Ire's corner office

srijeda, 16.08.2006.

Okviri

Danas sam slagala svoj ormar s knjigama kojeg mi je majka, u najboljoj namjeri čišćenja, ispreslagivala dok me nije bilo puna tri dana kući. Ispomiješala mi je SF knjige s rječnicima, pravopise s knjigama iz popularne znanosti, knjige na hrvatskom s onima na španjolskom, knjige koje trebam vratiti s knjigama koje su moje ... Postigla je pravi kaos pisane riječi! Dok sam se bavila ponovnim uspostavljanjem ortodoksnog knjiškog reda, shvatila sam da neke fotografije, koje također držim na ormaru, zapravo više ne želim gledati niti želim da one gledaju mene. Stare su to fotografije starih prijateljstava kojima je prošao rok trajanja. Požutjela su kao i fotografije. Maknula sam ih iz okvira i u njih stavila čvrsta i postojana prijateljstva kojima ne prijeti patina propadanja. Da, bila sam tužna gledajući sreću koja je protekla - sada se tako čini - mimo mene. Ali nove su fotografije ulijevale snagu. Činilo se da je u okviru sada nešto nezamjenjivo. Police su sada pospremljene. Knjige su posložene, Márquez se više ne ćoška s Macanom, Don Quijote se više ne suprostavlja svemirskim vjetrenjačama, pisana je riječ u redu. Uokvirena je nova sreća, gorčinu je zamjenila tek sjeta, fotografije su u redu. Sve je u redu.