Još davno smo u crkvi gledali cd na kojem Nick govori o svom životu. Fascinantno. Motivirajuće. Ovo je mali dio... Jučer je bila prepuna dvorana. Mi smo bili na žutim stolcima i vrlo blizu pozornice. Momir ga je odlično prevodio. Sestre Husar su baš super otpijevale Gibonieve dvije pjesme. Zašto nije Gibo? (to valjda nećemo znati). Zbor od 130 ljudi ...Svašta je Nick izvodio i hrabrio: šale na svoj račun, doista napunio ljudima baterije, i dao nadu svojim životom. Sigurno je svatko našao nešto za sebe. Zapamtit ću ovo možda kao jednu od naj rečenica koja je baš potrebna svakom biću (pogotovo u onom osjetljivom razdoblju) : Svi činimo promašaje, ali mi nismo promašaji. I on sam je govorio kako je mislio o samoubojstvu, kako je imao depresije....ali Bog daje snagu i drugačiji smjer ako se pouzdamo u Njega. |
ali nije me to baš spriječilo da se malo čisto kreativno izrazim i osmislim koji sat...smišljala sam malo od kakvog materijala...i eto smislila...mislim da će uveseliti one koji ga dobiju... |
Svi ponekad nešto tražimo mislim kako je to ovisno o tome što smo izgubili ili smo možda svjesni kako nešto nikad nismo imali. Ako se sjećamo djetinjstva sigurno se sjećamo kako smo nešto izgubili: prijatelje, roditelje, daljnju obitelj, kućnog ljubimca, ali i stvari...najdražu lutku, ili najdraži automobil... Možda smo izgubili i nešto nematerijalno : vrijeme, ljubav, povjerenje, poštovanje, ili je netko nad nama imao faze svog autoriteta tako da smo nešto morali zatomiti ili smo ulagali u krivo pa smo kasnije postali svjesni da je izgubljeno. Kroz cijelo to vrijeme odrastanja nečega smo se dobrovoljno odricali. Što cijelo vrijeme tražimo? Čemu teži naše biće? Jesu li lakirani nokti na rukama odraz trajne sreće i radosti? Je li obleka koju nosimo svaki dan, onako za pokazivanje ili je potreba? Svi ponekad nešto tražimo? Tražimo li osobu? Koja je prava vrijednost kojoj težimo? Usuđujemo li se uopće potražiti je sa onom pravom strašću tragača? Stvoritelj je tako blizu! ___________________________________________________________ Čitala sam baš jedan stariji list (1999.) koji smo dok smo bili mlađi uređivali i nađoh u njemu Ezopovu misao. Kako dugo nisam čitala taj list. Naprosto mi nedostaje i taj list i Faks pa i malo kulturnih govora (kako bi rekao jedan moj rođo) EZOP (6.st.pr. Kr. u Grčkoj) DVIJE VREĆE Svaki čovjek nosi dvije vreće: jednu sprijeda, a drugu otraga, a obje su pune mana. Ona sprijeda puna je tuđih, a ona odotraga vlastitih mana. Zato ljudi svoje mane ne vide, a tuđe poslove točno opažaju. Monotipija, mislim da sam je napravila 1997. (uf. pa vidi to je staro) |
...valjda mi je netko drugi poželio promijeniti moju crnu boju bloga i staviti ljubičastu...tko god da je to napravio...ne sviđa mi se...jer slike i fotke i sve ostalo nije tako lijepo i ne dolazi do izražaja...pa onda....nije mi drago da ste mi to napravili tko god da jeste... 13.9. uspjela sam sve vratiti...na crnjak...jupi |
< | rujan, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |