Ire's corner office

Internet naš svagdašnji

Ne znam što bih bez interneta i flate rate-a. Zbilja ne znam. Ne samo da mi služi za spajanje sa svijetom, za prenošenje i preuzimanje informacija, za komunikaciju i edukaciju, već uz pomoć interneta i zarađujem. Radeći u školi upoznala sam dosta profesora koji nemaju veze s internetom. Ili nemaju vremena ili nemaju volje da se njime pozabave. Nekima nije uopće palo na pamet da bi na internetu pronašli nešto relevantno za svoj predmet. Možda je istina, nikad nisam ukucala "tehnički" u internetsku tražilicu, ali recimo za nastavu španjolskog jezika internet je pravi raj u koji sam nebrojeno puta ušla. Kakva sam samo blaga tamo našla! Mislim da bi za dobrobit budućih generacija svaki profesor trebao biti obavezan služiti se i internetom u nastavi ili za potrebe nastave. Kako bi obrazovao sebe, a potom i druge. Jednostavno mi nije jasno kako pojedincima nije neugodno da desetogodišnji klinci znaju više o kompjuterima od njih, a oni, kao profesori, bi trebali biti autoritet i uzor, da ne spominjem izvor znanja. (Primjerice, jednom sam na nastavu donijela film na DVD-u da pogledamo, no kako kod kuće ne posjedujem DVD player (DVD-e gledam na kompjuteru), nisam znala pokrenuti film. Željela sam od srama propasti u zemlju jer se ne znam služiti jednom tako zapravo jednostavnom napravom. Obećala sam si da mi se takvo što više ne smije dogoditi.)

Internetom se služim i kod prevođenja. U kiberprostoru egzistira obilje online rječnika i drugih stranica bez kojih bi mi prevođenje bilo nezamislivo (naravno, s velikim oprezom treba pristupati izvorima jer je internet leglo svega i svačega, ne samo dobroga). Također je dobro obilaziti forume, pogotovo kada je riječ o stručnim prijevodima, jer ima jako puno dobrih ljudi koji su voljni pomoći prevoditelju u nedoumici ili neznanju. Imam cijeli popis izraza koje nikada ne bih uspjela prevesti sa španjolskog na hrvatski da pri ruci nisam imala internet, bez obzira kakva mi literatura bila pri ruci.

U današnjem Vjesniku izašao je članak o internetskim navikama Hrvata, temeljen na istraživanju ljudi starijih od 15 godina. Prema tom istraživanju 46% hrvatskih građana ima svakodnevan pristup internetu, a od toga je samo 35% starijih od 15 godina. Istraživanje je pokazalo da se najviše razmjenjuje elektronska pošta (73%), slijedi pretraživanje interneta (65%), potom informiranje i čitanje vijesti (49%), a slijede ih traženje literature, skidanje glazbe, informacije o putovanjima i igre. Očekivano se internetom "najviše služe mladi, od 15 do 24 godine (32%). Što su ljudi stariji, to je korištenje internetom rjeđe. Tako, redom, slijede oni stari 25 do 34 godine (28%), potom građani od 35 do 45 godina čiji je postotak korištenja interneta 20%. 'Mrežom svih mreža' luta 11% ispitanika srednje dobi, starih od 45 do 54 godine, dok je udio internauta starijih od 55 godina tek 9%." Ujedno, "čak je 81% ispitanika kućna računala navelo kao mjesta za korištenje interneta, ali ne treba zanemariti ni 40% onih koji to čine na poslu. Svakodnevno surfa 46% ispitanika, dok više puta tjedno to čini 31%."

Između redaka čitam da Hrvatima internet i dalje služi samo za zabavu, razonodu, razbibrigu i tek povremeno traženje poneke informacije. Ljudi nekako neće taj medij koristiti u "ozbiljne" svrhe, a tome svjedoče i podaci o samo 14% ispitanika koji koriste uslugu elektronskog bankarstva i plaćanja računa te svega 3% onih koji kupuju u e-trgovinama. Je li uzrok tome neznanje, neinformiranost, nebriga ili, pak, nešto drugo? Borja, pak, prenosi kako su na T-Portalu zabrinuti jer "još uvijek 65% hrvatskih građana ne koristi internet te da se udio onih koji koriste internet zadnjih nekoliko godina ne povećava". Nadam se da će biti dovoljno zabrinuti i svoju zabrinutost demostrirati drastičnim srozavanjem cijena usluga interneta.

