ne budite me
Utorak, 27. svibnja 2008. godine
Dragi moji!
Eto mene natrag nakon 100 godina šutnje ;)
Nisam nigdje bila, s vremena na vrijeme sam povirila na ovaj moj blog i vidila da nikome ne nedostajem, pa se nisam previše ni trudila da napišem koju riječ.
Kod mene i nema nekih novosti.
Još uvijek sam na relaciji kuća-posao-kuća.
Danas sam saznala da mi je uspješno riješeno čak 5 predmeta i zbog toga mi je pao kamen sa srca.
Pogotovo zato što mi se ti predmeti vuku već 2 tjedna što znači da sam 2 tjedna morala strahovati da li će biti sve u redu.
Ljubavni život mi je po starome, nemam srca ostaviti dragog.
Ovu subotu nisam čak ni prespavala kod njega.
Izgovorila sam se na bolove u leđima jer mi je "kao" njegov krevet neudoban.
Zbog laganja me bog kaznio sa bolovima u leđima bez obzira na to što sam spavala u svom krevetu ;)
Definitivno sam se "odljubila" od dragog.
Zajedno smo 3 i pol godine i najradije bi da budemo samo prijatelji.
Ali kao što sam već napisala - nemam srca ostaviti ga.
Ne mogu reći da mi je nešto loše ovako.
Čujemo se svaki dan, vidimo se jednom tjedno, kad god poželim nešto s neta dragi mi to skine.
Dragi mi uvijek skida neke filmove koje se teško može naći u videoteci.
Skida mi i serije, glazbu, igre ;)
Opet sam počela ići kod kozmetičarke, zbog nedostatka vremena sam se bila zapustila.
Idući mjesec opet idem u Zagreb, idem gledati Balade P. Kerempuha.
I to je jedina stvar kojoj se trenutno veselim.
Toliko za sada od mene, idem malo šljakat pa se opet javim.
Pozdrav i pusa.
Srijeda, 14. svibanj 2008. godine
Dooobro jutro!
Ja sam vam nešto dobre volje ovih dana i imam malo više energije.
Ovaj tjedan radim dvokratno (8-13 pa od 16-19), a u pauzi idem na terapiju za leđa.
Grijanje i neka terapija strujom.
Terapija mi traje sve skupa dvadesetak minuta.
Ne mogu reći da mi je loše nakon terapije, ali terapija mi neće pomoći da mi se kralježnica izravna.
Već danima nisam vježbala jer sam jedna lijena buba 
Tata mi je jučer otišao u Zagreb i biti će tamo nekoliko dana pa smo ja i mama same doma.
Planiramo obaviti hrpu stvari prije nego što se tata vrati, ali pošto sam ja skoro cijeli dan zauzeta ... vidjet ćemo.
Sinoć smo ja i mama, nakon što sam došla s posla, još išle i malo raditi u vrt.
Čim su došli ovi lijepi, topli i sunčani dani ja sam bolje volje.
Na poslu je nekad bolje, nekad lošije, ovisno o šefovom raspoloženju.
Veza mi je bezvezna ;)
Čekam čudo ;)
Svi planovi za godišnji odmor su mi se pobrkali...
Planirala sam i odlazak u Zagreb u 6-om mjesecu, ali i to se promijenilo.
Kod mene očito vrijedi ono da se ne treba ništa planirati unaprijed.
Svi moji planovi uvijek propadnu... pa moram izmišljati nove.
Zato uvijek treba imati neki rezervni plan - plan B, plan C i još barem plan D.
Imam neke smiješne planove ili bolje rečeno maštanja 
Ja koja sam tako ozbiljna, realna, racionalna, savjesna, pedantna...
Kad se radi o ljubavi kod mene pamet nestane...totalno 
Mogu se zaljubit u nekoga 10 godina starijeg ili 10 godina mlađeg od mene.
Kod mene ljubav nema nikakve veze s mozgom i zdravim razumom.
Sada sam u fazi kada želim nekog starije i ozbiljnijeg.
Nadam se da ću uskoro nekoga i naći.
Ponekad razmišljam kako bi bilo fora udati se... pa makar taj brak ne trajao vječno.
Bilo bi lijepo živjeti s nekim.
Nešto mi je palo na pamet jučer.
Ja uvijek nešto kukam na blogu, a nikada ne pitam vas dragi moji što vas muči.
Napišite mi ukratko 3 stvari koje vas trenutno muče u životu
(npr. višak kila, manjak novca, loša veza, loš posao, loši prijatelji, bilo što).
Pišite...
Pozdrav...pusa...zagrljaji...osmijeh i sve ostalo ;)
Petak, 09. svibnja 2008. godine
Evo jučer opet nisam stigla dovršiti post pa ga završavam sada.
Kao prvo bi htjela reći da sam neki dan išla gledati Shakespeare na EXIT.
Predstava je bila odlična, dečki su stvarno super.
Od srca sam se nasmijala.
A mali Živko Anočić je presladak ;)
Definitivno sam odlučila - KAD NARASTEM UDAT' ĆU SE ZA GLUMCA ;)
Zaljubila sam se u kazalište, ove godine pogledala sam već 8 predstava.
Samo jedna od tih svih predstava mi se nije baš svidjela i to prva koju sam gledala ove godine.
Jučer sam saznala da ću na godišnji odmor ipak ići u drugoj polovici 8-og mjeseca, a ne u prvoj polovici 7-og mjeseca kako sam mislila.
Kolegica s posla ide u neke svatove pa me pitala da se zamjenimo za termin.
Ja sam naravno oduševljena jer mi je početni plan i bio da idem na godišnji u 8. mjesecu.
To znači da ću cijelo ljeto rintati, a onda ću na kraju otići na godišnji i fino se odmoriti.
Prošle godine sam išla na godišnji na početku 7-og mjeseca i onda sam nakon toga još cijelo ljeto rintala i to mi se nimalo nije svidjelo.
Sada ću morati promijeniti neke planove, ali još uvijek ostajem pri tome da idem na Brijune.
U kombinaciji mi je i odlazak u Njemačku jer mi ove godine sestrična i njezina obitelj neće doći pa bi ja mogla ići kod njih.
Ali tko još normalan za godišnji odmor ide u Njemačku ;)
Dragog nisam vidjela od prošlog četvrtka ujutro i sad mi je to već sve nekako smiješno.
Smiješno je to da se nisam nimalo potrudila da ga vidim u ovih 8 dana.
Svaki dan imam nekih obaveza, ali sam mogla naći barem sat vremena da se vidimo.
Jučer sam mu opet kao u šali rekla da ćemo prekinuti uskoro, a on je na to odgovorio da nećemo.
Već sam mu odavno rekla da idem ove godine na Brijune, ali me očito nije ozbiljno svatio.
U zadnjih par dana me počeo ispitivati s kime idem na more.
Pitao me zašto ne bi uzela godišnji pa ostala sa njim doma?
NE PADA MI NA PAMET!
Sigurno neću uzeti godišnji pa sjediti kod njega doma i gledati kako on igra igre na kompu.
Blesava jesam, ali ne baš toliko.
Na poslu je jučer bilo užasno, šef je kao i obično bio nadrkan ko pas pa je cijeli dan urlao na nas.
Već mi je pun kufer i njega i posla.
Dao bog da se uskoro bogato udam pa da više ne moram trpiti ničija sranja.
Nije mi problem rintati cijeli dan ako mi nitko ne sere i ako ne urla na mene.
Sjede mi neki ljudi u uredu i pričaju pa se više ne mogu koncentrirati na pisanje.
Za sada ću završiti pa ću nastaviti kasnije.
Pozdrav....
Ponedjeljak, 05.05.2008. godine
Dobro jutrooo!
Evo mene natrag iz metropole ;)
U petak nisam stigla dovršiti post pa sam ga sada samo objavila, nisam ga ni dovršavala.
Kao što sam i najavila - u subotu sam bila u Zagrebu.
Bila sam kod bratića na vjenčanju i na krštenju njihove kćerkice, a nakon crkve išli smo u neki restoran na ručak.
