Na zadatku

Čineći dobro drugima činite dobro sebi. Ova rečenica okosnica je svakog volonterskog rada. Pomaganje nas čini boljim ljudima, čini nas sretnijima, potpunima i što je najbitnije, boljim osobama. Svaki volonter ima svoje razloge zašto to radi, no većina se slaže da je osjećaj koji ostaje neprocijenjiv. Pošto i sama volontiram u programu ranjenih Noine arke na Veterinarskom fakultetu, odlučila sam intervjuirati Bojanu Smoljanović, 29-godišnju volonterku zaduženu za organizaciju rasporeda volonterskog rada u Noinoj arci. Bojana je završila Ekonomski fakultet, a uz stalan posao izdvaja velike količine vremena na volontiranje.

1. Kada i kako si se počela baviti volontiranjem?
Volontiranjem sam se počela baviti prije otprilike 3 godine. Iskreno, nisam nikad previše razmišljala o tome, pa nisam ni znala koje udruge postoje u gradu, koji azili, niti šta drugo. Cijeli život sam odrasla uz pse i mačke, pa mi je nezamislivo doći doma u praznu kuću. Kada mi je prije 3 godine pobjegao moj trenutni pas Žućko, nisam znala kome se moram obratiti. Preko interneta sam saznala za brojne Udruge u gradu kao i za Info centar Suza. Svima sam prijavila nestanak psa, i nakon 7 dana smo ga uspjeli pronaći živog i zdravog. U tom momentu sam shvatila da bi i ja mogla na neki naćin pomoći, kontaktirala sam Noinu Arku i postala volonter. U početku sam bila na smjeni jednom tjedno, a kako sam se s vremenom uhodala (a i naučila dosta novih stvari) počela sam češće dolaziti. Sad, nakon tri godine, osim što odrađujem smjene na Veterinarskom fakultetu u našim stacionarima, sudjelujem u štandovima, revijama naših pasa, prijevozu životinja, odlazim i u Dumovec pomoći curama (rijetko, al ipak odem :) ), sastavljam tjedni raspored smjena na Veterinarskom fakultetu i još dosta drugih stvari, ovisi što nam je bitno i hitno.

Bojana u šetnji sa Šamonom, štićenikom Noine arke

2. Zašto volontiraš?
Volontiram iz jednog jedinog razloga – obožavam životinje, više ih cijenim nego ljude jer su nesebične, ne traže ništa ,a daju jako puno. Koliko god nekim ljudima nije jasno zašto se vikendom dižem u 7 ujutro da bi u 8 bila na faksu, a oni spavaju do podne, zašto se smrzavam po zimi, kuham po ljeti, zašto gledam sve te užasne prizore i ranjene životinje, kad vidiš tu ljubav koju ti životinje pruže jednostavno zaboraviš na sve brige i probleme. Teško je to rječima objasnit...Ispunjava me to, sretna sam kad dođem na smjenu i kad odem sa smjene. Mislim da je najveća sreća svakog volontera kada se udomi neki od naših štićenika. :)

3. Tvoj komentar na incident u Puli gdje je skupina ljudi bacila psu petardu u usta.
Čitala sam sve članke o tome. Nemam lijepe rječi za to, mislim da se radi o krivom odgoju..... Ne razumijem niti se trudim razumijeti njihove razloge, jer to zdrava osoba nije u stanju napraviti . Na žalost nije to jedini slučaj. Kako preko Facebooka pratim i rad Udruga u BiH, znam i za slučaj Vučka koji je doživio istu sudbinu, a i za slične ili čak i gore slučajeve s kojima možda ljudi u Hrvatskoj nisu upoznati. Definitivno je krajnje vrijeme za provođenje zakona i strožih kazni, koji su stupili na snagu sa 01.01. ove godine. Ne vidim razliku između ubojstva čovjeka i životinje, sve su to živa bića, ali ljudi uvijek rade razliku. Zato i jesmo tu gdje jesmo. Gore nego u kameno doba...Zašto Hrvatska po uzoru na druge zemlje ne bi imala Animal Police? Pa to nije sramota...Pravimo se da težimo Europi, a ustvari se ponašamo kao da smo nedodirljivi. Što se slučaja u Puli tiče, apsolutno sam za javnu objavu imena tih ljudi koju su to napravili, neka im se sudi i neka ih se zatvori, uz obavezno psihijatrijsko liječenje do kraja života i zabranu držanja kućnih ljubimaca bilo koje vrste.