Do tada preporučam alternativu kabelskog interneta (onima kojima je dostupan) i surfanje s ciljem vlastitog razvoja, obrazovanja i probitka. Mislim, ono, dobrodošli u 21. stoljeće!

Znanje je opet in???

Marketinškog morona koji se latio ove rečenice trebalo bi postaviti pred zid i gađati poluprožvakanim žvakama. Zajedno s moronom koji je smislio "Knjige su opet u modi". Mislim, što to točno znači? Što nam marketinški moron želi poručiti?

a/ Pametni smo i načitani, odmjerenih manira i kulturni, ali budući da to do sada nije bilo u modi nismo to smjeli prezentirati u javnosti. Pa smo se ponašali kao majmuni, pravili se da smo glupi, ponižavali se svojim budalaštinama, a sve u slavu mode kojoj robujemo. No, srećom, znanje je opet in, pa možemo biti tko zapravo jesmo. Koje olakšanje!

b/ Debili smo, ne bismo znali sastaviti dvije suvisle rečenice ni da nam život o tome ovisi, no ne znamo da smo glupi, pa smo u svom ponašanju još gluplji, ali to je zapravo okej jer znanje ionako nije u modi. (Knjige su već neko vrijeme u modi, no iako ne uspijevamo zadržati pažnju dovoljno dugo da pročitamo jedan odlomak u knjizi koju smo jednom kupili na kiosku, lakše se praviti da znaš čitati nego da si pametan.) Međutim, sad je odjednom znanje in, morat ćemo se početi praviti da smo zapravo skriveni genijalci. Izgleda da ćemo ipak morati pročitati tu jednu knjigu koju posjedujemo. Uf, teško, ali sve u slavu mode!

Pod c/ bi vjerojatno došli ljudi koji će rečenice "Znanje je opet in" i "Knjige su opet u modi" doživjeti kao šamarčinu. Kakve veze imaju knjige i obrazovanje s modom? Kakve su sad to pizdarije? Umjesto da težimo obrazovanju zato što je to normalno, trebali bismo mu težiti jer je u modi? U prošlosti su se obrazovanost, pismenost i načitanost smatrale privilegijom, pa se vjerojatno zato tome više težilo. Danas kada je sve svima dostupno, dolazi do toga da se hrpimice grabe samo one najprizemnije stvari. I što će postići ta ingeniozna "modna" reklamna kampanja? Apsolutno ništa. Pametni će ostati pametni, moroni će ostati moroni. Samo će biti (još) više preseravanja.

O čitanju i za čitanje

Već neko vrijeme na NOSF-u ide anketa o čitalačkim navikama pretežno SF orijentirane publike (iako to ne isključuje ostale). Ukoliko se želite izjasniti u pogledu te teme, kliknite na link i dajte svoj glas. Unaprijed zahvaljujem!

***

Márquezov roman "Sjećanje na moje tužne kurve", o kojem sam pisala malo niže dolje, može se kupiti na kioscima za 39 kunića, što je povoljno čak i za one kojima su knjige skupe. Usput, za istu lovu na istom kiosku kupite i Márquezovu zbirku pripovjedaka "Dvanaest hodočasnika". Zanima me kakav je prijevod ovih djela, budući da Márqueza nije baš lako prevoditi, a ni VBZ se nije baš proslavio s prijevodom primjerice "Da Vincijevog koda". No nećemo suditi prijevode prema izdavačima!

***

Zanimljiv komentar Ozrena Bitija "Jesu li knjige ljetna fikcija?" pročitajte na stranicama Radija 101.

