Poznato je da su međugorski "vidioci" sedmoga dana nakon početnog "ukazanja", tj. 30. lipnja 1981., tvrdili da im je njihova ukaza kazala da će se ukazivati još samo tri dana.
To donosi dr. fra Ivo Sivrić: "U stvari, prema njihovim vlastitim riječima, Gospa im je navodno izjavila 30. lipnja 1981. na nedvoznačan način da ukazanja neće trajati dulje od tri dana. Posljednje je trebalo biti u petak 3. srpnja 1981." ( I. SIVRIĆ, La face cachée de Medjugorje (= Skrivena strana Međugorja), Saint-Francois-du –Lac, 1988.,)
Međutim, već godinama međugorska se pojava neumorno i svakodnevno pojavljuje. Pa ili pojava ne drži do svoje vlastite riječi ili je "vidioci" nisu razumjeli i dobro protumačili, tko će znati. Netko je posve nedosljedan!
Iznosimo neke međugorske "poruke" i priče, preuzete iz Kronike, koju je vodio i na Ordinarijat dostavio fra Tomislav Vlašić, kapelan u Međugorju (1982-84). Puno je toga već i objavljeno u raznim jezicima. Smatramo ne samo svojim pravom, nego i svojom crkvenom dužnošću to objaviti u ovakvu
obliku jer te bezbrojne priče i "poruke" ulaze u opću orkestraciju međugorskih "ukazanija",
"tajnovitosti" i svakovrsnih prepadanja Božjega puka. Slijedimo ih kronološki, ali ih ne uzimamo sve po redu, nego samo one izjave i poruke, koje se pripisuju Gospi, a u kojima se ne može razaznati tko ih daje: djeca, kroničar ili baš neka čudnovata "ukaza".
Tu je podosta poruka koje su nedostojne Blažene Djevice Marije; koje se ne doliče ni najneozbiljnijim osobama na svijetu, koje su fantastične i za najmaštovitije ljude. Tu ima poruka koje su pune banalnosti do trivijalnosti, besmislica, primitivnih pitanja i dvoznačnih ili pitijskih odgovora, koje vrijeđaju pravu katoličku vjeru i pravoga vjernika u Boga Spasitelja i u Gospinu majčinsku ulogu u povijesti spasenja. Namjerno ističemo i te negativne "poruke", jer se i po njima, odnosno osobito po njima, mora prosuđivati istinitost međugorskih događanja! One najbolje poriču vjerodostojnost nadnaravnih ukazanja u Međugorju. Raspon "poruka", koje pod ovim naslovom prenosimo, proteže se na dvije i pol godine: od rujna 1981. do ožujka 1984.
Pojava iz "ukazanja" toliko puta rješava pitanja puke ljudske radoznalosti i naklapanja: na primjer, koliko je hodočasnika bilo u Međugorju? Jednom odgovara: "oko" 60.000, drugi put: "oko" 75.000, treći put: 110.000, nema čak ni ono "oko". Zašto ta novinarska pitanja "Gospi" uopće postavljati
i zašto u to uopće vjerovati? Je li Gospa u Međugorju zato da broji "hodočasnike" i da nas obavješćuje koliko svijeta dolazi u Međugorje za njezinu "obljetnicu ukazanja"? Zar Najponiznoj, iz Nazareta, treba pridavati takvo zrcalo neumjesnosti, a mi Nju pobožno zazivamo u njezinim litanijama Ogledalo pravednosti?
"Krvava marama". Pod datumom 4. rujna 1981. u Vickinu Dnevniku I. čita se ovaj zapis: "Danas smo čekali kod Marije Gospu. Ja (=Vicka), Marija, Ivanka i Jakov s nama. Pitali smo za fratre i časne iz naše župe i oni koji dolaze ovdje. Gospa je rekla: Da ih što više dolazi, što više moli i daju hvalu Bogu".
Zatim se u Dnevniku ,a osobito u Vickinu intervjuu s fra Jankom Bubalom opisuje slučaj kako je nekoga taksista, Čapljinca, koji se vraćao iz Međugorja, u Cernu zaustavio neki siromašni čovjek i dao mu okrvavljenu maramicu. Taj je taksist u Studencima htio baciti maramicu u rijeku. Međutim preda nj je izišla neka žena u crnini i tražila taj krvavi rubac. Kako taksist nije htio odmah dati "okrvavljenu maramicu", žena mu se teško zaprijetila te je on popustio i dao. Na to mu je žena u crnome rekla: "Da mi je nisi dao, bio bi strašni sud svima. Gospa je rekla da je to istina". Vicka to još jednom potvrđuje fra Janku:
"Rekla nam je da je to stvarno nekako tako bilo. I da je oni siromašni čovjek bio njezin Sin ,a ona žena u crnini da je bila ona".
Naš osvrt: Svakom je zdravom vjerniku iz ove priče očito da se radi o najobičnijoj dječjoj maštariji, koja ničemu drugom ne služi nego da dokaže neistinitost i neautentičnost "ukazanja" i u Međugorju, i u Cernu, i u Studencima! Valjda je zato i sama Vicka u spomenutom intervjuu uvidjela da to ničemu ne sliči pa je s tim u vezi svima poručila: "Ja sam rekla da ja više ništa ne znam. A ko oće, nek to onda s Gospom raščišćava"!