Bojana i Šamon

4. Voliš li više pse ili mačke? Zašto?
Pošto imam doma i mačke i psa pa čak i zeca teško mi je raditi razliku. Možda malo više preferiram pse. Mačke su predivne, ali su dosta svojeglave....Kad se njoj mazi onda dođe...Kad joj se spava, povuče se u svoj kut i ne vidiš ju ni ne čuješ po par sati. Pas je više društevno biće, idu u šetnju, u pseće parkove, u birc na kavu :) i sl.

5. Kakva su tvoja iskustva s volontiranjem u Noinoj arci? Pozitivna/negativna?
Što se volontiranja tiče, iskustva su samo pozitivna. Što se svega drugog tiče, samo negativno...Svašta volonteri vide, dožive, čuju....Noina Arka kao udruga se primarno bavi ranjenim životinjama, tako da prizori baš i nisu bajni...Od pretučenih životinja, propucanih, izgriženih, udarenih (auto/čovjek ili šta treće) ili jednostavno napuštenih...Sve je to naša svakodnevna realnost....Ali na kraju dana, kada shvatimo da smo im pomogli, i kada im u očima vidimo zahvalnost, sve postane ljepše. :)


Bojana i Šamon u šetnji na Veterini

6. Jesi li učlanjena u kakvu udrugu za zaštitu životinja?
Jedina udruga u kojoj sam aktivna je Noina Arka.

7. Čime bi se Noina arka trebala u budućnosti baviti?
Primarni segment djelovanja Noine Arke će uvijek biti pomoć ranjenim životinjama. Napredak vidim u povećanju broja volontera, kojih je na žalost s godinama manje. Povećanje broja volontera bi nam pružilo mogućnost za obavljanje dodatnih aktivnosti kojima se za sada bavimo svi pomalo, koliko tko stigne (organiziranje štandova, provjere udomljenja, ostale promo aktivnosti, pa čak i traženje donatora i sl.). Također bi i naši peseki imali duže šetnje i puno više ljudi oko sebe. S druge strane smatram da bi Grad trebao imati puno veću ulogu u zbrinjavanju životinja. Nije dovoljno to što imamo azile. To ne rješava problem. Treba provoditi akcije, educirati ljude, suočavati ih sa realnim situacijama, pomagati promociju udruga i sl.

Oznake: Psi

Smijeh je zarazan. No, danas se u Studiju smijeha u Zagrebu orio najiskreniji smijeh svakog pojedinačnog posjetitelja. Naime, na binu su izašli Srbi i Slovenci-neprocjenjivo. No, kada se jedni protiv drugih natječu tko će biti smješniji, nema bolje kombinacije.

Improv battle
Večer improvizacije u Studiju smijeha osmišljena je bila kao borba između sprske improvizatorske skupine IKKI iz Novog Sada i slovenske improvizatorske skupine IMPROLEPTIKE iz Ljubljane. Međutim, ono što je bilo posebno jest to što je publika imala moć odlučiti koji su bili bolji, te moć zadavanja tema improvizacija.

Podbadanje Slovenaca i Srba

Let the games begin!
Večer je započela biranjem suca koji je imao zadnju riječ pri odluci tko je najbolji, a izabran je bio muškarac iz publike koji je taj dan slavio rođendan. Cijeli improvizacijski battle bio je podijeljen na nekoliko „igrara.“ Sve „igre“ bile su osmišljene tako da ekipe međusobno battle-aju, dok je publika nakon svake pljeskom nagrađivala boljeg. Ekipe su međusobnim „podbadanjem“ pokazale da su u prijateljskim odnosima i da ništa nije uzeto zaozbiljno, što se i očekuje od komedije.


