Marketing
Četvrtak 15.11.2007.
Evo pao je prvi snijeg ove zime. Ali nimalo mu se ne veselim.
Već se počeo topiti pa su staze i ceste pune lokvi otopljenog snijega.
Dok sam došla do posla noge su mi bile poprilično mokre.
Iako svoje Rieker cipele dižem u nebesa (zbog njihove udobnosti i lakoće) ipak su mi uspjele
promočiti. Mislim da bi bilo vrijeme da počnem nositi čizme ;)
Jutros sam sanjala jedan lijepi san :)
Sanjala sam jednog svog "prijatelja". Nisam ga vidjela nešto više od 5 godina.
Njega sam upoznala prije 15-ak godina - naravno preko svog brata.
Tamo negdje od '97. godine smo se počeli malo više družiti, sretali smo se na istim mjestima, zalazili smo u iste kafiće i ukratko ja sam se u njega zaljubila preko ušiju ;)
Bio je zgodan, visok, lijepo građen (meni izgled naravno nije bio bitan).
On je bio pametan. Volio je čitati knjige (što je malo neobično za današnje muškarce).
Volio je životinje. Vjerovao je da svaki čovjek ima svoju srodnu dušu i tako je lijepo pričao, tješio me kad sam imala (ljubavnih) problema, bio je moje rame za plakanje.
U međuvremenu sam našla dečka. Moja veza je imala trzavice i uskoro sam dečka prevarila s "prijateljem". Tada sam shvatila da je mojoj vezi došao kraj i ostavila sam dečka.
"Prijatelj" je živio u Zagrebu i kući je dolazio otprilike svakih 6 tjedana.
Tada bi uglavnom završili zajedno. Povremeno bi se čuli telefonom (ali rijetko).
Kasnije sam ja našla drugog dečka koji je bio bolesno ljubomoran pa sam izbjegavala
bilo kakav kontakt s "prijateljem". Jedva da bih ga pozdravila kad bih ga srela (jer sam se
bojala da mi dečko ne napravi neku scenu).
I s tim dečkom sam prekinila vezu, a svog prijatelja već preko 5 godina nisam vidjela.
Nekoliko puta smo se ja i brat htjeli naći s njim, ali je on uvijek bio zauzet tako da sam
odustala od pokušaja da se nađemo.
Možda se jednog dana negdje slučajno sretnemo.
Možda jednog dana smognem hrabnosti da ga opet nazovem.
Ili mi možda ipak preostaju samo susreti u snovima...
Post je objavljen 15.11.2007. u 10:00 sati.