Iznosimo navode iz Kronike fra Tomislava Vlašića:
15. IX. 1981:
"Također su pitali čudnu pojavu u Lištici u dvjema obiteljima: Gospine slike su se okretale i jedna
djevojčica je 'vidjela' Gospu. Na upit djece za ovo, Gospa je odgovorila da je istina da se slike okreću – to je Gospa učinila da povjeruju – ali da nije istina da je djevojčica Gospu vidjela – ona se nečeg prepala. Gospa je također rekla da je na dan Uzvišenja sv. Križa bilo oko 60.000 ljudi."
- Prema "poruci": okretanje Gospine slike na Širokom Brijegu moglo bi biti autentično, ali ukazanje nije. Ono je rezervirano za Međugorje! A što ako su se i međugorska djeca "nečeg prepala"?
16. IX. 81:
"Opet je naglasila da će ostaviti znak samo da se još strpimo. Također im je rekla da ne trebaju moliti za se jer da ih je ona najbolje nagradila. Nek mole za druge".
-Prvo, o znaku smo već govorili. A, drugo, prava Gospa neće nikada reći da "vidioci" ne trebaju moliti za sebe i da im "nagrada" "viđenja" može zamijeniti osobnu molitvu. Mi smo dužni u prvome redu moliti i činiti pokoru za se i za svoje spasenje, a onda za sav svijet. I sam je Isus najprije molio za sebe da proslavi Oca, zatim za apostole, i konačno za sav svijet:Ivanovo evanđelje, 17. Sv. Pavao kaže za sebe da bije svoje tijelo, "da sam ne budem odbačen pošto sam drugima propovijedao" (1 Kor 9,26). Znači, i to je bilo moguće! I to jednomu Pavlu, apostolu naroda! A ovdje se javlja heretična nauka da "vidioci" ne moraju moliti za sebe. Njima su "viđenja" nagrada, umjesto molitve.
6. X. 81:
Naredbe: "Jakov i Vicka imali su 'uobičajeno' viđenje. Glavne poruke su upućene fr. Tomislavu (=Vlašiću) koji je preko djece pitao za neke stvari. Gospa je rekla:
Redovna misa u 18 h neka trajno ostane. Misa za bolesnike neka bude jedan određeni dan, u vrijeme koje bolje odgovara. Neka fr. Tomislav počme s molitvenim grupama jer je to jako potrebno.
Neka se fr. Tomislav čvrsto moli."
-Zvuči zaista nevjerojatno da Gospa određuje sat večernje sv. Mise! I još traži da to tako trajno ostane! Da određuje jedan dan u tjednu za bolesnike! Da određuje fra Tomislavu Vlašiću da otpočne s molitvenim grupama! Prava Gospa zna da postoji zakoniti župnik i zakoniti biskup i da ona zamjenjuje nijednoga ni drugoga.
12. X. 81:
"Jesi li uznesena prije ili poslije smrti?" pitaju vidioci". "Uznesena sam prije smrti", odgovara.
-Katolička Crkva već dvije tisuće godina ostavlja neriješenim pitanje, jer nije uopće bitno za vjeru: je li Bog uzeo Gospu u nebo prije njezine smrti ili je umrla pa je onda uskrisio uznio u nebesku slavu. Međugorska je "pojava", evo, konačno riješila teološki problem! Ali nitko se ozbiljan u Crkvi ne osvrće takve međugorske priče!
19. X. 81:
"Jakov i Vicka imali su neobično viđenje. Gospa je došla u 18,10 h. Djeca tada nisu molila. Gospa im je
rekla da će im pokazati fr. Jozu Zovku. Jozo se pojavio nasmijan. Dok je on s Gospom bio, Gospa je zamolila da se pozovu djeca i omladina, oni koji su vani pjevali svete pjesme i molili. Gospa je to htjela da ih fr. Jozo vidi kako slave Boga i njega. Kad su došli, Gospa (i) fr. Jozo su ih potakli da nastave
moliti i slaviti Boga. Marinka Ivankovića, koji je bio unutra, Gospa je poljubila i rekla da je on jedan od boljih vjernika i da je dosta za vjeru žrtvovao. Potakla ga je na ustrajnost… Gospa je tražila da vjernici sutra poste o kruhu i vodi i da se mole za fr. Jozu."
-Fra Jozo Zovko osuđen je i nalazi se u zatvoru. "Gospa" je htjela da fra Jozo vidi mlade kako "slave Boga i njega". Je li moguće da je Gospa stavila na istu ravan "Boga i njega", tj. da mladi na istoj razini "slave" Boga i fra Jozu?
21. X. 81:
"Jakov i Vicka kažu da su vidjeli Gospu i fr. Jozu. Fra Jozo je bio veseo. Vidjela su djeca i sudnicu i jednog glavnog u sredini (valjda glavni sudac). Gospa im je rekla da suđenje nije završeno te da se nastavlja. Također je rekla da ga (fr. Jozu) neće mnogo osuditi i da se za nj ne brinu, jer je on svetac, kao što im je još prije rekla. Također je rekla da fr. Jozo želi da oni ustraju u molitvi."
-Međugorska pojava proglašava župnika fra Jozu "svecem" za života njegova!
26. X. 81:
"Naknadno su mi djeca rekla da ih je Gospa pitala kako to da za znak ne pitaju. Ohrabrila ih je i rekla da će ga sigurno ostaviti da se svi strpimo i da molimo."
