ne budite me
čETvRtaK 29.11.2007. godine
Ovih dana imamo posla (na poslu) preko glave jer očekujemo nekakvu kontrolu pa nisam stigla pisati postove. Ali nije baš da ima nekih novosti ;)
U utorak se dragi užasno naljutio na mene jer mu se nisam javila kad sam završila s poslom (u sedam navečer), a pošto sam jurila na jogu javila sam mu se tek u 10.
On glupan naravno nikad ne sluša što ja govorim i nije znao da ja svaki utorak i četvrtak imam jogu od 20 do 22.
A pošto mu se nisam javljala na mobitel (jer mi je na jogi utišan) on je mislio da mi se nešto dogodilo. Bio je užasno ljut i galamio je na mene što mu se nisam javila tako da smo u ljutnji završili razgovor.
Drugi dan je opet šizio i galamio, ali se na kraju smirio i priznao je da je i on kriv što me
ne sluša i što nije zapamtio koje dane imam jogu.
Na kraju smo se izmirili i cijelo veće smo se šalili, a dragi me stalno škakljao i grickao po cijelom tijelu.
Ja sam prilično škakljiva, a na vrat sam posebno osjetljiva.
Kad me dragi pokuša ugristi za vrat (ili samo poljubiti), ja se toliko otimam kao da se borim za goli život ;)
To mi čak toliko smeta da mi čak bude i zlo ako me na silu uspije (u)gristi za vrat.
Danas cijeli dan pišem na kompjuteru i oči su mi toliko umorne da mi se čini kao da gledam kroz vodu.
Mislim da bih trebala opet početi nositi naočale.
Imam naočale, ali sam izgrebala staklo (jer sam nosila naočale u torbi bez ikakve kutije) pa bi sada trebala otići promijeniti to staklo.
Možda bi mogla uzeti neki novi okvir, ali sada trenutno nemam baš para ;)
Mama mi u subotu ima rođendan. Kupila sam joj tefalovo glačalo s parnom postajom.
Nadam se da će biti zadovoljna poklonom ;)
Sad idem malo šljakati pa se možda još javim kasnije. Adios....
Petak, 23.XI.2007. godine
Jučer sam bila na drugom satu yoge.
I sve više i više mi se sviđa ;) Bilo je naporno, ali me kralježnica nije boljela onako jako
kao zadnji puta.
Kupila sam si i prostirku za vježbanje u Intersportu. Nije baš jeftina, košta oko 120 kuna,
nadam se da će vrijediti toliko.
Još si samo moram kupiti knjigu s vježbama pa da i doma mogu sama vježbati ;)
"Trening" traje 2 sata, ali mi to vrijeme brzo prođe. Vježbe se rade polako.
Na kraju imamo 15-20 minuta opuštanja (meditacije).
Samo još da se pohvalim da sam se jučer nakon vježbanja puno uspravnije držala :)
I preporučila bih yogu svima koji imaju problema sa kralježnicom.
Srijeda, 21.11.2007. godine
Jučer sam krenila na jogu. Za prvi puta i nije bilo tako loše.
Osim što sam se cijelo vrijeme osjećala kao da mi netko pokušava iščupati
kralježnicu iz leđa :)
Imam iskrivljenu kralježnicu i svaki puta kada bih čula:
"za ovu vježbu je važno da držite leđa ravno" meni je bilo muka.
Dva sata uspravnog sjedenja (ili stajanja)!!
Danas se cijelo vrijeme na poslu prisiljavam da uspravano sjedim.
I naravno da boli k'o sam vrag.
Od vježbi (hvala Bogu) nisam dobila nikakvu upalu mišića ;)
Nisam debela ili troma, ali ipak većinu dana provodim sjedeći pa će mi trebati dosta
vremena da se dovedem u nekakvi red i kondiciju.
Najveći problem mi je bilo doći tamo prvi puta.
Znam da sam glupa, ali ne volim kad nešto ne znam raditi pa mislim da će mi se drugi
smijati ako nešto krivo napravim.
Nažalost jogu imamo samo 2 puta tjedno pa ću vjerojatno kupiti neku knjigu pa malo
doma probati sama vježbati.
Nastavak slijedi....
Subota 17.11.2007. godine
Povodom Svjetskog dana borbe protiv dijabetesa i kod nas je organizirano mjerenje šećera u krvi.
Mada iz dna duše mrzim vađenje krvi, davanje krvi i bilo kakvo bockanje iglama ipak sam skupila hrabrosti da se i ja "istestiram".
Šećer mi je 5,5. Kažu da je normalno od 3 do 7.
