Marketing
Intervju s volonterkom
Čineći dobro drugima činite dobro sebi. Ova rečenica okosnica je svakog volonterskog rada. Pomaganje nas čini boljim ljudima, čini nas sretnijima, potpunima i što je najbitnije, boljim osobama. Svaki volonter ima svoje razloge zašto to radi, no većina se slaže da je osjećaj koji ostaje neprocijenjiv. Pošto i sama volontiram u programu ranjenih Noine arke na Veterinarskom fakultetu, odlučila sam intervjuirati Bojanu Smoljanović, 29-godišnju volonterku zaduženu za organizaciju rasporeda volonterskog rada u Noinoj arci. Bojana je završila Ekonomski fakultet, a uz stalan posao izdvaja velike količine vremena na volontiranje.
1. Kada i kako si se počela baviti volontiranjem?
Volontiranjem sam se počela baviti prije otprilike 3 godine. Iskreno, nisam nikad previše razmišljala o tome, pa nisam ni znala koje udruge postoje u gradu, koji azili, niti šta drugo. Cijeli život sam odrasla uz pse i mačke, pa mi je nezamislivo doći doma u praznu kuću. Kada mi je prije 3 godine pobjegao moj trenutni pas Žućko, nisam znala kome se moram obratiti. Preko interneta sam saznala za brojne Udruge u gradu kao i za Info centar Suza. Svima sam prijavila nestanak psa, i nakon 7 dana smo ga uspjeli pronaći živog i zdravog. U tom momentu sam shvatila da bi i ja mogla na neki naćin pomoći, kontaktirala sam Noinu Arku i postala volonter. U početku sam bila na smjeni jednom tjedno, a kako sam se s vremenom uhodala (a i naučila dosta novih stvari) počela sam češće dolaziti. Sad, nakon tri godine, osim što odrađujem smjene na Veterinarskom fakultetu u našim stacionarima, sudjelujem u štandovima, revijama naših pasa, prijevozu životinja, odlazim i u Dumovec pomoći curama (rijetko, al ipak odem :) ), sastavljam tjedni raspored smjena na Veterinarskom fakultetu i još dosta drugih stvari, ovisi što nam je bitno i hitno.
Bojana u šetnji sa Šamonom, štićenikom Noine arke
2. Zašto volontiraš?
Volontiram iz jednog jedinog razloga – obožavam životinje, više ih cijenim nego ljude jer su nesebične, ne traže ništa ,a daju jako puno. Koliko god nekim ljudima nije jasno zašto se vikendom dižem u 7 ujutro da bi u 8 bila na faksu, a oni spavaju do podne, zašto se smrzavam po zimi, kuham po ljeti, zašto gledam sve te užasne prizore i ranjene životinje, kad vidiš tu ljubav koju ti životinje pruže jednostavno zaboraviš na sve brige i probleme. Teško je to rječima objasnit...Ispunjava me to, sretna sam kad dođem na smjenu i kad odem sa smjene. Mislim da je najveća sreća svakog volontera kada se udomi neki od naših štićenika. :)
3. Tvoj komentar na incident u Puli gdje je skupina ljudi bacila psu petardu u usta.
Čitala sam sve članke o tome. Nemam lijepe rječi za to, mislim da se radi o krivom odgoju..... Ne razumijem niti se trudim razumijeti njihove razloge, jer to zdrava osoba nije u stanju napraviti . Na žalost nije to jedini slučaj. Kako preko Facebooka pratim i rad Udruga u BiH, znam i za slučaj Vučka koji je doživio istu sudbinu, a i za slične ili čak i gore slučajeve s kojima možda ljudi u Hrvatskoj nisu upoznati. Definitivno je krajnje vrijeme za provođenje zakona i strožih kazni, koji su stupili na snagu sa 01.01. ove godine. Ne vidim razliku između ubojstva čovjeka i životinje, sve su to živa bića, ali ljudi uvijek rade razliku. Zato i jesmo tu gdje jesmo. Gore nego u kameno doba...Zašto Hrvatska po uzoru na druge zemlje ne bi imala Animal Police? Pa to nije sramota...Pravimo se da težimo Europi, a ustvari se ponašamo kao da smo nedodirljivi. Što se slučaja u Puli tiče, apsolutno sam za javnu objavu imena tih ljudi koju su to napravili, neka im se sudi i neka ih se zatvori, uz obavezno psihijatrijsko liječenje do kraja života i zabranu držanja kućnih ljubimaca bilo koje vrste.
Bojana i Šamon
4. Voliš li više pse ili mačke? Zašto?
Pošto imam doma i mačke i psa pa čak i zeca teško mi je raditi razliku. Možda malo više preferiram pse. Mačke su predivne, ali su dosta svojeglave....Kad se njoj mazi onda dođe...Kad joj se spava, povuče se u svoj kut i ne vidiš ju ni ne čuješ po par sati. Pas je više društevno biće, idu u šetnju, u pseće parkove, u birc na kavu :) i sl.
5. Kakva su tvoja iskustva s volontiranjem u Noinoj arci? Pozitivna/negativna?
Što se volontiranja tiče, iskustva su samo pozitivna. Što se svega drugog tiče, samo negativno...Svašta volonteri vide, dožive, čuju....Noina Arka kao udruga se primarno bavi ranjenim životinjama, tako da prizori baš i nisu bajni...Od pretučenih životinja, propucanih, izgriženih, udarenih (auto/čovjek ili šta treće) ili jednostavno napuštenih...Sve je to naša svakodnevna realnost....Ali na kraju dana, kada shvatimo da smo im pomogli, i kada im u očima vidimo zahvalnost, sve postane ljepše. :)
Bojana i Šamon u šetnji na Veterini
6. Jesi li učlanjena u kakvu udrugu za zaštitu životinja?
Jedina udruga u kojoj sam aktivna je Noina Arka.
7. Čime bi se Noina arka trebala u budućnosti baviti?
Primarni segment djelovanja Noine Arke će uvijek biti pomoć ranjenim životinjama. Napredak vidim u povećanju broja volontera, kojih je na žalost s godinama manje. Povećanje broja volontera bi nam pružilo mogućnost za obavljanje dodatnih aktivnosti kojima se za sada bavimo svi pomalo, koliko tko stigne (organiziranje štandova, provjere udomljenja, ostale promo aktivnosti, pa čak i traženje donatora i sl.). Također bi i naši peseki imali duže šetnje i puno više ljudi oko sebe. S druge strane smatram da bi Grad trebao imati puno veću ulogu u zbrinjavanju životinja. Nije dovoljno to što imamo azile. To ne rješava problem. Treba provoditi akcije, educirati ljude, suočavati ih sa realnim situacijama, pomagati promociju udruga i sl.
Post je objavljen 13.01.2013. u 12:27 sati.