-Evo prođe 25 godina, a ni znaka ni od znaka glasa.
12. XI. 81:
"Gospa je s djecom bila deset minuta. Čim je došla, započela je Vjerovanje, što su djeca i prihvatila. Kad su došli do: rođen od Marije vazda Djevice, ona se od dragosti iz sveg grla smijala... Zatim je djeci prikazala Ivana Dragićevića i prenijela njegove pozdrave".
-Pod jednom od najsvetijih molitava Crkve, pod Vjerovanjem, pojava se "iz sveg grla" smije. Tko će nas uvjeriti u ozbiljnost takve pojave i molitve? Da netko to sve ne ismijava? A Ivanovo "ukazanje", to je posebna priča. Više ne znaš ni tko se komu ukazuje: "Gospa" i fra Jozo iz zatvora zajedno se ukazuju, a "Gospa" ukazuje Ivana drugim vidiocima…
15. XI. 81:
"Na pitanje: Zašto im se u fr. Jozinoj sobi nije ukazala? – odgovorila je da se u toj sobi neće nikad više ukazivati jer da tamo ima nešto ubačeno".
-Očito se misli da su jugo-udbaši ubacili u fra Jozinu sobu neke prislušne aparate, da bi mogli snimiti i tajne razgovore između "viđenja" i "vidjelaca", nadajući se da će tako otkriti tajanstvene šifre, misteriozne abecedarije, pisma pergamene, znakove i došaptavanja!
18. XI. 81:
"Tog poslijepodneva tri put se ukazala Vicki i Jakovu. Jednom je molila Očenaš, Slavaocu i Vjerovanje… U drugom viđenju Vicki je pokazala njenog oca u Njemačkoj; bio je sretan i veseo… Treći put im se ukazala na putu prema Jakovljevoj kući.."
-Dnevno se ukazuje po tri puta. A ima dana po šest "ukazanja"!
22. XI. 81:
"Sva djeca osim Ivana. Mnogo svijeta oko njih. Dolazi Gospa i govori da tu ima jedan špijun te ga
pogledom prati: sva djeca se okreću prema njemu i netko od djece reče što Gospa govori. Špijun bježi. Pjesma, molitva pitanja kao i obično."
-Da je po nazočnosti špijuna, ne bi se "Gospa" nijednom više ukazala, koliko ih je bilo prije rata, u ratu i nakon rata, cijeloj BiH, posebno u Međugorju! A ona svaki dan, iz godine godinu. I ništa joj ne škode ti tajni agenti i denuncijanti UDB-e, KOS-a, CIA-e, HIS-a, Scotland Yard-a, Mosad-a i AID-a!
27. XI. 81:
"Jakov i Vicka su se zabavljali kad je Gospa došla. Prethodno su se Vicki ruke jako tresle, te se ona uplašila. Kad je Gospa došla smirila se. Gospa je pjevala i molila. Na neka pitanja nije odgovarala nego se samo smijuljila."
-Djeca se zabavljaju, a pojava se smijulji. Nije to skazanje više ni zabavno ni smiješno, nego tužno i bolno.
2. XII. 81:
"Gospa je bila mnogo nasmijana. Na neka pitanja nije odgovarala i rekla je djeci da je svašta ne pitaju…".
-Djeca ko djeca!
5. XII. 81:
"Gospa je tu večer bila jako 'uslužna' – odgovarala na sva pitanja i dozvolila da ju diraju."
-Ovdje je posve promijenjeno raspoloženje s obzirom na pitanja, odgovore, čak i diranja! Za zdrava vjernika katolika to su neozbiljne pojave i priče!
7. XII. 81:
"Dok su Jakov i Vicka išli prema Jakovljevoj kući Gospa ih susretne i pozove da požure, jer je ona već u kući Jakova. Kao neki oblak nestala je prema Jakovljevoj kući".
-Pojava ih zove da "požure", kao da nema kada čekati!
8. XII. 81.
"Ispod njezinih nogu i oko nje tama i dim tu širili. Ni na jedno pitanje nije odgovarala nego se samo
molila."
-To se događa na svetkovinu Bezgrješnoga začeća! Dan Najčistije, bez iskonske ljage, a gle dima i tame! Tko to ubacuje tamu i dim oko najsvetije ljudske osobe?
16. XII. 81:
"Viđenje. Jakiši i Vicki Gospa se ukazala ovaj dan dva puta. Najprije u Jakišinoj kući oko 16,00. Dok su
svirali i pjevali (bilo je tu mladića i djevojaka) ona se smijala. Zatim je uzela nogu Ive Juričića i uzela mu plastični dio ispod potkoljenice, a pojavila se zdrava noga na istomu mjestu. Pri tomu je on osjetio da ga netko dira po glavi".
-Nažalost, to se opisano čudo nije uopće dogodilo! (vidi tumačenje pod datumom: 4. siječnja 1983).
24. XII. 81:
"Djeci se odjednom ukazao fr. Jozo Zovko nasmijan. Djeca su mu Božić čestitala..."
-Ako se, prema "ukazanju", Bog i fra Jozo Zovko jednako slave", Bože mi oprosti na ovoj riječi koju ponavljam iz ukazanja", zašto ne bi očekivao da se fra Jozo "ukazuje" umjesto same "Gospe"?Zar to nije sve pravi pravcati rašomon koji zaplašene mase drži ushićenima?
