Kriv
zbog mora blistavog što nas suoči beznadano
i zbog odsutnosti tvojih misli u pogledu jednog davnog ljeta
Kriv
zbog sjete u očima koja me dozvala
zbog širokih dlanova, dragih u kojima gubim razum
zbog glasa što odzvanja mojim snovima
Kriv
zbog izgubljene djevojke koje katkad nastanjuje tvoje zjenice
i zbog tvojih 18 godina više koje nadoknađujem sada u tebi
Kriv
zbog desetljeća uronjenog u isprepletene poglede,
osmjeh i čežnju neizgovorenu
Kriv
jer zagledana u tebe pronalazim samo tvoj lik
Kriv
zbog izdajničkog treperenja kad me preplavi tvoj zvonki glas,
zbog prvog poljupca i naslućene svjetle ljubavi koja mi ne pripada
koju ne mogu posjedovati
i koju ne mogu izgubiti nikad sasvim
Kriv
zbog ove ljubavi uzaludne što me ostavlja bez daha
kojoj šapćem
koju ispraćam bez žaljenja
i kojoj ne mogu pripadati
barem jednim nemirnim pramenom svoje kose
zauvijek.
|
