Viša je službenica u jednom lokalnom uredu jedne državne službe. Prilično davno rastavljena, zbog čega se i vratila. Kroz godine se tu i tamo, manje ili više opravdano, šaputalo o nekim muškarcima. Nisam baš obraćao pažnju.
Morala je biti nekada prilično zgodna, zapravo je i sada, čini mi se. Odjećom to više skriva, nego li obratno. Naočale s uzicom, preozbiljna frizura, preduge suknje, zakopčana do grla. Bar desetak kilograma previše. Moje godište. Rijetko topao osmjeh, živ, ispitivački, inteligentan, pogled. Na glasu kao vrhunski stručnjak i savjesna. Neke crkvene aktivnosti i prilično istaknut društveni rad u segmentima koji ju zanimaju.
Prijatelj zabrinut za moj sexualni život si je dao prilično truda režirati situaciju u kojoj se nismo imali šanse promašiti. Nisamo se baš niti trudili, niti jedno, čini mi se. Niti kada su frcnule iskre oko neslaganja na pogled na relaciju država- obrtnik, nije ispalo tragično, više vickasto.
Ne vozi, pa je i to bilo zgodno, mogao sam je odvesti kući. Pristala je bez prenemaganja. Pozvala me na piće, čavrljali smo još skoro sat, upoznala me sa svojim mačkom. Nismo se baš zavoljeli, mačak i ja. Naravno, pokušavao sam ispasti duhovit i inteligentan, mada sam ponajviše pokušavao zamisliti kako izgleda bez tih prilično bezličnih krpica. Zbilja mi treba žena u skorije vrijeme. Nedavno sam još iskreno bio u stanju samo brusiti moždane vijuge s nekom ovakvom ženom, skoro jednako kao i da nije žena. Osim toga, mislim da mi ne bi uopće zapela za oko u "normalnim" okolnostima. Sada, blago rečeno, jest! Bio sam sasvim pripravan za varijantu da se samo baci na mene. Nije, na žalost!
Ali jest pristala naći se opet, bez krzmanja, sa smješkom! Predložila je da to bude izlet s njezinim društvom u obližnje izletište. Ja neka donesem roštilj, ugljen i piće, ona će meso i što već treba za jelo, peći će se nekoliko roštilja, pa svi jedu zajedno....Moj je roštilj doduše odavno zabetoniran na nekoj drugoj adresi, ali nije beg cicija. Koliko može koštati pošteni roštilj? 200-300 Kn?! Hoću reći, nije problem, pristao sam!
Ali jest, ili možda nije, problem s iskrenošću!? Uopće me ne zanima njezino društvo za roštiljanje. Makar me možda i iznenade, svjedno nikada nisam volio druženja s nepoznatima, većinom nepoznatih. Ona se toplo i široko smiješi, zgodno pogledava preko tih svojih demode naočala, ali sam i dalje sasvim svjestan da mi je jedini motiv dobiti je u krevet, kao prihvatljivu opciju, ne prvi, ili drugi izbor. Koliko se varam rezonirajući da gospođe na pragu pedesete zapravo ne žele isto? Da bi ju šokiralo da pročita o čemu razmišljam. Ili da joj priznam da uopće nisam niti jednom pomislio na išta iza toga sudara u krevetu? Pogotovo tako klasični modeli. Mislim, da se radi o tipu poput moje bivše žene, vjerojatno bi manje razmišljao....kako je očito i bilo kadikad s ostatkom muškog svijeta. Mislim što u toj planini? Jako je glupo recimo uhvatiti je za ruku?! Ili koljeno, ne daj bože, u autu? zašto nisam nešto pokušao kada me pozvala k sebi? Pa isto....Lupetam, ha?! Ili ne? Postoji li uopće tip žena kojima jednostavno možete u kakvom pogodnom trenutku prići s leđa i samo ih privući, eventualno malo kasnije i sagnuti ih prema naprijed? Odnosno, bolje rečeno tip žena kojima to ne možete učiniti?
K vragu, znam i sam da su to, da je ona, samo moja vršnjakinja, a ipak se osjećam kao pohotni klinac sa dragom, ali strogom profesoricom. Nekako previše slično maštanju u srednjoj oko jedne profesorice umjetnosti.....Ili sam kompletno pobrkao lončiće? Da jednostavno zaključim kako bi i ona, uz tek varijacije, zapravo trebala željeti isto, kada dobrovoljno provodi već drugi dan s reltivno nepoznatim rastavljenim muškarcem?
Post je objavljen 01.04.2011. u 17:22 sati.