28. XII. 81:
"Jakiša, Ivan i Vicka bili su zajedno. Gospa se ukazala. Nakon šest Očenaša, Zdravomarija i Slavaocu
postavili su joj neka pitanja. Ona je odgovorila da se mane takvih pitanja ,a da se više mole".
-Opet pojava promijenila raspoloženje s obzirom na odgovore i pitanja! Nekada odgovori na sva pitanja, nekada ni na jedno!
30. XII. 81.
"Zapjevala je zatim Kraljice svete krunice". Ivan je postavio pitanje, "a Gospa odgovorila. Kako pokrenuti svećenike koji ne vjeruju ukazanjima? – Treba im reći da sam ja oduvijek svijetu prenosila Božje poruke… Prava je šteta što ne vjeruju. Vjera je sastavni dio njihova života…"
-Gospa zapjevala samoj sebi pjesmu "Kraljice svete krunice"!?
20. I. 1982:
Viđenje. "Osim pjesme i molitve postavljena su neka pitanja i dobiveni odgovori:
1. Da li da sutra djeca iz Izbična, koji tvrde da im se Gospa ukazuje, treba da imadnu susret s ovom djecom, - za taj susret tvrde djeca iz Izbična da im je Majka B. rekla?
Odgovor: Gospa se na taj upit nasmijala i rekla da ona djeca s ovom ne trebaju imati nikakve susrete.
2. Fra Tomislava žele odavde maknuti. Što je potrebno činiti?
Odg. Ako je u Božjoj providnosti da ga odvedu kao fra Jozu, neka bude predan Bogu. Potrebno mu je da mnogo moli i da vi za njega molite.
3. Što će raditi fr. Ivica Vego i fr. Ivan Prusina sada kad su istjerani?
Oni nisu krivi. Biskup se u odluci prenaglio. Neka ostanu i neka se mnogo mole i za njih neka se ostali mole."
1) Čudimo se da međugorska "Gospa" zabranjuje susrete međugorske djece s izbičkom djecom, koja također imaju "ukazanja". Ona, koja voli i povezuje djecu i želi njihove susrete!
2) Fra Tomislav Vlašić nije više član Hercegovačke franjevačke provincije, ali i dalje zalazi u Međugorje. Niti on niti njegova zajednica s nazivom "Kraljice mira, potpuno tvoji. Po Mariji k Isusu"! nemaju nikakva kanonskog odobrenja Biskupskog ordinarijata da djeluju na području mostarskoduvanjske biskupije.
3) Osobito se čudimo da se međugorska pojava ovako umiješala u "hercegovački slučaj" i da ga rješava stavljajući na stranu dvojice franjevaca, kojima ona određuje da "ostanu" u Mostaru, a od kojih je jedan kasnije napustio redovništvo svećeništvo, a drugi još uvijek nema nikakve jurisdikcije na
području hercegovačkih biskupija. I da "međugorski slučaj" nije u službi "hercegovačkoga slučaja"?! Pogotovo što 20. I. 1982. dvojica franjevaca nisu bila istjerana iz Reda, jer je generalna kurija OFM izdala dekret tek 9 dana kasnije, 29. I. 1982. Takve "poruke" očito nemaju nikakve veze s Djevicom Marijom, kako pravu Gospu vjernički zazivamo u njezinim litanijama.
18. III. 82:
"Djeca su i večeras imala uobičajeno viđenje. Osim uobičajenog viđenja, Vicka je rekla da je pod križem (na Križevcu) vidjela Gospu šest puta tokom dana".
-Šest puta, stalno pod križem na Križevcu. Znači li to kad je god na Križevac pogledala, da je "Gospu" ugledala?
8. V. 82:
"Djeca su večeras posebno pitala: - Da li mogu napisati na papir datum velikog znaka i opisati ga, te to ostaviti zapečaćeno u arhiv? Gospa je odgovorila Ne! To sam samo vama povjerila. Reći ćete to kad vam ja reknem".
-Međutim, Ivan Dragićević imao je sasvim drugačije poruke: da može! Njemu nije ništa bilo zabranjeno. On je sutradan vlastoručno napisao, zatim do koju godinu osobno zanijekao, pa mu dokazano da je napisao, a on se opet opravdavao da ipak nije znaka otkrio!
25. VI. 82:
"Broj vjernika kroz ova dva dana teško bilo procijeniti. Ima onih koji su bili minimalisti (35.000-
40.000) i onih koji su bili maksimalisti (150-200.000). Prema realnoj procjeni moglo je biti preko 70.000 hodočasnika… Vidioci su pitali Gospu koliko je hodočasnika bilo na Kraljicu mira. Ona je odgovorila 110.000"!
-Ovdje ni po minimalistima, ni po maksimalistima, ni po realistima, nego po "pojavinoj" preciznoj procjeni! Čak nije rekla "oko" 110.000, kao što običava, nego točno u brojku!
27. VI. 82:
"Na pitanje: Biskup se spotiče nad tim što si rekla da fr. Ivica Vego i fr. Ivan Prusina nisu krivi. Osjeća kao da ti nisi prava Gospa jer ne poštuješ odredbe poglavara. Hoćeš nam objasniti svoj stav?"
Odgovorila je: "Poglavare treba poštivati i slušati. Ali i oni prave pogreške; za njih se trebaju kajati i popravljati ih. Biskup, a još više oni koji ga na to potiču svojim stavom, škodi vjeri. Ja kod njih dvojice ne nalazim krivicu".
