Intendos

ponedjeljak, 21.12.2015.

ZVIŽDAČI – hrabrost ili ludost

Ako uočimo neke nepravilnosti u poslovanju svog poduzeća, da li ćemo se ponašati etično, moralno? Da li ćemo pokušati otkriti istinu ili ćemo jednostavno zažmiriti na probleme i nastaviti sa radom/životom kao da se ništa nije dogodilo. Mnogi poslovni ljudi se nađu pred takvom dilemom, no samo su neki dovoljno hrabri da zazvižde, odnosno otkriju nepravilnosti.
Zviždači su zaposlenici, bivši zaposlenici, članovi organizacija koji u javnost izlaze sa nepravilnostima rada određenog poduzeća.
Pitanje je da li se isplati žrtvovati radi boljitka poduzeća ili je to samo ludost, jer često zviždači pate radi svojih postupaka. Iako oni pokušavaju učiniti svijet boljim mjestom prijavljujući kršenje zakona, nedolično ponašanje, korupciju i kriminal, čini se da upravo radi svojih postupaka dobivaju otkaz, kao da ih se kažnjava za ispravno postupanje. Nerijetko se ne radi samo o otkazu nego im se prijeti i obitelji te strahuju za vlastiti život.

Ovaj tjedan smo nazočili predavanju na kojem smo čuli iskustva poznatih hrvatskih zviždača, Hrvoja Apellta i Damira Mihanovića. I dok je jedan istraživačkim novinarstvom otkrio koruptivne radnje hrvatskih političara, poduzeća i drugih organizacija, drugi je imao dovoljno hrabrosti da kaže NE korupciji. Iako su postupili ispravno i pokazali hrabrost, njih su njihovi postupci koštali mnogobrojnih prijetnji koje su upućivane, ne samo njima, nego i njihovim obiteljima.
Na kraju se postavlja pitanje biti zviždač ili ne, biti i hrabar i lud. Mi smo za zviždače jer se odgovornost jedne osobe ne može svesti samo na odgovornost prema poduzeću, jer osim te odgovornosti treba biti odgovoran prema državi, društvu, obitelji, ali i prema samome sebi.

Oznake: zviždači, odgovornost

ponedjeljak, 14.12.2015.

Ekonomija dijeljenja- ja sam OK, ali ti nisi

Ekonomija dijeljenja je jedan od najznačajnijih trendova koji se pojavio kao odgovor na ekonomsku krizu, a temelji se na razmjeni proizvoda i usluga. Ne trebamo posjedovati vlastitu imovinu da bi sudjelovali u ekonomiji dijeljenja; ukoliko nam je potreban nečiji bicikl na jedan dan, a mi nemamo vlastite imovine da mu ponudimo zauzvrat, možemo vlasniku bicikla ponuditi instrukcije iz matematike ili čišćenje stana u zamjenu za njegovu imovinu. Koliko je vremena potrebno da promjenimo mišljenje o vlasništvu i usvojimo ovaj trend u našu svakodnevicu i je li ovaj trend rezerviran samo za mlađe generacije i da li bi naše bake posudile svoju singericu nepoznatoj osobi?!

Jedan od nama najbližih primjera ekonomije dijeljenja je Uber. To je kompanija koja nudi prijevozničke usluge i jedan je od najkontroverznijih primjera ekonomije dijeljenja. Nudi mogućnost osobama sa vozačkom dozvolom i odgovarajućim automobilom da iskoriste slobodno vrijeme i ostvare dodatnu zaradu, a od ostvarene zarade određena provizija ide kompaniji. Plaćanje ove usluge obavlja se preko aplikacije i iznos se naplaćuje sa kreditne kartice klijenta. Takva vrsta usluge naziva se UberPop, a u Hrvatsku su došli sa svojom uslugom UberX što znači da ne može svatko postati Uberov vozač već samo oni licencirani. Najveći problem ove kompanije je nedostatak zakonskih okvira koji bi regulirali ovakvu djelatnost zbog čega Uber dobiva zabrane poslovanja na nekim tržištima kao i novčane kazne. Zašto se bune taksisti iz zemalja u kojima posluje Uber? Jesu li oni zauzeli poziciju ja sam OK, ali ti nisi? Da li Uber uništava taksiste ili se taksisti moraju prilagoditi tržišnom natjecanju? Ovo su neka od pitanja koja muče javnost i svatko ima svoje mišljenje o tome. Čeka se presuda Europskog suda pravde kada će se znati hoće li ih proglasiti prometnom kompanijom ili digitalnom uslugom.

Ekonomija dijeljenja je rastući trend koji može zamijeniti kapitalizam koji je pokazao neke od svojih nedostataka. Honduraška poslovica koja kaže: dijeljena bol je pola boli, a dijeljena radost je dvostruka radost nam ukazuje na prednosti dijeljenja, no dopušta li nam naš mentalitet da usvojimo ovakav trend!? Naš narod je oštećen i prevaren od strane vladajućih koji bi trebali raditi u korist naroda, pa je gotovo nemoguće očekivati da imaju povjerenje u neznance kojima bi trebali iznajmiti ili podijeliti vlastitu imovinu koja njima predstavlja jedinu sigurnost u ovim nesigurnim vremenima. U narednom periodu vidjet ćemo koliko smo spremni prihvatiti ovakav trend i što za nas predstavlja imovina; nešto što smo spremni podijeliti sa drugima ili nešto što je naše i što nismo spremni dijeliti. Da bi se razvio ovakav koncept trebamo poći od nas samih te se zapitati zašto u ormaru čuvamo haljinu ili odijelo koje smo nosili na maturalnoj večeri koje ćemo možda iskoristiti još 2 puta u životu i što nama predstavlja naša imovina, nešto što je rezervirano samo za nas ili instrument pomoću kojeg možemo doći do druge imovine, bila ona materijalna ili nematerijalna.

ponedjeljak, 07.12.2015.

Kako poduzeća pokušavaju provesti DOP ?

Četvrti tjedan predavanja na našemu kolegiju Društveno odgovorno poslovanje obilježio je zanimljiv gost predavač iz čijega smo znanja i iskustva mogli saznati nove i zanimljive informacije iz domene društveno odgovornog poslovanja. Njezino ime je Mirjana Matešić, koja obnaša funkciju ravnateljice HR PSOR-a. Naime, na predavanju se moglo čuti korisnih informacija o funkcioniranju indexa DOP-a u kojem sudjeluju poduzeća koja su u godini koja se ocjenjuje poslovali pozitivno i društveno odgovorno. Indeks DOP-a nastao je kao partnerski projekt HGK i i HR PSOR-a. On proučava i prati različite sintagme poput uključivanja u poslovne strategije, tržišne odnose te praćenje i utjecaj ekonomske održivosti.

Na predavanju je bila naglašena tema koja govori o tome kolika je važnost izvještaja o održivosti te kako ga mnoga poduzeća ne koriste. To predstavlja veliki propust iz razloga što on govori o ekonomskom razvitku, očuvanju okoiliša, odnosu prema vlastitim zaposlenicima te ulaganju i tehnologiji. Ovi svi čimbenici predstavljaju bitne stavke u poslovanju nekoga poduzeća, kako iz područja profitabilnosti tako i iz onoga društveno odgovornog ponašanja.

Bilo je zanimljivo čuti o pokušaju reformiranja nagrade Zlatna kuna. Smatramo da je to bio zanimljiv te nadasve pravedan pokušaj da nagrade ne dođe u ruke onome poduzeću koje ima najbolje financijske rezultate, već je potrebno pogledati i druge neekonomske pokazatelje. Jer smatramo da uspjeh poduzeća ne može odrediti samo profitabilnost, pogotova ako je ona postignuta na temelju lošeg odnosa prema svojim zaposlenicima ili primjerice zagađenju okoliša.

Najinteresentniji dio predavanja je zapravo bio kada je bila riječ o tvtki CEMEX iz Kaštela . Poduzeća koje se bavi globalnom proizvodnjom građevinskog materijala. Njihov posao proteže se kroz velike zemlje svijeta zbog kvalitete njihovog cementa, betona i drugih građevinskih materijala. Na hrvatskom tržište su od 2005. godine, nakon što su preuzeli RMC Grupu i Dalmacija cement. Tvrtka je poslovala kroz visoku razinu odgovornosti prema društvu, što govori o tome da su dobitnici HUPove nagrade za najbolju primjenu principa DOP-a, kao i mnoge druge prestižne nagrade iz domene društveno odgovornog poslovanja. Međutim bez obzira na sva priznanja, došlo je do prosvjeda i pritiska lokalne zajednice jer je ona smatrala da navaedeno poduzeće svojom proizvodnjom stvara štetu okolišu i ljudima na tome području. Ovaj događaj završio je na način da je sud poništio rješenje ministarstva u kojem se CEMEX-u dopušta skladištenje i loženje krutog goriva iz otpada. Pitanje je zapravo da li su sve te silne nagrade prava potvrda da je poduzeće bilo društveno odgovorno i da li se zapravo odgovornost prema društvu htjela sakriti iza nagrada i priznanja. Velika je vjerojatnost da se mnoga poduzeća samo žele prikazati u najboljem svijetlu, međutim pitanje je koliko su ona zapravo društveno odgovorna, te koliko se investicijski isplati biti društveno odgovoran.

<	prosinac, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (2)