Che u stripu (mangi)

Puno je biografija jedne od najvećih ikona 20. stoljeća - Ernesta Che Guevare - ali ova je jedinstvena. Kim Yong-Hwe ju je nacrtao. Nije to prava biografija, već jedna zamišljena skica života, rekonstrukcija stvarnosti. U svakom slučaju, knjiga koju bi vrijedilo imati.

Ženski vodič kroz Zagreb

Imam misiju

Misija glasi: dopisati / napisati najmanje 100 kartica do proljeća sljedeće godine.

Treba: napisati vrhunac i kraj priče koju sam gnjavila cijele prošle i dio ove godine, a nisam uspjela napisati; napisati prepravak jedne stare priče, koja još nigdje nije objavljena; napisati dvije nove priče za natječaje.

Ha ha ha

Na vrhu zapravo niti znaju niti žele znati što zaista kultura jest i što bi trebala biti

Knjige kojima se radujem

Ministarstvo kulture otkupilo je 495 naslova od 146 nakladnika, a na to je utrošeno 6,4 milijuna kuna. Od tih 495 naslova, 90% ne bih dva puta pogledala na policama, ali evo nekih koji su me doista razveselili.

Gabriel García Márquez: "Sjećanje na moje tužne kurve" (Memoria de mis putas tristes)
Garcíju Márqueza, vjerujem, ne treba puno predstavljati. Ovaj kolumbijski pisac i novinar, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1982. godine, jedan je od najznačajnijih svjetskih autora, a po mom skromnom mišljenju i najbolji pisac koji je ikada živio. "Sjećanje na moje tužne kurve" je kratki roman iz 2004. godine o ostarjelom novinaru koji si na svoj devedeseti rođendan odluči pokloniti strastvenu noć s jednom mladom djevicom te se, neočekivano, po prvi put u svom životu - zaljubi.

Manuel Vázquez Montalbán: "Južna mora" (Los mares del Sur)
Vázquez Montalbán je još jedan španjolski pisac, rođen u Barceloni. Politika i društvena kritika stalni su elementi u njegovim djelima. Osim romana, pisao je i pjesme, eseje, bavio se novinarstvom, a istaknuo se i kao veliki gurman. Dobitnik je brojnih nacionalnih i međunarodnih nagrada, a za roman "Južna mora" (1979.) osvojio je nagradu Planeta. Radi se o politički obojenom krimiću. Radnja se odvija u Barceloni, u vremenu nakon Franca. Glavni je lik detektiv Pepe Carvalho, gurman i dobar poznavatelj kapljice, vječni filozof i izvrstan ljubavnik na kojeg žene samo tako padaju, te bivši član Komunističke partije i CIA-e.

Jorge Luis Borges: "Šest problema za don Isidra Parodija" (Seis problemas para don Isidro Parodi)
Još jedan pisac kojeg nije nužno posebno predstavljati. "Šest problema za don Isidra Parodija" je zbirka priča o don Isidru Parodiju, bivšem vlasniku brijačnice i zatvoreniku koji iz svoje ćelije rješava misterije koje mu donosi niz vrlo zanimljivih likova, od kojih svaki parodira različiti element argentinskoga društva. Ove je priče Borges napisao zajedno sa svojim prijateljem Bioyem Casaresom pod pseudonimom H. Bustos Domecq.

Zašto je knjiga skupa?

Pitam se zašto ljudi stalno gnjave da je knjiga skupa. Nebrojeno sam puta čula rečenicu: "Pa meni je to puno love za jednu knjigu !"Čim je knjiga skuplja od 30 kuna, ljudi se hvataju za glavu. Ne, ne, 100 kuna je preskupo ... Jedna knjiga ne vrijedi 100 kuna, a kamo li više!