-Opet nevjerojatna presuda u bolnom "hercegovačkom slučaju", koji Sveta Stolica rješava desetljećima. Samo što sada nije jedini biskup koji "škodi vjeri", nego "još više oni koji ga na to potiču svojim stavom". Dijecezanski svećenici? Ostali biskupi? Sama Sveta Stolica?
6. VII. 82:
"Ivan vidjelac: Saopćio mi je da ih je Gospa pozvala nekoliko dana prije da dolaze utorkom i petkom na brdo iza 22 sata".
-Nijedna razborita majka, a najmanje nebeska Majka, neće svoju djecu puštati da hodaju po brdu po mraku, i to poslije 10 sati navečer! I to dva puta tjedno, utorkom i petkom! I to po hercegovačkome kamenu šiljcu!
12. IX. 82:
Nedjelja – Uzvišenje sv. Križa. "Gospa je djeci u viđenju rekla da je bilo oko 75.000 vjernika" na Križevcu.
-Još jedno "nebesko" brojenje!
15. XI. 82:
"S obzirom da s Vickinim zdravljem nije u redu i da su domaći liječnici u tri pregleda dali tri različite
dijagnoze, zamolili smo Jakova da pita Gospu da li da uzima ove lijekove ili da je šaljemo na liječenje u Zagreb. Gospa mu je odgovorila da Vicku pošaljemo u Zagreb".
-Pojava je odlučna da se Vicka pošalje na liječenje u Zagreb. A sada usporedi, ovdje, s datumom: 8. VI. 1983.
18. XII. 82:
"Budući da je u našim očima njegov izvještaj znanstveno površan te doveo izjave vidjelaca u
kontradikciju' ,a ispušta momente koji mogu objasniti kontradikcije', pitali smo Gospu:
1) - Da li da o. Biskupu pismeno odgovorimo. Djeca su nam prenjela odgovor:
Od. – Da. Odgovorite"!
-Pogledaj komentar nakon sljedećega "viđenja" i nadnevka!
20. XII. 82.
"Posebnih poruka nije bilo Ali su bila dva zanimljiva pitanja na koja je Gospa dala odgovor:
1) Da li da se vjernicima u Mostaru podijeli objektivni izvještaj o herc. slučaju u verziji fr. Stanka Vasilja, nakon što je Biskup objavio nezgodan članak u svome Vjesniku?
Odg. – Ne!
2) Je li bolje da vidioci s tobom mole ,a da hodočasnici svoja pitanja rješavaju sa svećenicima?
Odg. – Bolje je da sa mnom mole ,a da vjernici mole kako im je rečeno i da pitanja rješavaju sa svećenicima. Ja ću ipak odgovarati na postavljena pitanja."
-Ne možemo se načuditi da međugorska "pojava" odlučno zabranjuje da se u "Mostaru podijeli objektivni izvještaj o hercegovačkom slučaju" iz pera dr. fra Stanka Vasilja, nasuprot nezgodnu članku" Dodatak "Informacijama", koji je objavio biskup Žanić u Vjesniku hercegovačkih biskupija, 2/1982. Biskup je reagirao na Informacije (24 stranice) fra Tomislava Vlašića. I Biskupov bi članak po sebi mogao biti objektivan, ali "nezgodan"!
25. XII. 82:
"Gospa je bila posebno svečana. U naručju je imala maloga Isusa, koji se slatko smijao!"
-Mali se Isus "slatko smijao" Na našim uobičajenim slikama po crkvama ne vidimo božanskoga Mališana da se smije.
27. XII. 82:
"Danas je završen kip Kraljice Mira… Navečer smo pitali Gospu da li da taj kip postavimo u crkvu. Ona je potvrdno odgovorila."
-Međugorska pojava određuje kada će biti sveta Misa u župnoj crkvi, posebno za bolesnike; kazuje gdje će biti postavljen njezin kip; tražit će da određeni franjevac ostane u Međugorju…
31. XII. 82:
"Vidioci su bili na okupu svi osim Mirjane (= Dragićević). Mirjana više nije vidjelica, rekla nam je Ivica.
Također joj je Mirjana rekla da je na Božić zadnji put imala viđenje i da je dobila 10. "tajnu".
-Vidi primjedbe u sljedećem "viđenju".
4. I. 1983:
Piše kroničar fra Tomislav Vlašić:
"Pojedinačno sam razgovarao s: Vickom – Uz njihove zajedničke stavove ona je rekla i dva druga značajna momenta.
(1) Prije pet-šest mjeseci (to imam zapisano u dnevniku) Gospa je rekla za Ivana Jurčića, koji je bez lijeve noge, da će nekoliko dana nakon vidljivog znaka na brdu potpuno ozdraviti.(….)
(2) Mislim da se Gospa prestala ukazivati Mirjani zato što ne ostvaruje ono što Gospa hoće. Vidjeli ste kako se oblači, šminka, nikad je ovdje nema… ja tako mislim, naglasila je dobro. Osim toga Ivan Dragićević mi je povjerio - ali da to drugima ne govorim - da mu se Gospa potužila na Mirjanu i da
mu je rekla da joj je već povjerila 10. tajnu i prestala se ukazivati. Meni nije ništa o njoj govorila, ističe Vicka".
