Ušli smo već u šestu godinu “Gospinih ukazanja” u Međugorju.

Ako uočimo komu se sve Gospa ukazuje i koliko puta dnevno, čini se da je sasvim “napustila” nebo, pa i prekovremeno “radi” u Međugorju i okolini.

Kronika, 18. ožujka 1982.:
Vicka ju je vidjela tijekom dana na Križevcu šest puta -

Kronika, 18. studenoga 1981.:
“Toga poslijepodneva tri put se ukazala Vicki i Jakovu. Jednom je molila Očenaš, Slava Ocu i vjerovanje... U drugom viđenju Vicki je pokazala njenog oca u Njemačkoj, bio je sretan i veseo... Treći put im se ukazala na putu prema Jakovljevoj kući”.

Mnogo se puta ukazivala po tri puta:
Kronika, 18. studenoga 1981.; Drugi dnevnik: 7. studenoga i 5. prosinca 1981.

Ivanka kaže da su u početku imali i do desetak ukazanja na dan. “Sada, ako dođe neka žurna potreba, kad je mi molimo, Ona dođe”.

Kronika, 6. srpnja 1982.:
Ivan, koji je imao sasvim podređenu ulogu u zajedničkim ukazanjima, jer je bio kao nijemi gledalac bez “znaka” života, već nešto prije 6. srpnja 1982. sa svojom grupom ima utorkom i petkom viđenja na brdu.
To biva nakon zajedničkoga ukazanja poslije 22 sata, noću! S toga “svog” brda Ivan donosi “Gospine” poruke biskupu koje nisu nimalo nježne.

Vicka - prema fra Slavku Barbariću - ima također “dodatna” viđenja. “Ona naime tvrdi da ima partikularna viđenja ponedjeljkom, srijedom i petkom navečer te da s Ivanovom grupom ide kad može”.

Vlašić kaže da vidioci, kad su sami, imaju duža viđenja.
Kronika, 8. prosinca 1982.:
“Jedino Marija ima kratka... Naime ona kad nije ovamo sudjeluje na misi u Mostaru. Redovito joj se Gospa ukaže i nasmiješi se, ali za vrijeme mise ne govori ništa. Gospa samo sudjeluje u misi”.Marija je slušala misu i u katedrali u Mostaru. Rekla mi je jedna osoba koja poslužuje u katedralnoj župi, da, kad bi je
god upitali da li se Gospa ukazala ovdje ili ondje u crkvi, ona bi potvrdila da je ondje gdje oni reknu.

Ne zaboravimo da se Gospa ukazuje na svakom mjestu gdje se vidioci nađu za vrijeme ukazanja: u kući, u crkvi, u vlaku, autu, Zagrebu, Dubrovniku, Sarajevu, Mostaru itd. I to istovremeno se ukazuje svima gdje god se nalaze.Prema izjavi Vicke, preda mnom njoj se ukazuje i kad u komu padne.

Na upit da li se pokazuje na Križevcu odgovara - Kronika, 31. prosinca 1981.: “Istina je ono što svijet gleda. Skoro svaki dan padam pod križem”.
Jednom na povratku iz Dubrovnika kamo je vidioce odveo fra Tomislav Vlašić, na povratku im se pokvarila kola i nisu mogli stići na vrijeme u Međugorje: “I dok su se djeca u automobilu molila, u 17,50h Gospa im se ukazala”.


Treba napomenuti da u Hercegovini ima još nekoliko grupa vidjelaca koji tvrde da se i njima ukazuje Gospa. Tako na upit djece iz Međugorja – Kronika, 22. siječnja 1982. - “Da li je pojava (ukazanje u Izbičnu) od Boga ili đavla?”, Gospa odgovara: “Božje davanje!”

A kada su vidioci iz Izbična tvrdili da im je Gospa rekla da se moraju sastati s vidiocima iz Međugorja i ovi pitali Gospu je li to istina – Kronika, 21. siječnja 1982.:
“Gospa se na taj upit nasmijala i rekla da ova djeca s onom (iz Izbična, primj.
m.) ne trebaju imati nikakve susrete”.

Ako uzmemo u obzir da takva ukazanja koji put traju samo 20-tak sekunda, s pravom se postavlja pitanje: kakva smisla sve to ima?
Zar ovakva “inflacija” ukazanja ne devalvira samu Blaženu Djevicu Mariju i njezina ukazanja? Što ima smisla da preko mise se samo nasmiješi Mariji i sluša Misu?