Nera Pavičić: Moja iluzija

subota, 24.08.2013.

U sivom

U sivoj sjeni
Leži brazda
Suzama izdubljena
Na sivom kamenu
Siva brazda izbrazdana

U sivoj sobi
Na sivom krevetu
Spavaju snovi

Kad se probudiš

Kad se probudiš
Sunce će sijati snažno
čak i na kišni dan
snene oči obući će magla

Kad se probudiš
riječi će zastati
potrebne i nepotrebne
one teške zagušit će hrapav glas

Kad se probudiš
presahnut će suze
i pomalo nestati dodiri
i sve more postat će san

Kad se probudiš

Pametnjakovići ne mrze

Kažu da je mržnja poput korova
što se nasadi u srce
i zaraste u duši
poput bršljana omota vene,
pusti gorki otrov da teče usnama.

Misle ini pametnjakovići
da je mržnja nedostojna čistog srca
ogromni val što ruši u bijesu,
samo ponekad tiha je plima.

Gledaj more pametnjakoviću,
more užasa i košmara.
Kažu da teče kao rijeka ponornica,
uvlači se u sumrak poput otrovne magle.
Pametnjakovići.

Misle da nikada mrzili nisu.

petak, 09.08.2013.

Tišina zaborava

u prašini sitna zrnca
igraju skrivača
njihovi osmjesi u krugove raspoređeni
maleni mi što nas gleda
povećalo budućnosti
nasmješi se
dok budu čitali riječi
sa tvojih usana
spomeni im ljubav
rasi zaboravljenih emocija

Kao i ja

jesi li me zaboravio
jesi li zaključao sve kao i ja
uspomene u najniže pretince
u nadi da ih neće kao prašinu vjetar kroz ključanicu raznijeti?

jesi li me zaboravio?
jesi li obrisao sve kao i ja
umrljane prozore čistom krpom
da slova zapisana nestanu
poput valova što pijesak ispiru?

jesi li me zaboravio?
kao i ja tebe
ne pamteći, pamćenje samo
vrti slike poput zaštekale kazete
u starinskom videu?

Harlekinovo ljeto

Sapetim korakom, oštre stijene razmjeravam stopalima. Plava pustinja skriva od pogleda nepregledne dubine. Lelujaju se divovi s bijelim zastavama. Brodovi, moja usputna želja postati kapetan. Danas sam skinuo bijelu šminku kao što kapetan na dopustu skida odoru. Nemam kormilo, ne vidim zvijezde koje bi prepoznale moj smjer. Elektronička nadogradnja na mom jedrenjaku ne postoji. Lutam bez navigacije nepreglednom pustinjom, pogledima kad ne mogu jedrima. Ljetovanje, tako zovu nekoliko vrelih dana dok žuljevi na dlanovima zarastaju. Ljetovanje, tako zovu nekoliko loše fokusiranih fotografija s morskim prizorima i prašnjave školjke u pretrpanoj vitrini. Odmor, tako zovu mahnitu jurnjavu na južne obale i sjeverne ledenjake, a sasvim dovoljno je plutati. Plutati u mislima gladeći bijelu pjenu plave pustinje i gledajući bijelu vatu na plavom staklu sasvim je dovoljno. Meni je dovoljno, Harlekinu bez lica, Harlekinu s tisuću grimasa. Postati zrnce pijeska u plavoj pustinji nošen valovima imaginacije bez tereta teških kovčega i bez obaveze namjernih osmjeha. Dok u jutro ispijam šalicu slatke gorčine i promatram nedohvatljive simbole luksuza prebrojavam besmislene brojke. Ljetni dani što ih zovu ljetovanje prelijevaju se neosjetno i protječu. Jedno buđenje i opet sam u cirkusu.

Zavođenje prije buđenja

podmukli potezi izvedeni
toplim, toplim pogledima
osmjeh ili dva
čekanje
da naraste napetost.
mahniti udasi
tišina što miriše
na ispunjene želje
prostor između nas
magnetsko polje
nesvjesno
nekontrolirano
klizimo.
sužava se.
sramežljivi poljubac
uvertira u buđenje

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv