Na dopis umirovljenoga nadbiskupa splitsko-makarskoga msgr. dr. Frane Franića o Izjavi BK s obzirom na međugorske pojave, objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, 27. 6. 1997, str. 14. odgovorio je mjesni mostarski biskup msgr. Ratko Perić, osvrtom od 30. lipnja. Kako Uredništvo Slobodne, od 9. 7. 1997., str. 12, nije donijelo potpuni tekst biskupova odgovora, ovdje radi cjelovite istine objavljujemo cjelovit tekst.
Uredništvo Crkve na Kamenu
U Slobodnoj Dalmaciji, od 27. lipnja 1997., str. 14, objavljen je osvrt msgr. dr. Frane Franića, splitsko-makarskog nadbiskupa u miru, pod naslovom: "Biskupi nisu kazali ’ne’ Međugorju". Izlazeći na "tribinu" s msgr. Franićem o temi kao što je autentičnost "međugorskih ukazanja", koju on brani i na temelju osobnih "Gospinih glasova", ne mogu drugo doli dokumentarno pokazati da je njegova obrana u neskladu sa službenim stavom i Svete Stolice, i nekadašnje Biskupske konferencije, i mjesnoga biskupa ordinarija, mjerodavnog za župu Međugorje. Pri tome nije suvišno ukazati i na određene previde na kojima kao da počivaju neki dokazi msgr. Franića.
1) Sveta Stolica.
Msgr. Franić piše: "Prvih dana lipnja ove godine nadbiskup tajnik Sv. Kongregacije za nauk vjere izjavio je:
’Ništa se nije promijenilo od procjene Crkve događanja u Međugorju od onoga kako su ta događanja procijenili biskupi ex Jugoslavije u Zadru 11. travnja 1991’".
Ako je preuzvišeni sugovornik uvjeren da je točan u navodima i mislima, neka mi dopusti da iznesem ove svoje primjedbe:
- Prvo, volio bih znati koja je to izjava nadbiskupa tajnika Kongregacije iz "prvih dana lipnja ove godine".
Datum? Mjesto objavljenja? Točan prijevod? Za tu izjavu prvi put čujem. Poznato je da je nadbiskup tajnik Kongregacije za nauk vjere msgr. Tarcisio Bertone odgovarao francuskim biskupima prošle i
pretprošle godine. I jasno rekao da službena hodočašća u Međugorje, na razini župa i biskupija, nisu dopuštena, tumačeći Izjavu naše BK.
- Drugo, nakon apostolske konstitucije Pastor bonus (28.6.1988) ne pridaje se više naziv "sveta" nijednoj Kongregaciji Svete Stolice. Taj naslov pripada samo Svetoj Stolici. Priznam da
to nije toliko važno.
- Treće, neuobičajeno je da nadbiskup Bertone kaže: "Ništa se nije promijenilo od procjene Crkve događanja...", jer on govori u ime Kongregacije ili Svete Stolice, a ne u ime "Crkve". Msgr.
Franić zna da su i biskupi i njihova Biskupska konferencija - Crkva! Prema tome citat bi mu mogao biti ili netočan ili više onako odoka nego doslovan. Ovo je važno! I bio bi poželjan točan
odgovor na ovo.
- Četvrto, nemoguće je da je msgr. Bertone rekao da je izjava BKJ bila 11. travnja 1991. kad je redovito citirao da je bila 10. travnja te godine! Dan prije ili poslije, hajde nije ni to važno.
Ali msgr. Franić na tom se ne zaustavlja. On pridaje i miješa naslove nastavljajući: "Međutim, nadbiskup Navarro Valls, glasnogovornik Vatikana je dopunio tu izjavu svoga kolege nadbiskupa Bertona protumačivši je na ispravan način...’Ne može se ljudima reći da ne idu onamo - tj. na hodočašće u Međugorje’ - sve dok se ne dokaže da su ukazanja lažna. To još nije dokazano.
Svatko, dakle, može ići onamo ako želi."
I msgr. Franić citira Catholic News Service (CNS), od 21.8.1996!