Nisam baš zadovoljna sa svojim rezultatom, ali s obzirom da sam konstantno pod stresom, ne bavim se nikakvim sportom niti radim ikakve tjelovježbe rezultat je još i dobar ;)
Dogovorila sam se s jednom prijateljicom da ćemo se idući tjedan otići
upisati na jogu :D
Baš me zanima kako će to ići meni ovako smotanoj ;)
Četvrtak 15.11.2007.
Evo pao je prvi snijeg ove zime. Ali nimalo mu se ne veselim.
Već se počeo topiti pa su staze i ceste pune lokvi otopljenog snijega.
Dok sam došla do posla noge su mi bile poprilično mokre.
Iako svoje Rieker cipele dižem u nebesa (zbog njihove udobnosti i lakoće) ipak su mi uspjele
promočiti. Mislim da bi bilo vrijeme da počnem nositi čizme ;)
Jutros sam sanjala jedan lijepi san :)
Sanjala sam jednog svog "prijatelja". Nisam ga vidjela nešto više od 5 godina.
Njega sam upoznala prije 15-ak godina - naravno preko svog brata.
Tamo negdje od '97. godine smo se počeli malo više družiti, sretali smo se na istim mjestima, zalazili smo u iste kafiće i ukratko ja sam se u njega zaljubila preko ušiju ;)
Bio je zgodan, visok, lijepo građen (meni izgled naravno nije bio bitan).
On je bio pametan. Volio je čitati knjige (što je malo neobično za današnje muškarce).
Volio je životinje. Vjerovao je da svaki čovjek ima svoju srodnu dušu i tako je lijepo pričao, tješio me kad sam imala (ljubavnih) problema, bio je moje rame za plakanje.
U međuvremenu sam našla dečka. Moja veza je imala trzavice i uskoro sam dečka prevarila s "prijateljem". Tada sam shvatila da je mojoj vezi došao kraj i ostavila sam dečka.
"Prijatelj" je živio u Zagrebu i kući je dolazio otprilike svakih 6 tjedana.
Tada bi uglavnom završili zajedno. Povremeno bi se čuli telefonom (ali rijetko).
Kasnije sam ja našla drugog dečka koji je bio bolesno ljubomoran pa sam izbjegavala
bilo kakav kontakt s "prijateljem". Jedva da bih ga pozdravila kad bih ga srela (jer sam se
bojala da mi dečko ne napravi neku scenu).
I s tim dečkom sam prekinila vezu, a svog prijatelja već preko 5 godina nisam vidjela.
Nekoliko puta smo se ja i brat htjeli naći s njim, ali je on uvijek bio zauzet tako da sam
odustala od pokušaja da se nađemo.
Možda se jednog dana negdje slučajno sretnemo.
Možda jednog dana smognem hrabnosti da ga opet nazovem.
Ili mi možda ipak preostaju samo susreti u snovima...
Utorak 13.11.2007.
Ajme što sam se ulijenila.
Čekam da se šef vrati s doručka pa da mi da nešto konkretno da radim.
Ne volim ovo besposličarenje, ali trenutno nemam ništa pametno za raditi.
Zabila sam se u stražnju sobu i lagano šizim.
Već sam pročitala sve blogove koje inače čitam.
Posjetila sam i neke zdravstvene stranice.
Namjeravam otići na pregled u Cybex centar. Da li je itko bio tamo?
Imam užasnih problema s kralježnicom (mislim da imam i kifozu i skoliozu).
Koljena mi isto nisu u baš dobrom stanju. Kada trebam čučnuti moram se uhvatiti za nešto (za stol npr.)
I u tom položaju naravno ne mogu dugo biti.
A ujutro kad se probudim svaka koščica me boli.
Mama me stalno nagovara da idem s njom na pilates, ali meni se ne da.
Ne volim te grupne sportove. Ma zapravo ne da mi se ići tamo navečer.
Pogotovo mi se ne da kada radim onu smjenu do 19 sati.
Htjela bi otići u taj Cybex centar da mi točno kažu šta sve ne štima kod mene, i da mi kažu
koje vježbe trebam raditi.
Isto tako bi trebala otići i na alergijsko testiranje.
Bila sam već jednom na testiranju (prije nekih 15-ak godina), ali sam nakon par uboda
pala u nesvijest.
Htjela bi malo provjeriti svoje zdravstveno stanje samo što nemam kada otići na redovne preglede.
A kod privatnika se naravno svaki pregled plaća.
Našla sam jedan laboratorij u Zagrebu koji radi prvu subotu u mjesecu.
Nadam se da im testiranja nisu jako skupa.
Moj tata šizi kad ja idem kod privatnika (jer zašto bi plaćala ako mogu kod svog doktora besplatno),
ali moj tata ne kuži da ja ne mogu kao on otići kod doktora za vrijeme radnog vremena.