Ali zato se nitko ne pita zašto su glazbeni CD-i ili fimski DVD-i skupi. Svima je najnormalnije da oni koštaju 100 kuna pa na više. I to se kupuje bez problema i bez njurganja. Ili daj ti kupi neku poštenu kompjutersku igricu bez da pljuneš 300 kuna! Ne ide osim ako ne kupuješ pirate. Ali i unatoč piratima, DVD-i, CD-i i igrice se najnormalnije prodaju, dakle ima ljudi koji ih kupuju. S druge strane, knjige bi neki dijelili, onako za džabe. Jer očito proizvodnja knjige ništa ne košta, to su izmislili nakladnici. Da, da ... Molim? Zar niste znali da se knjige tiskaju same od sebe u noćima kad je Mjesec pun, a vi plešete oko vatre okupani znojem dvadeset mladih djevica? Eto, sada znate. Počnite zagovarati besplatno dijeljenje knjiga. A poslije pođite u Bogovićevu na dva prsta kave koji koštaju 10 kuna, jednu kokakolicu od 15 kuna, dvije kuglice sladoleda od 10 kuna ... I eto, već ste potrošili više nego biste dali za jednu knjigu.

Odeš navečer van - 100 kuna si potrošio u startu. Odeš u DM - ako nisi potrošio 100 kuna, praktički ništa nisi ni kupio. Ideš prijatelju kupiti poklon - pa ne možeš ispod 100 kuna. Što? Koncert nekog XY-a za samo 100 kuna?!?

A koliko košta ova knjiga? Ne, ne, fala, meni je 100 kuna previše za jednu knjigu ...!

Okviri

Danas sam slagala svoj ormar s knjigama kojeg mi je majka, u najboljoj namjeri čišćenja, ispreslagivala dok me nije bilo puna tri dana kući. Ispomiješala mi je SF knjige s rječnicima, pravopise s knjigama iz popularne znanosti, knjige na hrvatskom s onima na španjolskom, knjige koje trebam vratiti s knjigama koje su moje ... Postigla je pravi kaos pisane riječi! Dok sam se bavila ponovnim uspostavljanjem ortodoksnog knjiškog reda, shvatila sam da neke fotografije, koje također držim na ormaru, zapravo više ne želim gledati niti želim da one gledaju mene. Stare su to fotografije starih prijateljstava kojima je prošao rok trajanja. Požutjela su kao i fotografije. Maknula sam ih iz okvira i u njih stavila čvrsta i postojana prijateljstva kojima ne prijeti patina propadanja. Da, bila sam tužna gledajući sreću koja je protekla - sada se tako čini - mimo mene. Ali nove su fotografije ulijevale snagu. Činilo se da je u okviru sada nešto nezamjenjivo. Police su sada pospremljene. Knjige su posložene, Márquez se više ne ćoška s Macanom, Don Quijote se više ne suprostavlja svemirskim vjetrenjačama, pisana je riječ u redu. Uokvirena je nova sreća, gorčinu je zamjenila tek sjeta, fotografije su u redu. Sve je u redu.

Literarna radionica

Ako se hoćete malo vježbati u pisanju, a vidim da bi neki htjeli, pozivam vas da se pridružite literarnoj radionici na NOSF forumu. Princip je jednostavan. Netko kome damo da bude šef odredi temu radionice, dužinu priča i rok za slanje. Zatim se sve priče stave na forum i slobodne su za komentiranje. Oni kojima se ne da registrirati na forum samo zbog radionice, ni ne moraju. Dovoljno je poslati priče na irescorner (at) net.hr i ja ću se pobrinuti da se pojave na radionici.

Za ovu, 12. po redu, radionicu zadan je naslov: "Savršeni čovjek, tunel i otkucaj". Priča mora imati elemente fantastike, mora imati do 4 kartice teksta, a rok je 20.8.

Najbolja priča s radionice bit će objavljena u sljedećem broju NOSF magazina koji izlazi 1. listopada.

Pišite!

4 nova natječaja

Raspisana su četiri nova natječaja za žanrovske priče. Dva pristižu iz Istre, a dva iz Zagreba.

• Natječaj Istrakona 2007. - za neobjavljene SF i fantasy priče do 5 kartica dužine.


• Natječaj za Festifal fantastične književnosti 2007. - za priče o starim bogovima do 10 kartica dužine.


