Stvar se poćela komplicirati upravo zbog ovih 14 izvadaka koje je Grafenauer donio biskupu Žaniću.Čini se da biskup nije imao dostatno vremena za razgovor s p.Grafenauerom, pa su neke stvari ostale nejasne i nedorečene.Posebno,iz kojih je dokumenata p.Grafenauer ispisao onih 14 izvadaka.

Stoga biskup Žanić 12. veljače 1983. napismeno pita p.Grafenauera: „Mene interesira točno porijeklo i točnost
tekstova koje ste mi ostavili,pa Vas lijepo molim da mi pismeno odgovorite na pitanja na koja želim imati odgovor.Koliko mogu zaključiti iz Vaših riječi i onoga što ste mi natipkano ostavili, Vi ste ovo prepisivali iz Dnevnika Vicke Ivanković.

Interesira me:
Kakav je izgled,veličina,boja i oblik tog Dnevnika?
Kojim danom počinje Dnevnik?
Da li je taj Dnevnik do kraja ispunjen te se već piše novi svezak,ako jest kada je bio završen?“

Biskup Žanić misli da je p.Grafenauer ovih 14 izvadaka prepisao iz nekog Vickina Dnevnika. Grafenauer odgovara 16. veljače 1983. u svezi sa svojim izvatcima:

„Veličina kronike ( tri su knjige>) bila je manja od ovog lista,možda za šest do deset cm.Rekao sam Vam,da je prvi dio Vickina dnevnika u Vas,i obećali ste ga vratiti.Ja sam prepisivao iz kronike ,ali sam mnoge stvari prekontrolirao.Dobio
sam neke listove i dnevnike,osobito i sve što su primili Ivica Vego i Ivan Prusina.“
Prusina i Vego su dvojica kapelana kojima je navodno porucila „Gospa“ da nisu krivi i da ne napuštaju Mostar.

Na sva postavljena biskupova pitanja o Vickinu Dnevniku p.Grafenauer odgovara da je „prvi dio Vickina dnevnika“ kod
biskupa,da je svoje izvatke „prepisao iz kronike“,ali je mnoge stvari prekontrolirao iz listova i dnevnika koje je dobio,posebno ono što se odnosilo na kapelane Prusinu i Vegu.Iako Grafenauer svoje izvatke nije prepisivao iz Dnevnika,stvar je tako formulirana da ne ostavlja sumnju da je u rukama imao i dnevnik o kojem biskup pita.Malo je čudno da je Grafenauer izbjegao odgovoriti na tolika postavljena pitanja o Vickinu Dnevniku i zašto odmah nije rekao da nije vidio Vickin Dnevnik.Grafenauer je to učinio mnogo kasnije u pismu dr.Mati Zovkicu, 20. veljače 1984.: „Nije točno da sam vidio Dnevnik(velikim slovom).(…)Budući da je biskup suprotstavljao kroniku fra Tomislava s dnevnicima,kao da do kronike ništa ne drži,prihvatio sam u tom ozračju njegovu riječ.Bili su to datumi,djeca su stvari zapisivala,zašto ne bih u tom ozračju tome rekao dnevnik?“

P.Grafenauer je isto odgovorio meni, 20. veljače 1985:
„Nikada nisam vidio,a niti sam čitao bilo kakav Vickin dnevnik“.Imao je – kako kaže-Ivanov dnevnik,neki mali Ivankin
dnevnik koji nije dobio od p.Vlašića.“Žalim što sam uopće biskupu ikada spominjao te nesretne dnevnike.Nisu mi mnogo
koristili,a biskup je stvorio sve detaljno,kako mu se svidjelo.Ni za što nije osjećao potrebu da pita.“

Mora se primijetiti da je biskup ipak postavio više preciznih pitanja u svezi s Vickinim dnevnicima na koje Grafenauer nije
odgovorio.Njegov je odgovor takav da je biskupa još više uvjerio da postoji dnevnik u kojem se nalaze „Gospine poruke“
dvojici mostarskih kapelana.Čini se da je p.Grafenauer želio uvjeriti biskupa u vjerodostojnost Kronike p . Vlašića,pa je
napisao da je to provjeravao u dnevnicima.Zašto nije odmah napisao da takav dnevnik nije ni vidio ni čitao?
Koje su činjenice uvjerile biskupa Žanića da postoji Dnevnik u kojem se nalaze“Gospine poruke“ dvojici kapelana?

