih ih nabrojati još desetke, pokazati da uvijek imamo izbor, da zapravo sami usmjeravamo svoju sudbinu, da smo sami uvijek krivi, bilo jer nismo razmislili, bilo jer nismo djelovali, bilo jer smo naprosto krivo procijenili odnos dobitka i cijene!!! Pa bi je bar bilo fer platiti bez prevelikog cmizdrenja....i pokušati naučeno primjeniti idući puta. Tada više ljudska slabost i mane ne mogu biti dobar izgovor, moramo pokušati svoj život, svoju zajednicu, činiti onakvom kako dobro znamo da bi trebala izgledati..Od vlastite postelje preko kabine za glasanje, do najbližeg trga na kojemu ćemo reći i pokazati da bar jedan dio toga što nam rade više ne može, da nismo zaslužili, čak niti prešutnim slaganjem!
Post je objavljen 18.02.2011. u 17:33 sati.