Ovdje je i služeni nadbiskup stvarno upao u više neugodnih zamjena:
- Prvo, Joaquin Navarro Valls nije uopće ni svećenik, kamoli biskup, a još manje nadbiskup. On je obični laik, novinar, liječnik. Ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice. Zašto ga msgr. Franić promiče u nadbiskupa, i to tri puta u svom osvrtu, i zašto ga stavlja uz bok "kolege nadbiskupa Bertonea", nije jasno. Treba li mu to u dokazivanju teze o "međugorskim ukazanjima"?
- Drugo, kako se može navoditi izjava CNS-a iz kolovoza 1996. kojom je glasnogovornik "dopunio" Bertoneovu izjavu iz početka lipnja ove godine? Vjerojatno i msgr. Franić vidi sada ovu svoju kronološku izvrnutost?
- Treće, msgr. Franić, ističući da je dr. Navarro Valls "dopunio" izjavu "svoga kolege nadbiskupa Bertona", protumačivši je na "ispravan način", puno je obzirniji u prikazu odnosa između vatikanskih "nadbiskupa" nego što su to međugorski novinari u Glasu mira Međugorje, listopad 1996., str. 24, i u Slobodnoj, 8.10.1996., str. 15, gdje stoji da je Navarro Valls "opovrgnuo" nadbiskupa Bertonea. Inače u svemu drugome osvrt msgr. Franića sliči kao jaje jajetu izvještajima u spomenutim
glasilima. Istini za volju laik liječnik Navarro Valls, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice, nije ni "dopunio" ni "opovrgnuo" tajnika Kongregacije za nauk vjere msgr. Bertonea, nego je izjavio onako kako je doneseno u Biltenu Tiskovnog ureda Svete Stolice, br. 233, od 19.6.1996. A taj tekst u doslovnu prijevodu s talijanskoga glasi:
"S obzirom na vijesti ovih dana o hodočašćima u Međugorje, dr. Navarro Valls ovako je jutros odgovorio na pitanje novinara:
’Ništa nova nije se dogodilo u tom pogledu. Kao što je već u prethodnim prilikama potvrđeno, potrebno je u ovakvim slučajevima poštovanje neposredne mjerodavnosti mjesnog
episkopata. U tom smislu, dne 10. travnja 1991. biskupi nekadašnje Jugoslavije izjavili su: ... Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama.
Međutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pažnju i pastoralnu skrb prvenstveno dijecezanskog
biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve...
Međutim, ističe se neodgodiva potreba da se nastavi produbljenje i razmišljanje, uz molitvu, pred bilo kakvom navodnom nadnaravnom pojavom, do definitivna proglasa.’"
Ovo je, dakle, službena izjava službenog glasnogovornika u službenu glasilu Tiskovnog ureda Svete Stolice, za koju msgr. Franić ili ne zna ili neće da je citira, nego, poput međugorskih novinara, navodi CNS, od 21.8.1996. E sada: ako se usporedi službena izjava dr. Navarra Vallsa od 19.6.1996, koja je sama ozbiljnost, s ovim što je navedeno u američkom CNS-u i prevedeno u Slobodnoj, onda je lako zaključiti ili da je spomenuti ravnatelj Tiskovnog ureda "opovrgnuo" samoga sebe, što je nevjerojatno, ili je posrijedi obično novinarsko neispravno prekivanje koje je dobro došlo međugorskoj propagandi
spomenutih listova iz kojih umirovljeni nadbiskup Franić crpe svoje informacije. Kako to da umirovljeni nadbiskup nije uočio da u svojoj "drugoj izjavi" dr. Navarro Valls uopće ne spominje "mjerodavnost mjesnog episkopata", što je u svemu bitan element?
2) Biskupska konferencija.
Msgr. Franić u Slobodnoj, od 5.6.1997. kaže: "da su naši biskupi 1991. godine priznali Međugorje kao mjesto hodočašća i molitve i da su ga kao takvo preporučili vjernicima, što je ono i postalo na svjetskoj razini".