Na prvo mjesto dolazi pitanje same Vicke.U dnevnicima o kojima smo naprijed govorili( Prvom,Drugom i Trećem) ne
nalazi se ni jedan izvadak koji je p.Grafenauer donio msgr.Žaniću.Kad je biskup Žanić umnožio izvatke p.Grafenauera
i podijelio ih nekim biskupima,primio je od vidjelice Vicke Ivanković pismo,od 7. svibnja 1983., u kojem ona piše: „Ovih
sam dana saznala da se šire umnoženi ciklostrojem izvaci iz mog dnevnika kojeg isključivo pišem privatno za sebe od samog pocetka ukazanja Bl.Djevice Marije na Crnici u župi međugorje(…).Ovim izvješćujem svog o.Biskupa dajući do znanja javnosti da sve što se širi i umnaža na bilo koji način kao tekst moga dnevnika jest teška indiskrecija i povreda mojih osnovnih prava na privatni dnevnik.“

Ovdje treba uočiti dvije stvari: radi se o Dnevniku koji Vicka piše“ od samog početka ukazanja“ i u kojem se nalaze „Gospine poruke“ dvojici kapelana,tj.izvatci koje je biskupu donio p.Grafenauer.Upravo ono što biskup traži.

Biskup 17. svibnja 1983. piše Vicki da mu donese taj Dnevnik ,a Vicka 17. svibnja 1983.donosi biskupu rokovnik u kojem se nalazi zapisano samo ono što je nazvano Treći dnevnik(veljača ožujak 1982.) i kaže da više ništa nema.Biskup se time nije zadovoljio,jer u Trećem dnevniku nisu bile poruke o kojim Vicka u svom pismu,od 7. svibnja 1983.,piše da su iz njezina Dnevnika.

Nakon više bezuspješnih pisanih potraživanja biskup osobno 16. studenoga 1983. odlazi u Međugorje po Kroniku ukazanja i Vickin Dnevnik.“Fra Tomislav Vlašić je uporno tvrdio da Dnevnik ne postoji i da se može na križ zakleti da ga nikada nije imao u rukama.Nakon malo natezanja Biskupu je predana Kronika ukazanja“: Upravo u Kronici , koju je dobio od p.Vlašića,biskup nalazi drugi čvrsti dokaz da postoji Dnevnik koji on traži,ono o kapelanima.Fra Tomislav Vlašić
zabilježio je u Kroniku, 16. ožujka 1982. ovo:

„Danas sam duže razgovarao sa Vidjelicom Vickom .Kako mi odavno nije donosila svoj dnevnik ukazanja osjetio sam potrebu da je malo više priupitam.Bitne crte su slijedeće:
- Ona bilježi u svoj dnevnik sve po redu.
- Ništa posebno Gospa nije poručila: želi samo da se svijet i dalje obraća ,moli i posti.
- Od 24.06.1981. do danas Gospa joj se nije ukazala samo pet puta.“

Radi se ,dakle o „dnevniku ukazanja“ u koji Vicka bilježi“sve po redu“,a kako se „ukazanja“ zbivaju,tako Vicka bilježi po
redu,a kako se ukazanja zbivaju od 24. lipnja 1981. tako je Vicka bilježila,jer ona kaže da piše dnevnik „od samog početka ukazanja Bl.Djevice Marije na Crnici u župi Međugorje.“Meni se nameće upravo takvo tumačenje Vlašićeva zapisa u Kronici.Ovo je sasvim uvjerilo i msgr.Žanića da postoji dnevnik u kojem se nalaze „Gospine poruke “kapelanima,a od njega se krije.

Da postoji takav dnevnik,Vicka je potvrdila u razgovoru sa trojicom clanova Komisije(Dogan,Samac i nižepotpisani) 11.
listopada 1984. u Mostaru.Tada sam Vicki pokazao kopiju njezina pisma biskupu os 7. svibnja 1983.,na glas pročitao i na kraju sam je upitao:
„Ovdje piše da ti od samog početka ukazanja pišeš dnevnik.“
Vicka. „Pišem!“
Bulat: „I taj Dnevnik postoji?“
Vicka: „Postoji!“ ( Ne zaboravimo da se radi o Dnevniku u kojem se nalaze „Gospine poruke „ kapelanima) (…)
Bulat: „Stvarno ti posjeduješ taj Dnevnik u cjelini?“
Vicka: „Da!“
Samac: „Koji Dnevnik?Ima teka i ima Dnevnik.Dakle imaju dvije stvari različite !“
Bulat: „Koje?“
Vicka: „Imaju dvije različite stvari:ima Dnevnik,ima teka!“
Bulat: „Dnevnik koji si vodila o ukazanjima iz kojega bi bili kazali smo-ovi i ovakvi izvatci.“
Vicka: „Da!“
Bulat: „Jer taj si Dnevnik vodila od početka?“
Vicka: „Jesam!“
Dogan: „Od početka?“
Vicka: „Da!“
Bulat: „U redu!O tome se Dnevniku radi.Jesi li taj Dnevnik davala patru Vlašiću da čita?“I pročitao sam joj ono što je Vlašić zapisao u Kroniku,