Ne mogu ja šefu reći da se idem testirati na alergije i da neću doći na posao cijelo dopodne.
Jedino bi mogla izostati s posla da nastradam u nekoj teškoj saobraćajnoj nesreći ili da završim u bolnici.
I tada bi me vjerojatno zivkao svaki dan da vidi kada ću se vratiti na posao ;)
Idem iskopati nešto za raditi jer ću izluditi ovako.
Javim se kasnije. Poozzzzdrav...
Ponedjeljak
Ne mogu vjerovati kako vrijeme leti.
Još jedan vikend je prošao, još jedan radni tjedan je počeo.
Vikend je prošao o.k. Cijelu subotu poslijepodne sam provela u shoppingu.
A navečer sam pravila kruh.
Pravila sam ga od graham brašna, a stavila sam i sezam, suncokretove,
lanene i bučine sjemenke.
Nekako mi se baš i nije svidjelo to graham brašno, malo je oštro pa sam
odlučila da idući puta probam napraviti kruh od crnog ili raženog brašna.
Sve u svemu, za prvi put kruh mi je ispao super.
Ne pravim često kolače, ali volim eksperimentirati sa "kolačima" tipa kiflice,
lepinjice itd.
Na poslu je o.k. (da kucnem u drvo). Ovaj tjedan radim onu glupu smjenu
(i dopodne i popodne) pa mi bude grozno kad dođem u 4 sata natrag na posao,
a vani već skoro mrak. Fuuj. Ne volim zimu baš zbog toga što je skoro cijeli dan
mrakača. Volim kada sunce sja, a ne kad je ovako grozno.
Hvala Bogu da još nije došla prava zima, barem još nisu počele padati one dosadne
kišurine ;)
Mi svake godine potrošimo užasno puno novaca za grijanje.
Prošle godine smo jedan mjesec (kad je bilo jako hladno) dobili oko 2 000 kuna ratu plina.
Sada ja nagovaram tatu da dignemo kredit pa da radimo izolaciju na kući.
U šestom mjesecu moj brat seli u novi stan koji su on i njegova djevojka kupili pa ćemo
mu vjerojatno morati pomoći opremiti stan (frižider, veš-mašina, namještaj)...
A za dvije-tri godine ćemo morati kupiti i novi auto pa ćemo i za to trebati dići kredit.
Eee, gdje bi mi bili bez tih kredita i kreditića.
Ja isto dosta stvari kupujem na čekove, da ne moram odmah baš cijeli iznos platiti.
Mada više volim kada nešto odmah platim pa barem znam da će mi plaća ostati cijela.
Evo sedam sati je već prošlo pa bi ja mogla i polako krenuti doma.
Toliko za sada od mene. Pozdrav svima i laku noć vam želim.
Petak
Ne mogu vjerovati da je već petak. 
Ovaj tjedan mi je tako brzo prošao. Sutra imam slobodnu subotu pa ću se ovaj vikend moći
malo više odmoriti.
Sutra bi moj dragi trebao ići u svatove kod neke kolegice sa posla, ali se iskreno nadam da
neće ići jer bi htjela da sutra proslavimo našu godišnjicu.
Poklon sam mu već dala i jako je zadovoljan.
Sada ga muči to što sam mu kupila tako skupi poklon pa bi i on meni htio kupiti nešta vrijedno.
Ali ja ne želim ništa posebno. Rekla sam mu da mi ovaj puta mora sam izabrati poklon
(za svoj rođendan sam ja sama izabrala neki lančić s privjeskom).
Zezala sam ga da ne zna kakve stvari ja volim jer me nikada ne sluša.
A kad god ja stanem pred izlogom neke trgovine on ode par metara dalje - kao neugodno mu
je jer ja uvijek gledam neke gluposti.
Dragi me uporno moljakao da mu kažem šta želim za poklon pa sam se na kraju sažalila nad
njim i rekla mu da želim jednu knjigu o macama koju smo vidjeli u Intersparu.
Sutra ćemo ja i dragi (kad on završi sa poslom) skoknuti do Osijeka, kupila bi si par
stvarčica za obući.
Imam pune ormare odjeće, a kad se ujutro trebam obući za posao nemam što obući.
Valjda je to tako kod svih žena ;)
Danas sam baš nešto umorna. Jedva čekam da završim sa poslom i nadam se da neću
morati duže raditi.
Najradije bi otišla spavati kad dođem doma, ali dok ručam i pogledam "Svi vole Raymonda"
bude već skoro pola 6.
A onda mi je već kasno da odem odspavati koji sat.