-Prvo, ovdje se jasno priznaje da se nije dogodilo nikakvo čudo 16. XII. 1981. (vidi gore!). Obična fantazija! Čudo je obećano da će lijeva noga Ivanova potpuno ozdraviti "nakon vidljivog znaka na brdu". Znamo da nije bilo nikakva vidljivoga znaka na brdu!
Drugo, ne čudimo se Vickinu mišljenju što se njezina pojava više ne ukazuje Mirjani imajući u vidu "kako se oblači, šminka, nikad je ovdje nema". To je Vickino mišljenje. Ali zašto to ne rekne "Gospi"?
Treće, vrlo je čudno kako se "Gospa" potužila Ivanu na Mirjanu, a neće da upozori izravno Mirjanu. Nemoguće je da je se boji. Ili nema koristi?
Četvrto, takvo pripisivanje "tračeva" Blaženoj Gospi jest nedostojno svakoga kršćanina, kamoli povlaštenih "vidjelaca".
7. I. 83:
"Posebnost je viđenja to što im je Gospa večeras počela pričati svoj život. Priča im i gledaju je u njenom razvoju. Rekla im je da će im u nastavcima pričati svoj život. O tome im je zabranila drugima pričati dok im sve ne rekne. Naglasila je svakom od njih da piše njezin životopis".
-Svako od njih piše životopis. U nastavcima. Ima li to ikakve jeke i veze sa tv-serijama ili sličnim slučajevima crtićima?
18. II. 83:
"Ovdje je bila i Mirjana Dragićević, kojoj se Gospa prestala ukazivati. Došla je pozdraviti fr. Jozu. Pričala nam je jednu stvar koju mi nismo znali. Njoj je Gospa povjerila šifre tajni, koje samo Mirjana razumi. Tako se tajne mogu sačuvati i u slučaju da netko papir odnese".
-Nije dosta što je sve samo po sebi tajna, apokaliptička tajna, nego još i šifrirana tajna! Ali samo u Mirjane dok su joj trajala "ukazanja", jer su prestala na Božić 1982.
6. III. 83:
"Fr. Tomislav Vlašić ovih dana boravio je u Dubrovniku. Razgovarao je s Ivanom Dragićevićem. Ivan loše uči, a čini se da se trudi. Viđenja ima svaki dan. Nedavno je imao iskustvo fizičke odsutnosti; Gospa ga odvela u raj, reče."
-Kako u školi proći kad ga njegovo "ukazanje", umjesto ozbiljna upozorenja zbog neučenja, odvodi u "raj"?! Ivan je otpušten iz škole u siječnju 1983. s više negativnih ocjena.
11. IV. 83:
"Viđenja – mali Jakov je bio sam. Imao je viđenje.
-Značajno je to što je njemu Gospa završila pričati svoj život. On je sve pribilježio. Kaže da to može dati samo onda kad mu Gospa dadne dozvolu".Jakovu je počela pričati životopis ima točno 3 mjeseca i četiri dana (=7.1.83).
24. V. 83:
"Jelena Vasilj mi je rekla da i dalje ima svaki dan viđenja. Gospa joj je rekla a da ona nije postavljala pitanje, da želi da fr. Tomislav Vlašić okupi jednu grupu mladih koje bi Gospa posebno vodila i davala im zadatke. Stoga je fr. Tomislava pozvala da dođe sutra na molitvu u Jeleninu kuću".
-Nisu dosta poruke župi i svijetu o postu, molitvi i pokori, nego još i ekstra molitvena skupina kojoj će "pojava" davati i ton i zadatke preko fra Tomislava Vlašića. Nažalost, kasnije će s tom molitvenom skupinom i njezinim vođom imati posla i crkvene komisije i voditelj će bit svrgnut s uprave i svoje zajednice i svoje "grupe mladih".
25. V. 83:
"Posebno im je spomenila da se moli i posti za biskupa".
-Ako su se molili i postili za biskupa Žanića, učinak u određenom smislu nije izostao: kao što je svim srcem svojim, svim umom svojom i svim bićem svojim vjerovao da je Bezgrješna, Djevica, Bogorodica, Uznesena dušom i tijelom na nebesa i okrunjena za Kraljicu svijeta, tako je čvrsto bio uvjeren da se u Međugorju ne ukazuje!
3. VI. 83:
"Pitanje: Fra Tomislav (=Vlašić) je naumio pozvati župu da moli i posti na nakanu da bi Crkva ove događaje priznala nadnaravnim. Smatra da je i to obveza župe: izmoliti taj dar. Da li je na pravom putu?
Odg. Na pravom je putu. Neka župa moli za taj dar."
-Evo svih ovih godina Crkvi na pada na pamet da ta "ukazanja" prizna "nadnaravnima"! Ali Crkva, slijedeći Isusa Krista, sveudilj preporučuje molitvu i post ne samo u Međugorju, nego svakomu vjerniku na cijelome svijetu.
4. VI. 83:
"Ivanka – mi je rekla da joj je Gospa 22.V.1983. prestala pričati svoj život. Njoj je Gospa povjerila
nepoznatu abecedu s odgovarajućim slovima hrvatskog jezika (Reče da joj je rekla da je nešto tako prvi put u povijesti nekomu dano). Ona je taj život, diktiran od Gospe, napisala u tom jeziku.
Sada ga prevodi."