16. ožujka 1982. i na kraju opet upitao: „Dakle ti si njemu donosila Dnevnik?“
Vicka: „Jesam(…).Ali još nešto da nadodam(…).Naš biskup Žanić je tražio,on je rekao ovako:Vicka ima jedan Dnevnik koji krije od mene,a daje ga Tomislavu Vlašiću.Pazi,ja nemam nikakav Dnevnik( sakriven, primj.m.) i ni od koga ne krijem, ništa.“
Dogan: „Taj Dnevnik je vidio pater Vlašić?“
Vicka: „Koji?Sve je vidio.Isti Dnevnik,sve je vidio,samo što nije vidio životopis(Gospin,primj..N.B.).Sve dnevnike svakom
dajem.Tko god hoće neka pogleda.Ali ja nemam nikakav sakriveni Dnevnik!“

Ako imamo pred očima Vickino pismo biskupu Žaniću ,od 7. svibnja 1983., Zapis fra Tomislava Vlašića u Kronici,od 16. ožujka 12982., Navedene Vickine izjave pred članovima Komisije, 11.
studenoga 1984., Proizlazi sasvim logičan zaključak:postoji Dnevnik koji Vicka piše svaki dan od početka ukazanja u kojem se nalaze izvatci o „hercegovačkom slučaju“ i dvojici mostarskih kapelana,koje je p.Grafenauer donio biskupu Žaniću.

Vickine se izjave- ako su istinite-ne mogu odnositi na Prvi,Drugi i Treći dnevnik kojih su fotokopije članovi Komisije
imali od početka rada,jer prva dva nije pisala Vicka,nisu pisani svaki dan (posebno Prvi dnevnik) i ni u jednom se od tri
Dnevnika ne nalaze izvatci dvojici kapelana za koje Vicka tvrdi da su iz njezina Dnevnika.

Grafenauer

Najviše je zanimanja,polemike i napetosti izazvalo pitanje o tzv. „skrivenom“ Vickinu dnevniku.Ovo je pitanje iskrslo kada je p.Radogost Grafenauer,slovenski isusovac,iz dokumentacije koja mu je bila pristupačna u Međugorju,ispisao 14 mjesta u kojima se govori o „hercegovačkom slučaju“ i o dvojici mostarskih kapelana koji su zbog neposlušnosti od svoje vrhovne uprave oslobođeni zavjeta i otpušteni iz Reda Manje braće( O.F.M.),po nalogu Svete Stolice.

U tim se izvatcima koje je p.Grafenauer predao msgr.Žaniću,na 10 mjesta govori o tome,kako je „Gospa“ rekla da dvojica kapelana nisu ništa kriva.

Kronološki se stvar ovako odvijala.
Pater Radogost Grafenauer,D.I.
Pater Grafenauer je želio ispitati događaje u Međugorju,pa se stoga 13. prosinca 1982. napismeno obratio dr. Mati Zovkiću – članu Komisije za ispitivanje događaja u Međugorju – s molbom da mu pribavi dopuštenje od biskupa Žanića da bi mogao ispitati vidioce „Gospe“ u Međugorju.

Dr.Zovkić odmah, 16. prosinca 1982., piše biskupu Žaniću,šaljući Grafenauerovo pismo,s riječima: „Preporučam da postupite kako on( Grafenauer primj. N.B.) predlaže da ispita djecu.“

P.Grafenauer u pismu biskupu Žaniću.od 31. prosinca 1982., kaže da bi za vrijeme zimskih školskih praznika mogao razgovarati s djecom,ali: „U svome bih eventualnom poslu molio najprije Vaše odobrenje , a onda pogotovo za Vaš blagoslov.“

Msgr.Žanić prihvaća Grafenauerov prijedlog i u pismu od 8. siječnja 1983.piše mu: „Hvala za pismo i za interes za
Međugorje.Dođite,bit će mi drago,bit ću Vam od pomoći koliko bude moguće.“