Nadam se da ću ovaj vikend uspjeti malo spremati doma. Uvijek imam puno posla, a malo
slobodnog vremena (i još manje volje) ;)
Prošli mjesec sam prestala piti pilule pa mi sada mjesečnica kasni što bi kao trebalo biti normalno jer su mi se hormoni poremetili.
A ja paničarka kakva jesam već sam i test za trudnoću kupila samo što ga još nisam iskoristila
jer ću ipak pričekati još koji dan.
Znam da ne bih trebala biti trudna, ali čula sam da se nakon prestanka pijenja pilula jako
treba paziti.
A ja se užasno bojim da ne ostanem trudna jer ni ja ni dragi ne planiramo imati djecu.
Znam da me ljudi sa zgražanjem gledaju kada kažem da ne planiram imati djecu, ali nije me
briga. Ne mislim roditi dijete samo zato što je "normalno" imati djecu.
Ali ne želim sada o tome.
Još samo dva sata pa ako Bog da idem doma.
Pošto se najvjerojatnije neću javljati do ponedjeljka svima šaljem jednu veeeliku pusu i želim
vam ugodan vikend. Pusa...
Malo o vezi...
Nisam već dugo pisala... nisam imala vremena.
Na poslu je ludnica kao i uvijek, a doma ne radim na netu.
Imam toliko tema u glavi o kojima bih pisala pa ne znam odakle da počnem.
Evo malo o mojoj vezi......
U ljubavnom životu mi baš ne cvjetaju ruže, nekako smo se ja i dragi udaljili. 
Prije, dok nije bio zaposlen, stalno sam ga gnjavila da nađe posao i stalno smo se oko toga svađali.
Prigovarala sam mu i zbog toga što cijeli dan visi na kompu i ništa ne radi.
Sada ima posao, odradi svojih 8 ili 10 ili 12 sati (kako kada), dođe doma i opet sjedne za komp i igra igrice.
Ali sada mu više ne prigovaram.
Mislim, htjela sam da počne raditi i sada radi. Pa ne mogu mu stalno dolaziti s nekim prohtjevima.
Bilo bi nenormalno od muškarca tražiti da s vremena na vrijeme posprema svoju sobu.
Ili da nedaj bože namjesti krevet nakon što se ustane (ili barem prije nego mu dođe društvo doma). 
Bilo bi nenormalno od muškarca tražiti da obavlja kućanske poslove ili da meni malo pomogne u mojim kućanskim poslovima.
Mislim, pa šta bi ja htjela.
Ma za sve te moje sulude ideje je kriv odgoj mojih roditelja.
Ja sam odrasla u jednoj nenormalnoj obitelji. 
Moj otac svako veče kuha ručak za drugi dan i svaki dan barem jednom opere suđe.
Moj tata pravi i kolače. Radi i u vrtu. Napravi i popravi što god treba. Razumije je u struju, vodu, plin.
Šta god ja poželim on i napravi, ako mi treba neka polica za sobu, ako mi treba nešto popraviti, ništa mu nije teško.
A kad ja dragom kažem da mi pomogne postaviti stol za ručak on na to odgovori "kao" u šali: uvijek ja sve moram.
Kada jedemo kod mene ja postavim stol za nas dvoje, izvadim sve iz frižidera i onda me on još barem 5 puta digne od stola s prohtjevima tipa: mogu dobit' vode, jel ima majoneze, ajd mi dodaj ovo, ajd mi dodaj ono.
Na kraju on naravno prvi završi sa jelom (jer se ja stalno moram ustajati), a ja sama ostanem jesti.
I naravno kada on završi s jelom nikada se ne bi sam sjetio pukupiti barem tanjur za sobom sa stola.
Onda ja vičem za njim: "eeej, haaalo, jesi ti gotov s jelom?"
Ma nije problem ni u tome što je on "malo" lijen.
Nekako mi se čini da više nije baš lud za mnom kao u početku.
Mislim, znam da je to normalno nakon par godina veze, ali svejedno mi nije to drago.
Moja sestrična iz Njemačke i njezin muž su već 10 godina u braku, a obožavaju se.
Njezin muž nikome ne da da govori protiv njegove žene.
A moj dragi se jučer zbog neke gluposti izderao na mene "da ne serem" i to pred mojom mamom što najviše mrzim jer mi onda mama sere "kako se on to ponaša prema meni" itd.
Kada vikendom ostanem prespavati kod njega kuka kako nije cijeli dan mogao igrati. On se naravno kao šali, ali kad mi to baš svaki vikend ponovi to mi više ne zvuči kao šala.
Ponekad pomislim da bi mi možda bolje bilo samoj, ali ipak volim svog dragog pa se nadam da će se možda jednog dana malo popraviti.
A sada odoh šljakati pa se javim kasnije.
Tu sam... ali ne stignem pisati.
Javim se uskoro....... 
