Ne znam što bih bez interneta i flate rate-a. Zbilja ne znam. Ne samo da mi služi za spajanje sa svijetom, za prenošenje i preuzimanje informacija, za komunikaciju i edukaciju, već uz pomoć interneta i zarađujem. Radeći u školi upoznala sam dosta profesora koji nemaju veze s internetom. Ili nemaju vremena ili nemaju volje da se njime pozabave. Nekima nije uopće palo na pamet da bi na internetu pronašli nešto relevantno za svoj predmet. Možda je istina, nikad nisam ukucala "tehnički" u internetsku tražilicu, ali recimo za nastavu španjolskog jezika internet je pravi raj u koji sam nebrojeno puta ušla. Kakva sam samo blaga tamo našla! Mislim da bi za dobrobit budućih generacija svaki profesor trebao biti obavezan služiti se i internetom u nastavi ili za potrebe nastave. Kako bi obrazovao sebe, a potom i druge. Jednostavno mi nije jasno kako pojedincima nije neugodno da desetogodišnji klinci znaju više o kompjuterima od njih, a oni, kao profesori, bi trebali biti autoritet i uzor, da ne spominjem izvor znanja. (Primjerice, jednom sam na nastavu donijela film na DVD-u da pogledamo, no kako kod kuće ne posjedujem DVD player (DVD-e gledam na kompjuteru), nisam znala pokrenuti film. Željela sam od srama propasti u zemlju jer se ne znam služiti jednom tako zapravo jednostavnom napravom. Obećala sam si da mi se takvo što više ne smije dogoditi.)
Internetom se služim i kod prevođenja. U kiberprostoru egzistira obilje online rječnika i drugih stranica bez kojih bi mi prevođenje bilo nezamislivo (naravno, s velikim oprezom treba pristupati izvorima jer je internet leglo svega i svačega, ne samo dobroga). Također je dobro obilaziti forume, pogotovo kada je riječ o stručnim prijevodima, jer ima jako puno dobrih ljudi koji su voljni pomoći prevoditelju u nedoumici ili neznanju. Imam cijeli popis izraza koje nikada ne bih uspjela prevesti sa španjolskog na hrvatski da pri ruci nisam imala internet, bez obzira kakva mi literatura bila pri ruci.
U današnjem Vjesniku izašao je članak o internetskim navikama Hrvata, temeljen na istraživanju ljudi starijih od 15 godina. Prema tom istraživanju 46% hrvatskih građana ima svakodnevan pristup internetu, a od toga je samo 35% starijih od 15 godina. Istraživanje je pokazalo da se najviše razmjenjuje elektronska pošta (73%), slijedi pretraživanje interneta (65%), potom informiranje i čitanje vijesti (49%), a slijede ih traženje literature, skidanje glazbe, informacije o putovanjima i igre. Očekivano se internetom "najviše služe mladi, od 15 do 24 godine (32%). Što su ljudi stariji, to je korištenje internetom rjeđe. Tako, redom, slijede oni stari 25 do 34 godine (28%), potom građani od 35 do 45 godina čiji je postotak korištenja interneta 20%. 'Mrežom svih mreža' luta 11% ispitanika srednje dobi, starih od 45 do 54 godine, dok je udio internauta starijih od 55 godina tek 9%." Ujedno, "čak je 81% ispitanika kućna računala navelo kao mjesta za korištenje interneta, ali ne treba zanemariti ni 40% onih koji to čine na poslu. Svakodnevno surfa 46% ispitanika, dok više puta tjedno to čini 31%."
Između redaka čitam da Hrvatima internet i dalje služi samo za zabavu, razonodu, razbibrigu i tek povremeno traženje poneke informacije. Ljudi nekako neće taj medij koristiti u "ozbiljne" svrhe, a tome svjedoče i podaci o samo 14% ispitanika koji koriste uslugu elektronskog bankarstva i plaćanja računa te svega 3% onih koji kupuju u e-trgovinama. Je li uzrok tome neznanje, neinformiranost, nebriga ili, pak, nešto drugo? Borja, pak, prenosi kako su na T-Portalu zabrinuti jer "još uvijek 65% hrvatskih građana ne koristi internet te da se udio onih koji koriste internet zadnjih nekoliko godina ne povećava". Nadam se da će biti dovoljno zabrinuti i svoju zabrinutost demostrirati drastičnim srozavanjem cijena usluga interneta.
Do tada preporučam alternativu kabelskog interneta (onima kojima je dostupan) i surfanje s ciljem vlastitog razvoja, obrazovanja i probitka. Mislim, ono, dobrodošli u 21. stoljeće!