Pismom od 17. siječnja 1983. Grafenauer najavljuje biskupu Žaniću svoj dolazak za 24. siječnja 1983.
Grafenauer je „U Mostaru u biskupiji preslušao 20-tak magnetofonskih traka o Međugorju i zaključio da ne ide u
Međugorje jer se tamo ne ukazuje Gospa.Potaknut od biskupa ipak je otišao.“(P.ŽANIĆ),Sudbina“Dnevnika ukazanja“ Vicke Ivanković iz Međugorja,Biskupski ordinarijat Mostar, br. 54/84.,13. siječnja 1984.)

P.Grafenauer stigao je u Međugorje 28. siječnja 1983.(Usp.Kronika ukazanja, 28. sijecnje 1983.)
U Međugorju je ostao nekoliko dana ( Prema Kronici, od 28. sijecnja do 2. veljace 1983. )ispitujući vidioce i dvojicu kapelana.Nakon punih ispitivanja djece“došao je kod fra Tomislava Vlašića da mu priopći da ovdje nema Gospe.

Fra Tomislav mu je priznao logičnost ali ga je upozorio da na krivoj razini razlikuje duhove“.( Kronika, 2. veljače 1983.) Zatim su obojica,p.Tomislav Vlašić i p.Grafenauer,postili i molili,i Grafenauer je opet razgovarao sa
vidiocima,pregledao svu dokumentaciju i: „Na koncu p.Radogost ( Grafenauer primj.m.)je rekao da je ovdje jasno na djelu Gospa.(…)Pošao je danas u Mostar biskupu da ga pozove na obraćenje u onom pravcu u kojem Gospa poziva i njega i sve nas.“( Ondje.)

Grafenauer je u Mostaru predao biskupu Žaniću 14 izvadaka koje je prepisao iz dokumentacije koja mu je bila na
raspolaganju u Međugorju,a radilo se o „hercegovačkom slučaju“ i dvojici mostarskih kapelana.

Tri člana Komisije ( dr.Želimir Puljić,dr.fra Srećko Badurina i nižepotpisani ) našli smo se u kući „vidjelice“ Vicke Ivanković 29. svibnja 1985. prije podne.

Došli smo zatražiti Dnevnike koje je Vicka obećala dati. Rekla je da ih tada ne može dati, da dođemo drugi put.Tada smo s njom razgovarali o Dnevnicima i drugim stvarima u svezi s „ukazanjima“ i dogovorili se doći po
Dnevnike sutradan, 30. svibnja izmedu 17 i 18 sati.Sutradan sam od članova Komisije došao ja sam,jer je Ž.Puljić bio spriječen.Tada mi je Vicka predala. rukopis Prvog dnevnika ( mali notes) koji smo imali fotokopiran,ali je taj bio pisan pisaćim strojem, rukopis Drugog dnevnika,koji smo također imali fotokopiran, zatim jednu bilježnicu u kojoj je bilo zabilježeno samo prvih šest dana „ukazanja“, te jedan deblji rokovnik u kojem su bile zabilježene poruke „Gospine“ dvojici mostarskih kapelana.

Bilježnica.
Rukopis u spomenutoj bilježnici nije Vickin.Neka karakteristična slova sliče slovima iz Prvog dnevnika.Sadržajem
se uglavnom podudara s onim što se nalazi u fra Janka Bubala tih prvih 6 dana s nekim sitnim razlikama.Ovdje bih spomenuo samo jednu stvar koja mi se čini važnom.

U ovoj bilježnici piše,27. lipnja 1981., da je Jakov pitao Gospu,da li će ozdraviti mali Danijel Šetka,i da je Gospa rekla:Ozdravit će samo ako njegovi roditelji budu čvrsto vjerovali.“
Razgovor s Gospom za vrijeme ovog „ukazanja „ snimljen je na vrpcu.
Tu se čuje jasno Jakovljev glas: „Rekla je neka dijete vjeruje,pa će ozdraviti.“

Kad je sve svršilo,čuje se Vickin glas:“Bio je Danijel Šetka,rekla je da čvrsto vjeruje,da će ozdraviti sigurno.Onaj
malecki,on je nijem.“
Nigdje se ne govori da njegovi roditelji trebaju vjerovati.A kako je besmisleno tražiti od djeteta da vjeruje,kasnije je
dodana interpretacija da trebaju vjerovati njegovi roditelji.Vicka kaže da je ona pitala Gospu hoće li mali ozdraviti i
nastavlja: „Pogledala je maloga.Nježno,nježno..I rekla je da roditelji mnogo mole i čvrsto vjeruju.“