Vjenčanje je bilo prilično neformalno, nitko se nije ništa specijalno obukao, sve je bilo jednostavno.
Čak ni mladenci nisu bili nešto specijalno obučeni.
U restoranu je bilo o.k., bili smo tamo od oko 3 do 6.
Navečer smo ja i braco išli u kazalište.
Gledali smo predstavu "Dok nas smrt ne rastavi".
Predstava je bila fenomenalna, suze su mi curile od smijeha.
A još je i pored mene sjedio jedan tip koji je umirao od smijeha pa je meni bilo smješno i samo kad bi njega čula kako se smije.
Poslije predstave nismo nikuda išli nego ravno u stan jer smo oboje bili umorni.
Malo smo još gledali TV i oko ponoći smo išli spavati.
U nedjelju dopodne isto nikuda nismo išli jer sam ja bila umorna, a oko pola 2 sam vlakom krenila natrag doma.
Dragog nisam vidjela od četvrtka ujutro.
On se baš nije ni trudio da se vidimo ovih dana, a moram priznati ni ja.
Veza nam je na izdisaju, ali još ništa nisam poduzela da ju okončam.
Ne mogu reći da mene moj dragi ne voli, ali naša veza sada je sada samo navika, a ne ljubav.
Kao što ide pjesma:
...
Danas otvaram oči nakon
Svih ovih godina
Niti ja voljeh tebe nit' si
Ti mene voljela
Samo stara navika je ostala...
O zaljubljenosti da i ne govorim!
Nije da sam nešto previše tužna zbog svega toga, ali malo mi je glupo što mi život tako prolazi "uludo", a mogla bi biti sretna i zaljubljena.
Mogla sam se već 100 puta zaljubiti i odljubiti.
Imam jednu prijateljicu koja je godinama tražila dečka i nitko nije bio dovoljno dobar za nju.
Moji roditelji su joj govori da ne izmišlja toliko jer će ostati sama, a već je imala preko trideset godina.
Uglavnom, ona je prije par godina upoznala jednog tipa iz Norveške, ubrzo nakon toga su se i vjenčali, a sada čekaju i bebu.
A ona sada ima 40 godina.
Znači nikada nije kasno za ljubav (i nikada nije kasno za pravu ljubav).
Ja isto još imam dovoljno vremena da nađem nekoga tko će mi odgovarati.
Mislim, ne tražim ja "srodnu dušu", ali bilo bi lijepo kada bi moj "budući" imao barem sličan ukus kao ja.
Danas radim do 4 i jedva čekam da odem doma, baš sam nekako pospana.
A obećala sam mojima da ću ići s njima raditi u bašću (vrt).
Eto toliko za sada od mene, idem malo šljakati.
Mislim da ću jako brzo napisati novi post, jer ovih dana baš imam inspiraciju za pisanje.
Pusa svima....
Petko, 02.05.2008. godine
Dragi moji, eto mene opet.
Nešto sam vrijedna u zadnje vrijeme.
Pišem sve u šesnajst.
Danas je na poslu o.k., šef je nervozan i ljut ko pas, a meni je dopodne nekako brzo prošlo.
Imam posla preko glave, ali stalno "stojim u mjestu" (ne svojom krivicom).
Jučer sam bila u toplicama.
Ne znam zašto, ali vanjski bazeni nisu bili otvoreni.
Nije se moglo ni izaći van tako da se nisam mogla ni sunčati.
Ali zato sam se naplivala.
Gotovo cijelo vrijeme sam bila u olimpijskom bazenu i plivala s jednog kraja bazena na drugi.
Obožavam plivati, ali ne u moru.
Ne volim kad me nakon izlaska iz mora grize sol na koži.
I ne volim morske krastavce, morske ježeve i ostala morska čudovišta.
Ne volim ni onu ljigavu morsku travu.
A pogotovo ne volim onu travu koja te opeće.
Zato više volim plivati u bazenu.
Jer znam da me ništa neće ugristi, ubosti ili opeći ;)