Improleptika

Hrvatska publika
Kako kažu srpski komičari Petar i Slobodan, publika ih je oduševila i udomaćila, a na pitanje zašto su se počeli baviti stand up komedijom Petar je odgovorio: „Jer nam je bilo neizmerno dosadno, a pošto se poznamo jedno 15 godina sigurno, utvrdili smo da se u slobodno vreme jako dobro zabavljamo improvizirajući razne gluposti, pa smo onda odlučili da to prezentujemo nekoj publici."
Jedna od posjetiteljica ove komičarske večeri, Monika za ovaj okršaj izjavila je: "Inače sam veliki ljubitelj stand-up komedije i ovo mi je prvi put da gledam improvizacijsku komediju. Ekipe su bile odlične i svaka im čast na inovativnosti i kreativnosti. Posebno mi se svidjelo što je veliku ulogu igrala publika i mislim da je ta simbioza bila pun pogodak."


Igra "psihijatra i emocija"

Studio smijeha inače održava i večeri komedije pod nazivom „One (wo)man show“, te skupne nastupe, a održavaju se srijedom, petkom i subotom. Ako ne znate odgovor na pitanje kada ste se zadnji puta od srca nasmijali, odgovor je: sljedeću srijedu u Studiju smijeha. :)


Plakat u predvorju Studija smijeha
.

Šarenilo. Lampice. Svijetlo. Dobrota. Sve to božićne blagdane čini najljepšim razdobljem u godini. U blagdansko vrijeme ljudi su skloniji davati novce beskućnicima ili u humanitarne svrhe, skloniji su pomagati jedni drugima. I osjećaju se bolje zbog toga.

Šarene kuglice uvijek su sastavni dio božićnih jelki moje obitelji

Samo za taj osjećaj
Bez obzira što je država već godinama u krizi, rade se veliki blagdanski ručkovi, časte se prijatelji, a za Novu godinu nasmijanih lica čestitamo jedni drugima i želimo najljepše želje s nadom da će sljedeća godina biti bolja od prethodne.
No, što kada se šarene lampice ugase? Kada se okićene jelke "skidaju gole" i (najčešće) bacaju u smeće? Kada se trebamo vratiti u dosadnu rutinu i preuzeti uobičajene obaveze? Tada dolazi do jednog fenomena kojeg stručnjaci nazivaju postblagdanskom depresijom. Naravno, ovdje nije riječ o kliničkoj depresiji, već o samom osjećaju.


Kićenje jelke sastavni je dio božićnog ugođaja

Da budem iskrena, ja je nisam iskusila u tolikoj mjeri, zato što sam uvijek na sto strana i zaposlena čak i za vrijeme blagdana. Također, otkad studiram većinu praznika provedem nadoknađujući gradivo ili ispunjujući druge fakultetske (čitaj:seminarske) obaveze. Ipak, moram priznati da me malo boli oko srca kada skidam lampice s prozora i sve one božićne ukrase s jelke. To nije zato što su gotovi praznici, već zato što imam osjećaj kako sva dobrota svijeta prestaje s Novom godinom.
Također, nisam jedina. Većina ljudi tako se osjeća kada dan nakon Nove godine treba krenuti na posao. Oni sretniji koji su uspjeli dobiti nekoliko dana godišnjeg, produžili su praznike do 6. siječnja. No, to ne znači da će ih depresivno stanje zaobići. Razni stručnjaci tvrde kako se razlog za takav osjećaj najčešće nalazi u besparici i osjećaju samoće koji ostaje nakon blagdana. Za blagdane uvijek smo u nekom društvu, bilo obiteljskom, bilo prijateljskom, a novce potrošimo na brojne poklone koji ustvari nisu bit Božića, a ni blagdana. Nakon sve pompe i slavlja ljudi su usamljeni, s još većim minusom na računima. Čak ni velika sniženja u trgovinama više nikog ne vesele.