Bubalo: „A čuo sam da je onda netko od vas rekao da će mali sigurno ozdraviti.“
Vicka: „Znam ja to.Mislim da je to reka mali Jakiša,Samo on je u onoj gužvi zaboravio reć da roditelji moraju mnogo moliti i čvrsto vjerovati.“
Da će dijete sigurno ozdraviti,rekla je Vicka,a ne Jakov.Jedni i drugo je reklo da mali treba vjerovati,a ne njegovi roditelji.Sigurno je da su Jakov i Vicka onog časa bolje znali što je „Gospa“ rekla,ako je uopće išta rekla,nego
kasnije kad su se prisjećali toga i kad su vjerojatno od nekoga čuli da je takvo dijete nesposobno još vjerovati.Baš zato jer su vidioci o tim stvarima bili neupućeni,njihovo je svjedočanstvo“autentičnije“,pa ako reknu stvari koje su
nelogične i apsurdne,znači da ne prenose objektivne stvari i time samu objektivnost“viđenja“dovode u pitanje.

To se upravo ovdje – po mome mišljenju – dogodilo.

Rokovnik s porukama dvojici kapelana.

Ovaj je rokovnik odnosno agenda od godine 1983.,a tu su zapisane „Gospine poruke“ dvojici mostarskih kapelana fra Ivanu Prusini i fra Ivici Vegi iz godine 1981. i 1982.To sam primijetio tek kad sam došao u Mostar.Upozorio me tajnik msgr.Žanića,don Ante Luburić,koji je fotokopirao poruke iz rokovnika.Rokovnik je bio omotan,a unutarnja stranica,na kojoj je obično naznačena godina,bila je istrgnuta.Međutim na koricama,koje su bile omotane,ostala je „Agenda 1983“.

Kad sam listao rokovnik,vidio sam da „poruke“ nisu poredane po datumima kako su bile.Tako :26. travnja 1982.,29. rujna 1982., krajem kolovoza 1982., napisani ispred 15. i 16. travnja 1982.

Pokazao sam to Vicki i rekao. „Vidiš ovdje,ovo što si ovdje pisala,ovo o dvama kapelanima.Je li ti jasno da si pisala ovo kasnije?“
Vicka: „Koje kasnije?(…)Nisam pisala ja ništa kasnije.“
Bulat: „Kakao nisi?“
Vicka: „Nije.Ovo jednom što sam napisala,nisam više ništa prepisivala.“
Vicka kao da uopće nije shvaćala da je u Rokovnik trebala napisati poruke od 15. i 16. travnja prije od onih 26. travnja,29. rujna i krajem kolovoza 1982.
Vicka opet ponavlja: „Nisam prepisivala.“ Meni toga časa nije bilo jasno zašto Vicka ponavlja da nije prepisivala,nego da nije po redu unosila u Rokovnik.Tek kad se otkrilo da je Rokovnik iz 1983.,a „poruke“ su bile iz 1981. i 1982., postalo je sasvim jasno i očevidno da je ona morala odnekle te „poruke“prepisati u ovaj Rokovnik iz 1983.Svojim tvrdnjama“da nije prepisivala“ vjerojatno je htjela otkloniti sumnju da je odnekle to prepisala u
Rokovnik.
Na moj upit: „Što misliš`prepisivala´?Što pod tim misliš?“
Vicka odgovara: „Evo,da imam okle,pa da mogu prepisati.“

Očito je i to da ovo nije bila istina što je rekla. Odakle je te „Gospine poruke“ dvojici kapelana Vicka
prepisala u ovaj Rokovnik?

To se ne može sa sigurnošću reći.Jedino za „poruku“ od 3. siječnja 1982 može se s priličnom sigurnošću tvrditi da je prepisana od patra Radogosta Grafenauera,jer se apsolutno slažu u svemu do zadnjeg zareza,osim početka gdje kod Grafenauera stoji:
„Svi vidioci skupa pitali su...“ a u Vickinu Rokovniku: „Svi vidioci skupa pitali smo.“

I u Kronici ukazanja nalazi se fotokopiran originalni papirić s Vickinim rukopisom s istom porukom,ali s nekom malom razlikom.