-Pred ovom zagonetkom čovjek stoji ko skamenjen:
Najprije Ivanki pojava priča svoj životopis punih 140 dana (Jakovu, rekosmo, samo 94 dana), a Vicki 850 dana.Zatim, Ivanki je povjerena nepoznata abeceda s odgovarajućim slovima hrvatskoga jezika.
Treće, to je nekomu dano prvi put u povijesti čovječanstva!
Četvrto, životopis je napisan u tom jeziku. Kojem? Hrvatskom ili tom nepoznatom? Bit će nepoznatom, dok ga sada "prevodi", valjda na hrvatski. I gledaj sada te misterioznosti: nepoznata abeceda, nepoznatoga jezika, jedinstvenoga u povijesti svijeta, sad se sve prevodi na suvremeni hrvatski. I što ako joj netko nađe taj transkript i prijevod, odnese i objavi! I čemu tolika maskiranja i
dešifriranja?
8. VI. 83:
Jakov je pitao: "Da li da A. Šimić ide na operaciju, ili ne?"
Odgovor je bio: "Neka sami odluče" (misli na roditelje).
Kroničar dodaje komentar: "Odgovor je interesantan jer je principijelan. Gospa prepušta slobodu i savjest iza koje treba stati puna odgovornost osoba i njihova vjera."
-Najprije taj odgovor nije uopće principijelan, nego neprincipijelan. Kad se radilo o "vidjelici" Vicki: slati je u Zagreb na liječenje ili ne slati, nije "Gospa" rekla: Neka sami odluče, nego je odgovorila da je "pošaljemo u Zagreb"(15.XI.82). Jednima prepušta na volju i na savjest, a druge savjetuje konkretno što će učiniti. Roditelji od A. Šimić mogli su očekivati da će međugorska pojava njihovo dijete "čudom" izliječiti, a ne da će sve prepustiti njihovoj odluci! Zar to nisu znali i bez nje!
12. VI. 83:
"Ivan Dragićević postavio je jedno pitanje na koje je dobio odgovor.
1. Da li da fratri počnu iskop oko crkve za klima uređaj ili trebaju pitati vlasti za to."
Odg. "Neka ne započimaju bez pitanja. Odmah će špijuni javiti. Doći će i zabraniti radove. Otiđite i lijepo ih zamolite vam dozvole to uraditi".
-Neka ovo ostane bez ikakva komentara!
14. VI. 83:
"Pitanje: Što želiš da svećenici propovijedaju i govore za devetnicu godišnjice ukazanja?"
Odgovor – "Neka oni čine što misle da je najbolje. Ipak bi dobro bilo da kroz ove dane podsjete vjernike na događaje koji su se ovdje zbili s mojim dolaskom. Neka ih podsjete na ono zbog čega sam došla".
-Pojava je "principijelna" s obzirom na to što svećenici propovijedati: što god žele i misle da je najbolje. Ali ne može ostati "neprincipijelna" i propustiti priliku da ih podsjeti, i to dva puta, zbog čega se ona u Međugorju "ukazuje"!
25. VI. 83:
"Cjelokupni protok ljudi prošle godine bio oko 100.000".
-Kako je kroničar mogao zaboraviti da je njegova izmišljena "Gospa" dala svečanu izjavu da je samo u dva dana prošle godine, i to za njezinu obljetnicu "ukazanja", 24- 25.VI.1982. bilo točno "110.000". Vidi gore datum: 25. VI. 82. Odakle onda kroz cijelu godinu 10 tisuća manje? Ili matematika nije više što je nekad bila?
6. VII. 83:
O. Tomislav Pervan, na biskupovu naredbu, zabranio je vidiocima da predmole krunicu i 7 Očenaša… Bilo im je teško. Jakov je pitao Gospu da li će ipak ići moliti pred oltar. Ona je odgovorila: "Kad je već tako, ne idite, da ne biste provodili inat. Ako možete sutra se lijepo dogovorite…".
Jelena Vasilj – vidjelica kaže da joj je Gospa rekla ove riječi tokom večerašnjeg viđenja. I to je izrekla plačućim glasom:
"Jadni svijete u kakvo si zlo upao…!"
"Moj biskupe, obrati se i otvori mi srce. Povjeruj mojim
riječima…!"
"Svugdje gdje god sam se ukazivala Crkva mi nije vjerovala. A svijet je vjerovao i molio. Bog ga je uslišavao. I vi molite i postite. Bar vi."
-Prvo, vjerni župnik želi vjerno provesti biskupovu naredbu. Ali "vidioci" bi mimo biskupa. Pojava ih suzbija da ne čine iz inata. I prepušta im da se "lijepo dogovore". Tko s kime?
Drugo, međugorska pojava plače nad biskupom Žanićem. Možemo se zaista pitati zašto tolike suze roni nad biskupom. On je više puta dolazio u Međugorje i djecu ispitivao. I uvjerio se da su takozvana ukazanja nestvarna. On je vjerovao u Blaženu Djevicu Mariju i volio je, silno, odmah iza Boga! Nije
vjerovao u izmišljaje, utvare i praznovjerja!
Treće, da je biskup Žanić nakon tolikih osobnih i komisijskih istraživanja u svim tim "porukama" otkrio i zrno istine, on bi se istini obradovao, jer je bio čovjek od istine! A neistine nije mogao smisliti!
