Ispovijedi bolesnog uda

Uvijek se budim negdje oko pola sedam, čohanje muda pod obavezno.., sve je na mjestu... Zijevnem orangutanski... i s obzirom da me glavurda boli više nego uobičajeno.., došepesam do wc-a, palim svjetlo te se kroz donju glavu rješavam nakupina (NH2)2CO-a ili ti po naški.., ureje...
Tresem glavom.., malo prejako puštam gumu gaća uz možebitno seksi zvuk.., pogledam se u ogledalo i userem se od straha... Ja.., koji je pogled'o sve moguće i nemoguće horore i sajns fikšone... i koji je kao mali iz zajebancije gledo, kako se peru mrtvaci na odjelu patologije Šalate.., naravno ne legalno...
Nemrem vjerovat' što vidim, jerbo buljim u prestravljenu facu sa golemom čirčinom na čelendri i poluzatvorenim okom, koje izgleda kao da je posuđeno od Rocky-a prvog...
Malo mi ovako, kad se bolje zagledam, oko vuče na važin tek propupale srednjoškoljke poslije maratonske sesije kolektivne masturbacije... Uglavnom.., naoteknuto mesnato.., crveno po rubovima usmina, ovaj kapaka.., vlažno po kutevima.., boli na dodir.., a o čiru veličine Istre i visine Kilimanđara.., koji zaziva; Stisni me.., stisni da pošpricam ogledalo.., da i ne pričamo... Jebote.., prištćina je tol'ka, da se osjećam kao da sam preko noći dobio besplatni fejslifting.., možda malo prejak.., jerbo me sve boli... čak i kožica iza uha.., a i ramena kao da su mi se malo uzdignula... Šta ću sad..? Kako do posla..? Moram vlakom.., a u ovo doba je pun važina... Dobro.., oko mogu malo jače otvorit i tako ga držat'.., ali brine me Etna na čelu pred eksplozijom.., ne.., nemoj ga stiskat'...
Flastera doma ni za lijek... lokalna apoteka radi tek od osam sati.., jebi ga tek je petnaest do sedam... Kradem ženi iz torbe onog nekog morta za facu.., u boji kože i mažem preko čeonog Triglava.., koji mi i dalje ponavlja; Ajde stisni me.., nije ti to prvi put.., bit će to neviđena eksplozija, koja će odjeknut ogledalom.., ajde...
Brojim do deset uz lagano disanje (woosa., woosa...), ali me ONO i dalje zaziva milozvučnim glasićem... Pa nije valjda da ''to'' hoće da ga izmasakriram... pa da se pretvori u još veće i moćnije čudovište, koje će zavladati mojim tijelom.., moje novo ja...
Odganjam crne misli i pravac auto... Naravno.., Klingonac me prati i u špiglu auta.., pogled'o sam ga samo jednom... i opet me zvao...
Jebi ga.., nemrem na posao sa autom, jerbo ga treba žena pa ga ostavljam na lokalnom parkingu, uz samu vlačnu stanicu... Krajičkom zdravog oka tražim najsigurnije mjesto za sakrit' se, nakon što sam kupio kartu sa skoro dobijenim popustom... Blažena bila ona HŽ djelatnica, koja je mislila samo dobro.., pitavši me za karticu saveza invalida...
Gdje si jebeni vlače..? Samo me Božja providnost spasila u vidu ukazanja vlaka u 7 i 35, popularno zvanog Zagorec, u kojem ću se moć' neopaženo uklopit...
Sjedam do neke debele babe (valjda će gledat debelu...) i piljim kroz prozor... Opet me ''drugo ja'' (i)zaziva... Sad ga čak i gledam u masnom staklu kako mi se smije... Smiri se.., samo se smiri... Ne diraj ga.., on to želi... Sjebat ću ja tebe.., čekaj samo da izađem na Glavnom i pravac mojoj kinki doktorici...
Karte na pregled.., istu dajem ne okrećući glavu i ne ponašajući se nimalo sumnjivo... Ne... uopće nemam kod sebe bombu i ne mislim dignut vlak u zrak... Ajde.., daj više taj Glavni kolodvor pa da se odem najebat mame svom drugom ja, kod milfače doktorice i njezine još kinkijastije sestre koja uživa u stiskanju prišteva, izmučenim srednjovječnim očevima... pa će ga nakon toga još sjebat' i četrnaestodnevnom kurom Klavocina.., najs...
Prekrasna sestro, još malo i evo me...