Nera Pavičić: Moja iluzija

subota, 28.04.2018.

Harlekinova torba

Stara, pomalo ofucana, kožna aktovka stajala je pokraj stola u kafiću. Prolazili su ljudi. Užurbano. Poneki bi i zapeo nogom za nju. Nema veze. Njen vlasnik bi ju samo nemarno pomaknu nogom na staro mjesto.
Imala je ogrebotinu. Jedan dan, njen vlasnik je zašao u zološki vrt. Neko dijete je pružalo bananu, vlasnik je zamahnuo torbom, dijete je dobilo po ruci, čimpanza je odskočila od rešetke, torba je bila ogrebana, majka uvrijeđena.
Nema veze.
Svi prsti su bili na broju.
Drugi trag je bio od boje, bijele. Vlasnik se opet smucao po gradu, sa skele bolnice kapala je farba.
Na prozorima bolnice djeca, uzbuđena, vesela. Stiglo je proljeće. Nasmijana su gledala čovjeka kako skače u stranu dok sa skele pada kanta boje. Kapljice prskaju, kroz prozor se ori.
U kafiću, neka mlada dama je sjedila za susjednim stolom, klasična priča. Ambiciozni roditelji, poslali je na studij, a ona obilazi kafiće i ispija kave. S blagim gađenjem je promatrala mladića s žuljevitim, radničkim rukama. Na licu mu bore od smijanja, a ofucana stara aktovka stalno svima na putu.
Taj dan, nakon nastupa u zološkom i kratke točke na pedijatriji, Harlekin je poželio popiti kavu.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv