|
|
ponedjeljak, 10.01.2005.
Nadahnuće
Bol ne pokazuje nikakve namjere da prestane. Baš se ne osjećam sjajno, ali, eto, pomislim na tebe pa mi je malo lakše. Sve ide ipak nekakvim sitnim pomacima, dobro je to, još me drži naš razgovor od petka..nekakva istina, trenuci koji ispunjavaju srce, tvoj glas...osjetila sam...od petka, od našeg razgovora, stalno sam u nadahnuću i sinoć, naravno, poslala sam ti eterom pjesmu...
Noću, kada uzmem knjigu u ruke, znaš koliko volim čitati, misli jednostavno odlutaju tebi, pa sam se tako sjetila kako si znao da se želim pozdraviti sa Splićankom, pa si me hitno porukom pozvao da siđem u hol...da, to su sitnice, ali sitnice koje mi razgale srce i dušu, koje tebe definiraju kao čovjeka, koji misli, zna, osjeća i sluša...slušao si svaku moju riječ...hvala ti, moj Michelangelo, hvala Bogu što postojiš...
|
- 11:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 09.01.2005.
Zvijezda
Sjećaš se , spominjala sam "Mostove okruga Madison" Roberta Jamesa Wallera. Želim baš sada citirati Robertove riječi u pismu koje je uputio Franceski, jer je znao kako umire i kako se više nikada neće vidjeti.
" Sjećam se svega. tvog mirisa s okusom ljeta. Dodira tvoga tijela uz svoje, tvog šputanja dok sam te ljubio.
Bog, Svemir , ili ma kako odlučili nazvati te velike sustave harmonije i reda, ne priznaju zemaljsko vrijeme.
Zahvalan sam što sam te uopće našao.Mogli smo projuriti jedno pokraj drugog kao dva zrnca svemirske prašine.
Ipak sam samo čovjek. A sva ta filozofska racionaliziranja koja mogu smisliti ne spriječavaju me da te želim svakog dana, svakog trenutka, kao što ne mogu spriječiti ni nemilosrdni vapaj vremena, vremena koje ne mogu provesti s tobom, u tvojoj glavi.
Volim te duboko i beskrajno i uvijek ću te voljeti. "
Snagu njihove ljubavi možemo samo pretpostaviti, no kolika je snaga moje ljubavi...plakala sam sinoć...ne od tuge, nego zato što sam doživjela te neslućene visine ljubavi, što tek sada, nakon što toliko godina pokušavam vjerovati kako sam voljela i bila voljena, počinjem shvaćati - samo jednom se doista voli...a ja volim tebe Michelangelo.
Sada , osim nas, nitko zapravo ne zna tko smo MI...i ne znaju moji prijatelji zašto sam se jutros nasmiješila jednoj jedinoj zvijezdi koja je svijetlila na nebu kada sam odlazeći na posao uranjala u tišinu nedjeljnog jutra.
Tišina sam, ali nisam jauk i bol, jer u mislima si, stalno si uz mene, dotičem te svakom pjesmom koja i jutros putuje eterom u tvoju ravnicu. Toliko te volim...toliko te i danas volim Michelangelo.
|
- 08:27 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
petak, 07.01.2005.
Sunce
Da, sunce. Dozvala sam te danas svojim mislima. Toliko sam sretna jer sam ti čula glas, toliko sretna jer postojiš i jer dišemo pod istim nebom.I odmah je zasjalo sunce. Naravno da će, kako si zaželio samo za tebe, tvojoj ravnici i tebi putovati pjesma " sve je ona meni". Bože, toliko te volim, ipak, znam, neću izgorjeti u ovoj ljubavi, jer...želim te voljeti...želim biti tvoja...bila sam jučer, danas sam, bit ću i sutra...samo i jedino tvoja.Da, i danas te volim Michelangelo...
|
- 14:32 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Samo TI
Tišina je, bojim se noći
Bojim se tužnog sna
Ne želim bol
Želim tebe pored sebe
On postoji kao slučajnost
Tebe volim
Zašto si dozvolio
upoznavanje s tvojom toplinom
Poklonio si mi osmijeh
Pružio ruku
Rekao...
Hladno je , pokri se
Rekao...
Koji ćeš sladoled
Rekao...
Javi se - čekat ću te
Čekao si...
Javi se...
Volim te...
Kad ćemo u Toscanu
|
- 12:29 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Skok u maglu
"Ne daj se Ines", moj prijatelj na radiju, koji ima "moć" i bira glazbu koju osjeća i doživljava duboko, kao i ja, koji zna i ima poruku, koji odašilje ljubav eterom, kao i ja...osjetio je...A u titraju teksta "Ne daj se Ines" prepoznajem tvoj pristup ili "nastup" prema meni. Sve je u našem odnosu tako opuštajuće, blisko, jednostavno, kao da smo u nekim drugim životima već nekoliko puta bili MI.
Zašto me preplavljuje osjećaj da ćemo se uskoro vidjeti , da ćeš iznenada doći "helikopterom" kako si jednom rekao? Voljela bih da me osjećaj ne vara, da si već negdje na putu. Sjetila sam se kako je jednom negdje netko rekao kako nije važno da li je put kojim idemo prašnjav, kvrgav - bitno je da je obasjan suncem.A ti si moje obasjanje, ti si moje sunce, ti si moje najdraže..."tako mi nedostaješ...moje najdraže". Smijala bih se sada s tobom, plakala, šetala, ležala, šutjela, pričala svašta nešto, slušala tvoje riječi...
Razmišljaš li o klijeti naše prijateljice, tamo negdje oko Japetića, na Samoborskim bregima, vidiš li kao i ja nas dvoje uz svjetlost svijeća, neko ukusno jelo ( oboje smo gurmani ), bocu crnoga...stalno mi se ponavlja slika s one večere, lepinje, zapečenog graha,ražnjići i "ti si kriva što sam toliko pojeo".
Da li ti je svijetlo prejako, da malo priguši...reći ću joj. Volim te, toliko te volim Michelangelo. Htjela bih sada napisati tvoje prekrasno ime, ali ne mogu, mi smo tajna..."Women in love" B. Streisend- sada na mom radiju, zaljubljena žena, da- ja sam zaljubljena žena, ali ne samo zaljubljena, ja ...volim.Niz obraze teku suze. Bol u prsima. Jela bih blitvu, ribu, šetala uz more. Opsjedanje, ovo je opsjedanje trenutaka. Skok u maglu. Preskakanje stvarnosti, iluzija, trivijalnost života, bijeg uz Bosut, uz Dunav, bijeg do tebe. Zaplitanje,zaplitanje u sjećanja i trenutne doživljaje. Dođi, dođi jer danima sam postrojena u očekivanju.
Put do smrti nestvarno je lagan. Put do ljubavi težak u svojoj jednostavnosti.Zapetljala sam se u san. Kao katalog...lista me čovjek uz mene, a samo ti me smiješ i znaš čitati...za tebe nisam katalog..."lutka s naslovne strane" za tebe sam žena koja voli ribice, vino i čokoladne bananice...žena sam koja voli tebe...Michelangelo.
|
- 10:16 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 05.01.2005.
Nijema
Nijema sam u čekanju...zaključavam srce "poput dragog kamena", u navodima, jer je dio iz jedne pjesme...
Nedostajanje, toliko me boli nedostajanje, tvoj "eto", ali još malo...znam da ćeš se uskoro javiti. Teško je biti odrastao, teško je biti razuman, a ruka stalno kreće prema telefonu..."Guštam i slušam tišinu...", tvoj osmijeh stalno lebdi ispred moga pogleda,da- htjela bih biti na trenutak dijete, dijete kojem ćeš tepati, koje ćeš grliti, biti nježan...Kažu, pazi uzoriti su ti preci, poznaju te ljudi, pazi što činiš, znaš gdje god pogledam nailazim na znak stop...a ja...ja ne želim stajati...želim ti pripadati...i rekla sam prijatelju jutros...kada bi me ti sada pozvao sve bih ostavila i došla, jer...volim...toliko te volim. Postoje ljudi koji podastiru tu riječ svima, a da li su iskreni i da li uopće znaju što znači voljeti.Eh, "moj lipi anđele", bojim se nekada ove ljubavi, bojim se te eruptivne snage...Stajala sam lani, u lipnju ispred velikog slapa na Plitvicama, tada još nisam znala tko si, ali osjećala sam da negdje netko postoji i zamišljala, o Bože, voljela bih se ovdje jednom vratiti s čovjekom kojeg ću voljeti...tada nisam ni pomislila na svog supruga...čudno...za mjesec dana u moj život si lagano...gospođo jeste li za sok, ušetao ti...
i sada znam... s tobom bih htjela do Plitvičkih slapova...s tobom bih, doista i na kraj svijeta...tek sada razumijem te riječi koje su nekada davno neki drugi ljudi izgovarali...izgovarali su ih ljudi koji su voljeli. Ma gdje bili, ma gdje bio ti, ma gdje bila ja, obasjavat će me ta ljubav, uvijek, uvijek ću te voljeti, o Bože, toliko te želim barem na trenutak osjetiti...bez veze...plačem, a dokazala sam koliko sam jaka, iz dana u dan sve više otkrivam svoju snagu, ali, eto...oprosti za suze, suze su to ljubavi. I danas te volim Michelangelo...
|
- 09:49 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
utorak, 04.01.2005.
Tebi
Utorak je, naš dan, ne znam...nazvala bih, ali...još uvijek samozatajnost, nedopustivo za naše godine...ali to je ta ljepota kojom smo povezali naša srca...samozatajnost - mi smo tajna. A voljela bih sada kada izađem na ulicu svoga grada, koji je hladan danas, ali osunčan, vidjeti te negdje u daljini...potrčala bih ti u susret, ponudila dlanove, usne, svu svoju ljepotu, bezbrižnost, smijeh, beskrajnost ljubavi...tebi, nevidljivom tebi...
Znaš, osjećam kako želja jača, kako razum polako gubi snagu, kako ljubav jača. Tonovi oko mene su beznadno stišani, apsolutna tišina, izoliram zvukove, pa čujem šalicu kave, čujem miris šume kojom ćemo šetati, tamo na Samoborskim bregima, gdje smo pozvani...u planinsku kućicu...brat ćemo i gljive. I ako ćemo šetati noću, bit će to vraćanje na one noći koje nismo bili u tami... u tami kakvoj smo sada, svatko u svom svijetu, bez opipljive ljubavi.Volim te, da li sam ti rekla, da li sam ti danas rekla koliko te volim Michelangelo...
Jedino me misao na tebe i na našu ljubav može opustiti, jer...sada...i danas...i jučer...i sutra promatram bezbojna lica i njihovu načitanu mimiku, pokušavam pronaći u tim mišićnim pozama negdje srce...nemaju ga...volim te...javi se...dugo se nismo čuli...javi se, ljubavi moja...a na radiju ..."jesen stiže dunjo moja"
|
- 13:05 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 02.01.2005.
Tiha noć
Uslijedit će tiha noć...kada izađem iz studija svoga radija i dotaknem kutiju snova u kojoj su naše priče. Sutra je , za tebe, prvi radni dan, nakon odmora. Ulazimo radeći u neke nove svjetove, izgubimo na trenutak i misao o sebi, o nama, kao ja večeras...pričam neke tuđe priče, radujem se s ljudima koji ulaze u eter, čestitam im Novu i nudim pregršt vedrih i pozitivnih misli. A srce, moje srce, ono što nas je i vezalo...slučajno, namjerno, Bog je htio, tko zna...moje srce putuje tebi, poklanja se tebi, diše eterom tebi, kako si...pitala bih te sada, a ne mogu.Koliko je snage u meni. Nisam toga uopće bila svjesna dok se nisi lagano, šarmantno i drugačije od svih do sada, došetao u moj život.
Teško mi je , povremeno me obuzme tuga, ali znam da dišemo ispod istog neba i tako mogu živjeti. Sada, tvoji sinovi možda pričaju neke priče, šališ se s njima, tvoja žena djeli s tobom raspoloženja, nekada dobra, nekada loša, a onda...odlaziš u samoću i, kao i ja...otvaraš kutiju snova i živiš uz jecaj bluesa...I noćas te volim Michelangelo....
|
- 20:16 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Novogodišnja noć
Prštali su prema nebu vatrometi želja u novogodišnjoj noći. Nisam željela pogledati prema nebu, samo sam za Božić, jer sam ti tako i obećala pogledala prema svodu Sikstinske kapele i zaželjela želju.U mislima doticah našu zvijezdu.U krevetu, u nekoj umjetnoj toplini stvorenoj od hrpe pokrivača slušala sam tuđe radosti, pjesme koje su pjevali, zagrljaje dok su se doticali, poljupce koje su dijelili jedni drugima. A ja...on...u drugoj sobi...a ja...u mislima s tobom, koji si, jer si džentlmen prije ponoći otvorio pjenušac i nazdravio sa svojom obitelji, jer to je red...i volim te, jer si takav...Pomislila sam na tebe kada su se poklopile kazaljke,
da li si ti u tom trenutku imao misao o meni...
U našim životima postoje naši dani i obiteljski dani. Ovo su bili obiteljski dani i nisam zvala, željela, o, da, svakako...teško je izdržati, ali mi to možemo...rekao si kako možemo.
Da li smo ti i ja -MI- nestvarni u ovom vremenu u kojem se izgubila romantika? Noći su teške, ne mogu pisati noću, jer tada sam u njegovoj blizini. Guši me, ne pušta me, nikada nije mogao osjetiti da će se ptica koju puštaš da slobodno leti uvijek vratiti u svoje gnijezdo. A ona druga...sputana u svim svojim snagama i smjehovima, sposobnostima, intelektu odlazi...ne još...ali kada odleti...odletjet će i biti nesputana...slobodna. Nakon dvadeset godina - prvi grijeh, ha,Michelangelo...posao koji radim, mnoštvo ljudi oko mene i tek ti...dobro, zatresla su se koljena, prošao je tijelom drhtaj, a ti si osjetio što je to što će me očarati...gospođo, izvolit, što biste popili...Sada, kada razmišljam o našim prvim danima postajem svjesna da smo se mi jednostavno morali dogoditi. Dva paralelna pravca su se ipak srela. Da li si rođen da bi me volio, da li sam rođena da bih te voljela?
Ti nisi fotograf, a ja kućanica - kao u Mostovima okruga...ali imamo ono što su imali oni...imamo ljubav i svoje kutiju snova...I na početku ove , Nove, 2005. Michelangelo -volim te, i imam moć...
u radijskim slušalicama su pjesme koje pjevam našoj ljubavi...zapravo je kad voliš divno biti radijski voditelj...
|
- 10:53 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|