Ispovijedi bolesnog uda

Napokon nađoh malo vremena za pisanje, nakon dječjih boleština, bauštele oko kuće i selidbe na poslu...
Naravno.., nisu me preselili na bolje radno mjesto (tu pod radno mjesto podrazumijevam radnu okolinu, radni prostor, prostor za sranje i pišanje, prostor za gablec i slično...), već su me spizdili direktno u sobu šefa službe, tik uz ured uprave... To zovemo u firmi ''gore''.., ja bih rekao ''gore ne može...'' I opet naravno da u direktorskoj sobi ne radi klima i da je oko podneva plus pedeset i da mi je šef zimogrozan pa kad se malo otvori prozor, dobije ozebline po plećima...
Uz sve navedeno, smjestili su me leđima direktno na ulazna vrata sobe pa sad više nemrem k'o svaki normalan radni čovjek u 'Rvackoj, surfat po netu kad mi se digne... Ne doslovno...
Uši su mi se povećale za jedan broj, s obzirom da stalno osluškujem ide li tko prema našim vratima, a net sam počeo gasiti brzinom John-a Wayne-a.., mislim da mi ni Chuck Norris nije ravan...
A najgore mi je od svega to, što sam ostao bez svog prekrasnog, uvijek taman hladnog i mirišljavog.., nikad prezauzetog wc-a...
Prije sam bio u sobi daleko od ove, gdje je bila većina ženske populacije na katu.., a sada u ovu malo bolju kenjaru gdje sam trenutno.., ne smijem ići, jerbo tu ''piški'' i ''kaka'' uprava pa moram koristit onu donju, taman ispod ove ljepše upravine... Znam.., zvuči komplicirano.., ali i jest tako...
Uglavnom.., ostah ja bez moje prekrasne ''ćenife'', za koju me vežu prekrasne uspomene...
Zašto ne odem do nje, pitate se..? Pa zato što bi odmah počela govorancija da sam se preselio ''gore'', a pišam i kenjam ''dolje''... Zar nemaš ''gore'' neku kenjaru... Kenjaj ''gore'' upravi...
Imam ja gore ''šolju'' za kenjažu.., ali je ta uvijek iza nekog manijaka puna ''plivača'' i ne da mi se iza njega potopljavat float-ere, sa tonom papira i vodom iz vodokotlića, koja ne bi ubila niti komarca (mislim.., iz njega voda piša tanko, k'o da je ispišava bubrežni bolesnik sa kamencima od pola kile.., svaki...) A manijak uvijek dan prije jede Meksičku hranu u obilatim količinama pa kobasa ima brat bratu trideset centimetara... Nemreš ga potopit niti sa santom leda...
Pa zar je teško nabacat pola role papira, na mrcinu od pola metra i nekoliko puta pustit vodu, koristeći se četkom za wc... Ipak je to na katu gdje su sve samo fine guzičetine... Za njima doma valjda netko drugi čisti govna... Supruge, ljubavnice, ljubavnici...
Naravno.., čim su me preselili ''gore'', ćopila me neka viroza ili nešto... pa sam bio na bolovanju tjedan dana... Možda je izgledalo u firmi kao neka vrsta mojeg protesta, u svezi preseljanja, ali ako i jest.., neka je... Možda mi je stvarno oslabio imunitet od neobavljanja redovitog sranja i pišanja u moj sada već bivši wc-ić ili me oprala post selidbena depresija pa su me napali virusi...
Ili sam alergičan na ''gore'' i sve u svezi sa gornjim... Tko će ga znati...
Jesi se prilagodio na novo radno mjesto.., pita direktor... Jesam.., jesam... A kako bi mu rekao, da mi je prekrasno slušat jutarnje okupljanje kvočaka oko kafe aparata i misaono razglabanje tko je što obukao za ponedjeljak... Što da mu kažem za svako malo okupljanje po sobama i kokodakanje (naravno kad uprava ode negdje...) o lećama za naočale od minimalno dva soma kuna, svaka... Ili svim mogućim vrstama dijeta i provođenju istih... A najbolje je kada se okupe u jednoj od soba i počnu sve kokodakat, kako su prezaposlene i kako im je teško na poslu... Naravno uz neizostavan engleski dijalekt i obilato korištenje engleskih fraza... Da se ipak zna tko je tko...
Nemreš više k'o čovjek dovuć od doma trideset deka jegera, luka, paradajza i domaćeg kruha.., ili špeka, sira i vrhnja... i najest se u vlastitoj sobi do mile volje... Pa zalit sa pola litre cedevite iz masne krigle... O pašteti da i ne pričamo...
Sad moraš ić jest van.., jerbo svi idu van ''odozgo''...
Pa što onda ne seru vani, kad se dobro najedu negdje... Nek se onda i poseru tamo gdje su jeli i zaštopaju njihov wc...
A ne da moram gledat njihove pitončine, kako plivaju u smeđoj vodi i davit ih četkom i pola tone toalet papira...
Ma poserem se ja na ''gore''...