Ispovijedi bolesnog uda

Kroz poluzamagljeni prozor vlaka gledam krmljivim očnim dupljama, reklamu za onaj film o nedojebanoj „wanna bee“ vampirici i pederku vampiru, koji ne zna bi li jebao ili bio jeben... Onaj polumrak ili tako nešto... Naravno reklama je za drugi nastavak... I sasvim slučajno sam ovog vikenada gledao tu plačljivu daj-nedaj navlakušu... i napokon sam skužio da je problem svijeta koji nas okružuje konstanta...
Da.., kvaliteta na duže vrijeme.., ili bolje rečeno, očuvanje razine kvalitete na duži vremenski period, rekli bi neki...
Pustimo sad već spomenutu epsku sagu o pederčićima vampirima, ne(p)dojebanoj plačljivoj školarki i nadrkanog, dlakavog dječarca indijanca... Gdje god pogledaš ili se okreneš, vrlo je teško naći bilo što u nastavcma, a da ima razinu kvalitete izvornog, prijašnjeg.., 'oćeš film.., sport.., muziku.., državu u kojoj živiš.., aute... Čak se i sve vezano za informatiku danas brže kvari od prijašnjeg...
Ljetos mi veli jedan od kumova, koji već godinama ljetuje u Crikvi, da je nemoguće dvije godine za redom jesti u istom restoranu, iste lignje, ćevape.., polizati isti sladoled... Ono, idem tamo.., tamo nam je bila prošle godine super klopa.., a ono mućak...
Danas ujutro mi veli drugi kum, da je jučer gledao ''The Saw 27...'' i da mu nije baš neki.., a ja mu velim: To je zato što ti treba porodično stablo tko je koga i u kojem dijelu ubio, kako i zašto... Sve to (grafički prikaz svih ubojstava, zajeba, raspleta, ubojica-ne ubojica...) kad imaš doma na zidu i povučeš relacije od svih prema svima, onda bi možda mogao shvatit i ovaj 27 nastavak... Potom smo počeli nabrajat filmove sa nastavcima razine kvalitete, ili boljih od originala... Mogli bi se nabrojat na sve ručne prste.., nožni bi bili nepotrebni...
Hrvatski sport ne zna što je to pojam konstante... Ali je bitno da je hrvatski sportski navijač konstantno pod šok terapijom nekonstantnosti sportskih rezultata... Sumnjam da možemo reć' da smo više godina bili u nekom sportu najbolji... Ako i jesmo.., brzo je to netko razjebo...
Mediji, političari, svjetske organizacije i slični jebivjetri...
Punac mi je mehaničar i prije mi je znao tu i tamo popravit auto, izmjenit ulje.., čak mi je jednom prilikom promjenio cijeli motor i getribu na Renault-u petici... A danas ne zna otvorit haubu na Wolkswagenu, a kamoli da zna promjenit jebenu žarulju kad vrisne... Kvalitetnije..? Sumnjam...
Nekad si znao kad kupiš Golfa, što si kupio (tu se ne bi složio jedan od dvojce kumova, jerbo voli Japance...), a danas kupuješ polu-proizvod i sretan si ak' ne kupiš jednog od 5 škartova...
U slobodno vrijeme slažem Lego kockice i nekako se nemrem otet dojmu, da su prijašnje kocke bile kvalitetnije i bolje od današnjih, da je bilo manje gotovih djelova, tj. odljevenih u jednom komadu plastike... Više se nekako slagalo prije...
Jednom kupiš dobar burek u Romaji, drugi put ti ga uvali hladnog i nemasnog.., tvrdog...
Kad smo već kod tvrdog.., od kako sam se oženio, nema više kod mene konstante niti u jebačini... pa moram uzimat stvari u svoje ruke...
Djeca su sjebala relativnu konstantu zasluženog noćnog odmora, tj spavanja...
Nekadašnje Pampersice mog danas već petogodšnjeg sina, nisu iste kvalitete kao i Pampersice moje dvogodišnje kćeri pa ih zato više i ne kupujem.., mislim Pampersice...
Vraćam se opet na kuma, koji mi veli da su i igrice za Plejku nekad bile puno bolje i sa više ''duše'', a današnje su možda ljepše.., ali nisu sigurno ljepše za igrat...
I drugi kum mi voli igrice... Neke druge... I njemu su te igrice bile prije bolje... i jeftinije...
Sve u svemu od konstante niti ''ante...'' Da.., čak niti Simonica i Ante više nisu jebena ''konstantica''...
Mobiteli su posebna priča... Sjećam se svog Sony-Ericssona, koji je nenadano uplovio u moje odljevne vode i nakon višesatnog dezinficirnja alkoholom i sušenja fenom.., radio još jedno dvije, tri godine.., sve dok ga nisam ''zaljepio'' u frižider... Pokoj mu duši...
A danas ovi mega, ultra tanki.., sa minimalno 10 Giga pixela i faksom kao dodatnom opremom.., jedva da prežive godinu dana.., taman da zaobiđu garanciju...
Čak niti hrvatska kuna nije vrijedna, k'o što je nekad bila...
Ali ima jedna konstanta, koja nas sustavno jebe još od '90-te... To je vladajuća (pod vladajuća mislim to, da su se i lijevi i desni dogovorili, da će nas zajedno jebavat svakih nekoliko godina poslije izbora...) struktura debelih i masnih političara i njihovih pulena, koji nas sustavno pljačkaju i razvaljuju naše prkno bez vazelina...
E.., to se zove konstanta...