Četvrto, svugdje gdje se Gospa do sada "ukazivala", Crkva joj nije povjerovala, a svijet joj je povjerovao, kaže Jelena. To jednostavno nije istina. Zna se točno na koliko joj je mjesta Crkva povjerovala, i ne zna se uopće na koliko joj je mjesta "svijet" povjerovao i još uvijek praznovjerno lakovjeruje i tumara, makar Crkva imala posve suprotno zdravo mišljenje!
29. VII. 83:
"U večernjem viđenju, to sam zaboravio gore staviti, bila je jedna poruka za mlade, koji su se spremali na hodočašće na Š. Brijeg. Evo je: 'Želim da cijelim putem molite i slavite Boga. Tamo ćete se susreti s mladima. Govorite im o porukama koje sam izrekla. Nemojte se stidjeti'."
-U ovom slučaju nije zabranila susrete sa širobriješkom mladeži, kao što je zabranila susrete međugorskih "vidjelaca" s "vidiocima" iz župe Izbična (vidi: 20. I. 82).
Drugo, čudno da pojava pretpostavlja da se mladi mogu stidjeti poruka međugorskih!
5. IX. 83:
"Danas je umrla majka Jakova Čole vidioca... Jakov kaže da mu se Gospa ukazala u sobi. Kaže da ga je utješila i da je rekla: "Tvoja majka je sa mnom u nebu".
-Ako međugorska pojava živa fratra proglašava svecem, kao što je učinila s fra Jozom Zovkom (vidi 21.X.1981), kako neće kudikamo lakše dati sličnu izjavu za osobu koja je već preminula.
29. IX. 83:
"Dvojica svećenika iz Liverpoola dobili su preko Ivana i poruku i pitali su: Što nam je činiti? Odgovor je
glasio: propovijedajte poruku; govorite o događajima u Međugorju i rastite dalje u osobnoj molitvi."
-Međugorska je pojava neumorna u propagiranju svojih vlastitih "ukazanja" i "poruka". Svećenici iz Liverpoola trebaju doći u Međugorje da čuju "poruku", da o njoj propovijedaju, da govore o međugorskim događajima, točno onako kako Crkva nije preporučila do dana današnjega!
8. I. 1984:
"Zamolio sam vidjelicu Mariju Pavlović da pita Gospu: 'Što možemo učiniti za o. Biskupa da shvati
ukazanja?' Odgovorila je Gospa: 'Samo molite i postite!' I tako nas je stalno poticala dosad. Od proljeća prošle godine cijela župa moli za nj. Mnogi i poste. Od molitvene grupe Gospa je tražila da 2 puta tjedno poste o kruhu i vodi. A već treći mjesec otkad po Gospinoj želji, postimo o kruhu i vodi
3 puta tjedno. Većinu svojih molitava prikazuje grupa za nj. Često namjenjujemo zajednička klanjanja, krunice, odlaske na mjesto ukazanja, gdje za nj dugo u noć molimo. Bog će pogledati na molitve i postove".
-Ako je sve točno o molitvama i postovima, kako kroničar bilježi, onda se nemoguće oteti dojmu da je dobri Bog pogledao na molitve i postove vjernika i utvrdio biskupa Žanića u apsolutnu uvjerenju da u Međugorju nema nijednoga autentična nadnaravna ukazanja ni poruke!
5. III. 84:
"Danas sam više razgovarao s Ivanom Dragićevićem. Ovdje iznosim bitna iskustva koja mi je rekao.
Ponovno je 24. 2. imao iskustvo odlaska u raj. Na redovnom viđenju Gospa mu je rekla da dođe sam u 23 sata moliti na mjesto ukazanja. Molio je 6 Očenaša, Zdravomarija i Slavaocu. Tada se ukazala Gospa, uzela ga za ruku i povela u nebo! Uzbuđen i sretan vidio je beskrajni prostor u kojem
borave sretni ljudi. Među njima je prepoznao Vesu Dragićevića, koji je prije nekoliko godina nađen mrtav na gradilištu. Sve neopisivo i neizrecivo! S tim raspoloženjem se vratio na zemlju.
S Gospom je molio 7 Očenaša i Slavaocu. Iza toga pjevali su pjesme: Krist na žalu, Gospa je izrazila želju i preporučila mu, nakon njegova pitanja, za savjet, da završi srednju školu pa da će mu onda
pokazati put. Također mu je rekla da se povjeri fr. Tomislavu Vlašiću da ga duhovno upućuje".
- Naš osvrt: Fra Tomislav Vlašić prenosi nam ovu noćnu priču o Ivanovoj molitvi u 11 sati pred ponoć u brdu "ukazanja". I to sam samcat. Opisuje nam njegov odlazak u raj,"u beskrajni prostor", gdje je prepoznao samo pokojnoga Vesu ,a na tako neizmjernu prostranstvu. Prikazuje nam Ivanov povratak na zemlju, valjda te iste noći. A sve vjerojatno zato da se Ivan "povjeri fr. Tomislavu Vlašiću da ga duhovno upućuje"! Ivana "Gospa" vodi po nebu, po raju, po beskrajnu prostoru, čak i usred crne noći, svaki mu se dan "ukazuje", duhovno ga "upućuje" da konačno završi srednju školu u kojoj se samo u prvi razred upisivao više puta, pa će ga ona dalje "upućivati" što će raditi već punih dvadeset godina.
U međuvremenu fra Tomislav je morao otići iz Međugorja upravo toga ljeta 1984!
|