- Više je nego zanimljivo da naši biskupi nisu uopće spomenuli ni jedne jedine od ove četiri značajne riječi msgr. Franića: ni "priznali", ni "hodočašće", ni "molitvu", ni "preporučili". To su sve "dopunske" konstrukcije msgr. Franića. A biskupi su jednostavno rekli, saslušavši prethodno Kongregaciju za nauk vjere, da, prvo, "ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama", i, drugo, da u Međugorju pobožnost prema Gospi treba biti zdrava, "u skladu s učenjem Crkve", kao i u drugim katoličkim župama. Međugorski "vidioci" stali su stavljati u "Gospina" usta ponešto što odudara od katoličke nauke, i ujedno je postojala pogibelj da župa postane neko sinkretističko središte nekakva međureligijskoga mira. Zato biskupi naglašavaju katoličko učenje u katoličkoj župi! Stoga ni
nedavna izjava msgr. Franića u Međugorju o "ukazanjima":
"Možemo biti sretni što imamo takvo jedno hodočasničko mjesto priznato od naših biskupa još u Zadru 11. travnja 1991. godine",(Slobodna Dalmacija, 25. lipnja 1997., str. 4.) niti ima kakve utemeljenosti niti uvjerljivosti. A još je maštovitiji njegov prijedlog "da bi 2001 godine naši biskupi s odobrenjem Svete Stolice, a papa Ivan Pavao II. je za to, mogli upriličiti zahvalno slavlje Gospi u Međugorju"!(Slobodna Dalmacija, 19. travnja 1997.)
Što se tiče produbljenja i studija, koje dr. Navarro Valls donosi kao načelo koje vrijedi "pred bilo kakvom navodnom nadnaravnom pojavom" do konačna pravorijeka, na biskupskom ordinarijatu u Mostaru s pomnjom se vodi poseban odjel koji registrira sve što mu dođe na stol u vezi s Međugorjem, pa i prvoklasne besmislice koje bacaju posebno rasvjetljenje na međugorske pojave i događanja.
3) Mjesni ordinarij.
Ne mogu ovdje ne priznati da sam začuđen zbog izazovnih "izjava" i "hodočašća" msgr. Franića u
Međugorje, i za vrijeme biskupovanja msgr. Pavla Žanića, pa i nedavno, kako nam donosi SD, 25.6.1997.,str. 4, i to bez kolegijalne najave mjesnom ordinariju. Začuđen sam, velim, i zaprepašten kakve izjave tom prigodom daje msgr. Franić o autentičnosti "ukazanja" u Međugorju, koje su u suprotnosti i sa stavom Svete Stolice i Biskupske konferencije. Ne mogu se javno ne ograditi od njegovih "privatnih hodočašća" i "javnih izjava" s obzirom na međugorske pojave i poruke. Ni u čemu ga s tim u vezi ne mogu podržati. On je zaista u tom pogledu bio i ostao "mirakul" u hrvatskom episkopatu!
Stoga bi - ovo sada govorim sa svom odgovornošću za jedinstvo Crkve u Hercegovini! - umirovljeni nadbiskup Franić učinio veliku uslugu Svetoj Crkvi Božjoj i Svetoj Stolici i ovoj biskupiji mostarsko-duvanjskoj, razvikanoj po "hercegovačkom slučaju", da se već jednom primiri u svojoj nadbiskupiji, da uživa plodove svoje mirovine, da ne unosi pomutnju u Crkvu u Hercegovini, da pusti na miru i navodnu "Kraljicu mira" u Međugorju i ovu biskupiju! Ovaj moj javni odgovor msgr. Franiću s obzirom na međugorske pojave, za koje je naša BK dala razložan sud da je "nemoguće ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama" a koje on suprotno tumači i to sustavno širi i svojim čudnim izjavama i još čudnijim izletima u Međugorje, ne želi umanjiti moje dužno poštovanje prema njemu kao starijem subratu u episkopatu, kao uglednu koncilskom ocu, cijenjenu hrvatskom teologu, priznatu svjedoku vjere i zaista u mnogo čemu drugome velezaslužnu u Crkvi među Hrvatima. Zato mi je iskreno žao što umirovljeni nadbiskup i metropolita msgr. dr. Frane Franić, ako mu je uvijek bio dobro poznat stav i biskupa msgr. Pavla Žanića i sada njegova nasljednika na mostarskoj katedri, može pisati u spomenutom osvrtu da time ne želi unositi "pomutnju u bratsku i biskupsku ljubav i iskreno uzajamno poštovanje" naše! Ja to njemu, braćo, ne bih učinio, osim "u neznanju"! (1 Tim 1, 13).( Crkva na Kamenu, 8/1997., str. 3.239)
|