Trgovina ukrašena lampicama

Moji savjeti
Iako nisam stručnjak za to područje, mogu dati nekoliko savjeta kako otjerati taj osjećaj praznine:
1. Manje trošiti novaca na poklone, a više truda uložiti u izradu vlastitih poklona. Za takve stvari uz tutoriale na Youtube-u ne treba vam ni kreativnost ni maštovitost, možete jednostavno prekopirati darove. Ali većinom takvi tutoriali potiču kreativnost i tjeraju vas da sami nešto smislite, a uštedjet ćete novce.
2. Zašto prestati s druženjima s prijateljima? Svaki slobodan trenutak koji nađete iskoristite da se javite nekome starom prijatelju ili čak poznaniku kojeg niste dugo vidjeli. Osjećat ćete se bolje, a možda i obnoviti davno zaboravljeno prijateljstvo.
3. Zašto lampice ne bi gorjele cijelu godinu? Istina, struja je skupa, ali ako kupite LED žaruljice, one mogu trajati duže, a i znatno štede energiju. Vama će u sobi vladati blagdansko raspoloženje, što će se odraziti i na vaše raspoloženje.
4. Jednom tjedno izdvojite vremena za volontiranje u nekoj udruzi. Em što ćete davati nešto zajednici, uz to ćete se osjećati puno bolje.
Svima želim ugodan ostatak godine! :)

Oznake: blagdani, Božić, nova godina, depresija

Jučer je u intimnoj atmosferi Kluba kulture u Križevcima održan 1. Crosstown Music Festival, namijenjen mladim kantautorskim snagama na glazbenoj sceni. Festival je svojim nastupom otvorio Luka Belani, inače inicijator festivala.

Službeni plakat festivala

Prvi kantautor
Luka je mladi Križevčanin koji se u glazbenom svijetu kreće od malih nogu, što nije ni čudno s obzirom na to da mu je majka nastavnica klavira u glazbenoj školi Alberta Štrige u rodnim mu Križevcima. Ono što ga čini autentičnim jest repertoar isključivo na engleskom jeziku te relativno nepopularan žanr u hrvatskoj-indie rock.




Njegova karijera započela je snimanjem EP-a „Out of This World“ kojim je potaknuto okupljanje i pratećeg benda. 2009. godine izdao je album prvijenac pod nazivom „B-Side of My Mind“, kojim se probio na maleno hrvatsko tržište. Održao je i nekoliko koncerata u Londonu, gdje je, kako kaže za portal Muzika.hr, doživio kulturološki šok. 2011. godine snimio je i drugi album u izdanju Aquarius Recordsa. Od tada je stalno aktualan na live sceni, održavajući gaže po gradovima diljem Hrvatske.


Luka Belani na CMF-u

Kantautori vrijedni festivala
Što se tiče Crosstown Music Festivala, mladi kantautori čiji se nastupi tek očekuju i koji će pridonijeti različitosti ovog festivala su Bebe Na Volé (s nastupom 11.01.), Nina Romić (18.01.), Tomislav Malagurski (25.01.), Ante Perković (01.02.) i Zack Dust (08.02.). Festivalska ulaznica prodaje se po cijeni od 75 kuna, dok je pojedinačna ulaznica 20 kuna (op.a. što je zapravo jako malo s obzirom na kvalitetu izvođača).


Publika

KKK
Inače, Klub kulture je vlasništvo neprofitne i nevladine udruge K.V.A.R.K., te djeluje kao multimedijalni i kulturni centar. Tamo se često održavaju koncerti, radionice, izložbe i razna predavanja, a u zadnjih 12 godina koliko djeluju, „kvarkovci“ su proveli mnogo uspješnih projekata poput uređenja kulturnog centra mladih pod pokroviteljstvom grada Križevaca, te sudjelovanja u projektu platforme Clubture pod nazivom Kultura aktiva. U zadnjih nekoliko godina Klub kulture je postalo popularno mjesto okupljanja mladih alternativaca, kreativaca i ostalih –ivaca iz Križevaca, a i šire.


Ogroman grafit na ulazu u Klub kulture u Križevcima

Oznake: glazba