Papirić u Kronici ima: „Ivica nije ništa kriv“,“Ako ga izbace neka bude ponosan i hrabar.“

Kod Grafenauera i u Vickinu Rokovniku ispušteno je ono „ništa“ i „ponosan“.

Na papiriću u Kronici nalazi se_: „Biskup pravi nered i zato je on kriv“,

A kod Grafenauera i u Rokovniku: „Biskup ne pravi red i zato je on kriv.“Ipak je bitno različito: „praviti nered“i „ne praviti red“.Prvo znači akciju izazivanja nereda,a drugo propust da se uspostavi red.

Još treba napomenuti da se u izvatcima,koje je pater Grafenauer predao msgr.Žaniću,na deset se mjesta govori o
dvojici kapelana,a u Rokovniku koji je predala Vicka nedostaju one „poruke“ koje se kod Grafenauera nalaze 20. siječnja i 4. svibnja 1982 „Poruka“,koja se nalazi kod Grafenauera 16. travnja 1982.,kod Vicke je u Rokovniku razdijeljena na 20. siječnja i 16. travnja 1982.Nije jasno kako je došlo do toga razdvajanja,Vicka tu govori: „Gospe moja,novine pišu,da su Ivica i Ivan izbaceni iz fratara,Ona je odgovorila: Nisu izbačeni“.Ovaj je tekst kontradiktoran: ako je to bilo 20. siječnja 1982.,tada dvojica kapelana nisu još bila otpuštena iz Reda i novine nisu mogle pisati,a ako je to bilo 16. travnja - kako donosi Grafenauer –"Gospa“ nije mogla reći da „nisu izbačeni iz fratara“ jer su bili otpušteni 29. siječnja 1982.

Kod Grafenauera su svi oštri izrazi ublaženi ili ispušteni.
Tako npr. 15. travnja 1982. u Rokovniku: „Biskup je tu kriv“,a Grafenauer: „Biskup je također pogriješio.“

Rokovnik: „Nemojte slušati nikoga“,
Kod Grafenauera je ispušteno
Rokovnik: „Nemojte sebi ništa predbacivati“;
Kod Grafenauera: „Neka obojica budu mirni.Neka sebi ne predbacuju.“

Tko je ove izraze ublaživao ili ispuštao?Pater Grafenauer,kad je pisao ove izvatke,imao je na raspolaganju Kroniku ukazanja,dva zapisa koje je dobio od Vege i Prusine,a „Vicka potvrdila da su točni,premda ih je ona pisala rukom“,zapis od Mirjane,Ivanov dnevnik i kratki Ivankin dnevnik(u pismu meni 20. veljače 1985.)
Grafenauer je prepisivao iz Kronike,ali kaže: „Sve se potpuno slagalo s izjavama djece i njihovim zapisima.Jedino što je Tomislav gdjekoji izražaj na temelju zrela uspoređivanja dječjih izjava nešto ublažio,a biskup je to nazvao manipuliranjem“

Međutim Grafenauer u pismu biskupu Žaniću, 16. veljače 1983., govoreći o izvatcima koje je donio biskupu,kaže: „Nigdje nisam ništa više našao o mostarskom slučaju,ništa nisam prešutio.Možda sam koju Vickinu riječ malo ublažio,ali sam u razgovoru s njom vidio,da se zbilja nije sjećala doslovce
Gospinih riječi.“
Slično kaže u pismu biskupu, od 28. ožujka 1983.: „Da vam budem otvoren,jedino sam u tome popravljao tekstove,što je Vicka pisala da kapelani nisu ´ništa `krivi…(točkice su Grafenauerove).Doznao sam da ona ne može reći da je Gospa doista rekla te riječi.Vi dakle pretjeravate kada držite da je fra Tomislav nešto potvarao ili da sam i ja to činio.Nikada nisam ni jednu riječ promijenio,samo sam ovu riječ ispustio jer sam doznao,da je po svoj prilici samo Vickina…a ne Gospina“( točkice kod Grafenauera)

Već je prije rečeno da ipak nije ista stvar reći: „Biskup pravi nered i zato je on kriv“ i „Biskup ne pravi red i zato je on kriv“.
Tko je dakle ublaživao ili ispuštao oštre izraze?Grafenauer je dao suprotne izjave.Da se izbjegne ta suprotnost u izjavama Grafenauera,može li se zaključiti da su to učinila pomalo obadvojica, i Grafenauer i Vlašić,ili da se izjave ne odnose na istu stvar?

Ne znam!