Inspirirana umjetnost
30.07.2014., srijeda
INSTALACIJA - U MENI - Tko sam ja
 18.6.2014. INSTALACIJA „Tko sam ja“ Nekad sam kao nevidljivo pneumatski naslagana nakupina memorijskih CD poslaganih u katove a na njima kovrčava žica poput pobješnjelih neurona koji odašilju slova i riječi. Bez glasa. Bez straha. |
17.07.2014., četvrtak
Istraživanje Perkovića i Petrovića
|
Ujak je znao govoriti nemoj nikad zaboraviti odakle smo mi Perkovići. Zapamti da smo Gulani (ja sam zaboravila pa pišem iz nekog mjesta B. ili G.). Pretpostavila Gere ili Brinja. I eto zapamtila sam, ali sam dugo bila zaboravila na to. Nisam dugo vremena znala što znači Gulani. Onda sam pronašla knjigu iz povijesti i u njoj taj izraz za stanovnike Ogulina. Uau...Lika! A u njoj sam još svašta pronašla. Moj prapradjed Joso Perković živio je ovdje dok mu nešto nije puhnulo tražeći bolji život ostavio je svoju ženu i mog pradjeda Nikolu i otišao je živjeti u Ameriku. Tamo se obogatio radeći kao farmer. Kako je prošlo mnogo vremena moj pradjed Nikola se oženio za Mandu i s njom imao djecu od kojih je bio i moj djed Blaž (6.9.1929.-12.3.1992.). Djed se oženio sa Marijom rođ. Domazetović (2.2.1932.-26.11.2004.) A nakon nekog vremena imalu su i moju mamu Ankicu. Nekako u to vrijeme moj prapradjed Joso pisao je i tražio oproštenje za to što je učinio i tada je pozvao moju baku Mariju i djeda Blaža sa pradjedom Nikolom u Ameriku. Moj djed Blaž je radio na željeznici u Sisku. Oni odgovoriše kako ne bi oni u Ameriku, ako želi da dođe. On je došao, jer je tamo bio sa nekom ženom koja je umrla i valjda se osjećao usamljeno, vratio se kući. Nedugo nakon toga u devedeset i nekoj je umro. Petrovići...djed Milan (roditelja Nikole i Ane, dvojica braće i jedna sestra) nije imao zapisan datum rođenja već samo godinu 1913., radio je u državnoj službi u Sunji, umro je dosta mlad od neke boleštine 24.3. 1962. tako da je ostavio osmero djece, a jedno je umrlo pri porođaju. Moj stric Ivica Petrović igrao je jako dobro nogomet i zvali su ga Piđun (tadašnji poznati nogometaš). No, kako to obično biva ako si u malom mjestu gdje odskačeš a nemaš nekog da te povuče naprijed propadaš...a njemu se to dogodilo sa više strana...Tako da je ostalo jedno vrijeme njih sedmero: jedan brat (moj otac) i šest tetki od kojih je kasnije tetka Katica P. umrla.(1998.) Zaboravila sam napisati kako je i baka Milka (Dasović)umrla (13.3.1919.-22.7.1997.) I dalje svašta istražujem i baš je zanimljivo... |