• Natječaj za 13. SFerinu godišnju zbirku (2007.) - za neobjavljene domaće SF (i srodni žanrovi) pripovjetke dužine barem 10 kartica.


• Natječaj za 14. SFerinu godišnju zbirku (2008.) - za neobjavljene domaće fantasy pripovjetke dužine do 30 kartica.

Trenutno čitam ...

... nekoliko knjiga, kao i obično ...

Apsolutna rastrojenost

Dokaz da se čovjek uistinu na sve može naviknuti je i moja životna situacija. Naime ispred zgrade mi je ogromno gradilište, jedno od onih kojim se Banditić užasno ponosi (vidjela bih ga da ima jedno ispod prozora spavaće sobe kao ja). Nemoguće je spavati, jesti, raditi, misliti, gledati TV, prati zube, išta. No, kako vrijeme prolazi, a radovi se svakodnevno odvijaju od točno sedam ujutro (!) do nekad i iza ponoći, naučiš se ignorirati vanjske zvukove, tj. navikneš se na lupanje, deranje, nabijanje, mlaćenje, struganje, brušenje i slično. Toliko se navikneš da se budiš u sedam ujutro u neradnu nedjelju ili na praznik, zbunjen posvemašnjom tišinom.
Međutim, kada mirijadu već usvojenih zvukova s gradilišta upotpuni i pneumatska bušilica te obična bušilica nekog kretena u zgradi koji je baš u osam ujutro odlučio da je sjajno doba za bušenje zidova i ometanje svih stanara u njegovom ulazu, e onda nastupa apsolutna rastrojenost. Ne šalim se. Polubunovna i u polusnu poželjela sam ih sve skupa upoznati sa svojom prijateljicom bazukom. Šteta što se misli tako brzo bistre. Ovako im se mogu osvetiti samo beljenjem kroz prozor.
Neeeeeeeeek nam živi živi raaaaaaaaaaaaaad!

Gdje sam?

Zadnjih tjedan dana sam zauzeta svojim novim/starim projektom NOSF-om. NOSF je domaći SF portal u čiji sam sadržaj uložila puno vremena i truda u zadnjih par godina, a otkako je dopao u moje vlasništvo, zadnjih sam tjedan dana utrošila i poveliku satnicu u njegov izgled. NOSF je napravljen s vrlo popularnim WordPress-om, a korištena je tema ChaoticSoul s gomiletinom mojih izmjena i dodataka. Tamo možete svakodnevno pratiti SF vijesti iz raznih kategorija: Fandom, Književnost, Filmovi, Znanost, Bizart, Zanimljivosti itd. Novi se postovi mogu pratiti i putem RSS-a. No to nije sve. Ima tamo još dosta zanimljivosti koje treba provjeriti, stoga navratite. I to je to. Nadam se da se vidimo jer će me više biti tamo nego tu budući da još dosta toga treba dotjerati i srediti. Živjeli!

SF prodor

U novom broju časopisa za književnost Op.a, koji izlazi u četvrtak 3. kolovoza, moći ćete pročitati članak "Vizije budućnosti Briana Aldissa", kojeg je napisala moja malenkost, Irena Rašeta. Nakon posjete tog velikog SF pisca Hrvatskoj u ožujku ove godine, nakon osobnog upoznavanja s njim i prijevoda njegove putopisne knjige "Oxford - Ohrid", bacila sam se na istraživanje života i djela dotičnog gospodina kako bih napisala ovaj članak - svojevrsni hommage čovjeku koji je ostavio vrlo velik dojam na mene, a, vjerujem, i na sve one koji su proveli tri dana s njim u Pazinu.

U istom broju, tj, dvobroju, moći ćete pročitati i članak "Prečaci do crvotočine" Darija Hrupeca, o crnim rupama, vanzemaljcima, svemu što ima ikakve veze s hiperprostorom, te predstavljanje knjige "Filmske priče" Phillipa K. Dicka.

U svakom slučaju vrlo je pohvalan ovaj malen, ali značajan prodor SF književnosti i SF tema prema široj publici. Cijeli sadržaj časopisa pogledajte ovdje.