ne budite me
Utorak, 27. svibnja 2008. godine
Dragi moji!
Eto mene natrag nakon 100 godina šutnje ;)
Nisam nigdje bila, s vremena na vrijeme sam povirila na ovaj moj blog i vidila da nikome ne nedostajem, pa se nisam previše ni trudila da napišem koju riječ.
Kod mene i nema nekih novosti.
Još uvijek sam na relaciji kuća-posao-kuća.
Danas sam saznala da mi je uspješno riješeno čak 5 predmeta i zbog toga mi je pao kamen sa srca.
Pogotovo zato što mi se ti predmeti vuku već 2 tjedna što znači da sam 2 tjedna morala strahovati da li će biti sve u redu.
Ljubavni život mi je po starome, nemam srca ostaviti dragog.
Ovu subotu nisam čak ni prespavala kod njega.
Izgovorila sam se na bolove u leđima jer mi je "kao" njegov krevet neudoban.
Zbog laganja me bog kaznio sa bolovima u leđima bez obzira na to što sam spavala u svom krevetu ;)
Definitivno sam se "odljubila" od dragog.
Zajedno smo 3 i pol godine i najradije bi da budemo samo prijatelji.
Ali kao što sam već napisala - nemam srca ostaviti ga.
Ne mogu reći da mi je nešto loše ovako.
Čujemo se svaki dan, vidimo se jednom tjedno, kad god poželim nešto s neta dragi mi to skine.
Dragi mi uvijek skida neke filmove koje se teško može naći u videoteci.
Skida mi i serije, glazbu, igre ;)
Opet sam počela ići kod kozmetičarke, zbog nedostatka vremena sam se bila zapustila.
Idući mjesec opet idem u Zagreb, idem gledati Balade P. Kerempuha.
I to je jedina stvar kojoj se trenutno veselim.
Toliko za sada od mene, idem malo šljakat pa se opet javim.
Pozdrav i pusa.
