Nera Pavičić: Moja iluzija

nedjelja, 10.03.2013.

Harlekinovo proljeće

Tonem, polako moja stopala postaju dio zemlje omekšale pod toplinom moga tijela i sramežljivog sunca što se jednoliko valja obzorom. Lijeno sunce polako proteže svoje ruke, ukočene od zimske nevoljkosti, i širi ih u zagrljaj. Gledam zelene livade, još uvijek siromašne bojama, blijede proljetne glasnike i Harlekinovo lice u staklenom odrazu. Oči pune leda sporo se tope, kao i hrpice snijega skrivene u proljetnim sjenama. Tonem sve dublje u zamke potrebe. Moje ruke su postale gole proljetne grane i čekaju tvoj osmjeh da bi propupale dodirima. Nježni cvjetovi i mladi zelenkasti listovi polako će probuditi tvoje oči iz zimske sjete, škakljat će tvoj vrat i nosnice nježni poljupci. Ruke su mi onemoćale, prsti varljivi kreću se tvojim grudima. Osjetim milinu visibaba i već me mame sjećanja na ljubičice. Otvaraš se polako kao crveni tulipan. Tulipani su previše prosti za tebe. Gledam ljepotu ciklama okupanih rosom u udolinama skrivenog drvoreda i mislim samo na slatke poljupce što ih daješ. Dok uranjam u tebe Zemlja nije samo nakupina blata u svemiru i voda nije samo tvar zbog koje je plava. Suze dok teku niz tvoje obraze tvrdiš da su same odlučile doći, a ne znaš zašto. Tad sam malen pred tobom. Dječak s ispunjenim snovima. Tad sam veći od Zemlje, a ti si mi važnija od vode.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv