Sapetim korakom, oštre stijene razmjeravam stopalima. Plava pustinja skriva od pogleda nepregledne dubine. Lelujaju se divovi s bijelim zastavama. Brodovi, moja usputna želja postati kapetan. Danas sam skinuo bijelu šminku kao što kapetan na dopustu skida odoru. Nemam kormilo, ne vidim zvijezde koje bi prepoznale moj smjer. Elektronička nadogradnja na mom jedrenjaku ne postoji. Lutam bez navigacije nepreglednom pustinjom, pogledima kad ne mogu jedrima. Ljetovanje, tako zovu nekoliko vrelih dana dok žuljevi na dlanovima zarastaju. Ljetovanje, tako zovu nekoliko loše fokusiranih fotografija s morskim prizorima i prašnjave školjke u pretrpanoj vitrini. Odmor, tako zovu mahnitu jurnjavu na južne obale i sjeverne ledenjake, a sasvim dovoljno je plutati. Plutati u mislima gladeći bijelu pjenu plave pustinje i gledajući bijelu vatu na plavom staklu sasvim je dovoljno. Meni je dovoljno, Harlekinu bez lica, Harlekinu s tisuću grimasa. Postati zrnce pijeska u plavoj pustinji nošen valovima imaginacije bez tereta teških kovčega i bez obaveze namjernih osmjeha. Dok u jutro ispijam šalicu slatke gorčine i promatram nedohvatljive simbole luksuza prebrojavam besmislene brojke. Ljetni dani što ih zovu ljetovanje prelijevaju se neosjetno i protječu. Jedno buđenje i opet sam u cirkusu.
Post je objavljen 09.08.2013. u 18:11 sati.