Biskupovo pismo fra Miljenku-Mići Stojiću duhovnom pomoćniku u župi Međugorje:

Mostar, 18. svibnja 1997.

Velečasni fra Miljenko!

Kako sam Vas imenovao župnim vikarom u Međugorju, 25. kolovoza 1993. godine, nisam čuo da ste me javno prozivali na stranicama svoga "Press Bulettina - Međugorje", koji izdajete i bez obavještenja i bez dopuštenja ovog Ordinarijata (eto jedan abusus u Međugorja). Taj Vaš Press Bulletin ni ne šaljete na Ordinarijat. Ali poneki nam broj zaluta, netko ga sa strane, usputno, faksne. Tako u 64. broju od 7. svibnja ove godine čitam nepotpisan (je li "Ravnateljev"?) komentar Papina zaobilaženja
Međugorja:

Papa je došao i prošao Sarajevom, a da nije svratio u Međugorje kako su se mnogi tome nadali zbog očite Papine naklonosti događajima u župi Međugorje. Prisjetimo se i da je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman neposredno prije Papina dolaska u Sarajevo posvjedočio pred okupljenim političarima i svećenicima da mu je Papa Ivan Pavao II. u njihovom zadnjem razgovoru rekao da bi prilikom posjeta
Sarajevu želio posjetiti i Međugorje. Ovome svjedočenju prisustvovao je i mjesni biskup dr. Ratko Perić koji na sve nije rekao ni riječi.

1) Što ste to Vi od mene očekivali? I što bih trebao reći na to predsjedničko "posvjedočenje"? Da je Predsjednik slučajno mene prozvao i nešto pitao s tim u vezi, budite uvjereni da bih mu dao odgovor, i to javno pred "političarima i svećenicima".

2) Predsjednik je možda mogao nešto poduzeti s obzirom na tu "želju" kad su se "mnogi tome nadali" da će se Papa ipak svratiti u Međugorje. Ja se nisam ni najmanje nadao. Zato sam i šutio. I to je moje svjedočanstvo!

3) Ja Vam mogu posvjedočiti da za sve vrijeme pripreme za Papin dolazak u Sarajevo, koliko je god puta Apostolski nuncij dolazio ili Delegacija Svete Stolice bila na ovim terenima, nije uopće bilo govora o tome da bi se Papa "svratio u Međugorje" prigodom pastirskog pohoda Crkvi u Sarajevu.
Jedino je gospodin Predsjednik izrekao svoje "posvjedočenje", ali to uopće nisam smatrao ozbiljnom međugorskom porukom, zato sam i odšutio.

4) Činjenica je da Papa ne spominje Međugorje ni u kakvu crkvenom ili službenom dokumentu. I to je mjerodavno i smjerodavno za sve nas.

5) Ako Sveti Otac spomene "Kraljicu mira", koju je - ako se ne varam - još papa Pio XII. za vrijeme Drugoga svjetskog rata unio kao zaziv u lauretanske litanije, nije valjda da svaki put misli na "Kraljicu mira" iz Međugorja, čiju autentičnost ukazanja nitko od službene Crkve ne prizna. I to je
svemu svijetu poznata stvar.

6) Dapače, postoje drukčija svjedočanstva: Papa je do sada nekoliko puta izričito spomenuo "Kraljicu mira" koja se zakonito i crkveno kao svetište i naslov svetišta štuje u Hrasnu.
Pa i nedavno, 11. svibnja, ondje je Papin nuncij, došao dakle u Papino ime, slavio Svetu Misu i propovijedao o Kraljici mira.

Bez buke i pompe. I Sveti se Otac nižepotpisanom oglasio telegramom ovog sadržaja:

U POVODU 20. OBLJETNICE OSNUTKA SVETIŠTA KRALJICE MIRA U HRASNU, SVETI OTAC IVAN PAVAO II. UPUĆUJE SVOJ POZDRAV S NAJBOLJIM ŽELJAMA VAMA, PREUZVIŠENI GOSPODINE,
I SVIM SUDIONICIMA SPOMENUTOGA SLAVLJA, TE ŽELI DA TA SVEČANA OBLJETNICA SVETIŠTA, ISTINSKOGA SREDIŠTA MARIJANSKE POBOŽNOSTI ZA CIJELU BISKUPIJU, UVIJEK SVE VIŠE
BIVA MJESTO IŽARIVANJA MIRA USKRSLOGA KRISTA U ŽIVOTU KATOLIKA TOGA KRAJA. MOLEĆI BOGA, DA PO MAJČINSKOM ZAGOVORU MARIJINU, HRVATSKIM KATOLICIMA UDIJELI POTPORU
U IZGRADNJI BUDUĆNOSTI NADE I MIRA, DOSTOJNE NJIHOVE BOGATE I PLEMENITE ČETRNAESTSTOLJETNE KRŠĆANSKE BAŠTINE, VRHOVNI SVEĆENIK RADO UDJELJUJE POSEBAN
APOSTOLSKI BLAGOSLOV VAMA, SVEĆENSTVU, REDOVNICIMA I REDOVNICAMA I SVIM VJERNICIMA TREBINJSKO-MRKANSKE BISKUPIJE.

KARDINAL ANGELO SODANO
DRŽAVNI TAJNIK NJEGOVE SVETOSTI.

7) Ali Vi i Vaši istomišljenici u Međugorju i po svijetu udarili ste u medijske talambase misleći da ćete "s mnoštva riječi biti uslišani" (usp. Mt 6,7), tj. ako ne posustanete u svojoj propagandi tisuća takozvanih "ukazanja," da će biskupi pasti pred vašom kampanjom i pred tolikim reklamiranim
obraćenjima;
- kao da treba prijeći stotine i tisuće kilometara do Međugorja da se čovjek može pomoliti Bogu, ako Isus preporučuje "uđi u svoju sobu" (Mt 6,6);
- kao da oni koji kažu da su došli u Međugorje više od trideset puta time dokazuju da su se "obratili";
- kao da upornim svojim imenovanjem "svetišta" protiv Crkve i priznanjem "ukazanja" isto tako protiv Crkve time to postaje zakonito i autentično;
- kao da Papu vesele mnoge crkvene nezakonitosti u Međugorju: neki franjevci bez kanonske misije, neke redovničke zajednice bez ikakva dopuštenja, pojedine gradnje objekata bez dozvole mjesnoga biskupa, itd. Ne mislite valjda da su i ti "događaji u župi Međugorje" oni koji privlače "očitu Papinu
naklonost"?

8) Vidim da u istom broju reklamirate prijenos "Međugorja" po drugim mjestima svijeta. Fra Slavko Barbarić vrti se po svijetu, sudjeluje u procesiji nazvanoj "Madonna del giro". Kad ste umnoge prekršili kanonska pravila u Međugorju, kad ste svoju Provinciju doveli do ruba nepodnošljiva nereda,
kad i Papu tumačite kako hoćete, još vam je preostalo da i s "Madonnom" postupate po volji, šireći joj "ukazanja" koja Crkva ne priznaje.

I očekujete da bi se sad hrvatski biskupi trebali izjasniti o prijedlogu umirovljenog nadbiskupa Franića, hoće li Veliki jubilej završiti u Međugorju?

S poštovanjem Vas pozdravlja…