Indijanka vegetarijanka
26.03.2015., četvrtak
Joumana Haddad: Ubila sam Šeherezadu
|
Podnaslov ove knjige je 'Ispovijest ljutite Arapkinje'. Dojam koji se dobija dok se čita knjiga jest da je ova žena doista ljuta. Ili je možda malo umišljena. Ili objesna. No, zapravo se na kraju knjige nameće zaključak da nema neke velike razlike između žene koja živi na Zapadu i one koja živi u arapskom svijetu jer svaka je na svoj način, s obzirom na društvene okolnosti koje vladaju u društvu, zakinuta. Autorica dakle priča o tome da je ljuta i na Zapad što ima određenu sliku, predrasude, stereotipe o arapskim ženama, a također i na arapske zemlje u kojima su žene doista često zakinute za mnoge, mnoge stvari. Ipak, ono što je očito iz knjige jest da autorica nije tipična Arapkinja, njezin život nije ni približno sličan životu prosječne arapske žene. Pa čak ni životu prosječne žene sa Zapada. Po zanimanju je novinarka i spisateljica koja mnogo putuje te izdaje časopis 'Tijelo' u kojem piše erotsku poeziju. Ako se pitate zašto se knjiga ovako zove, evo razloga: Šeherezada je simbol nečeg lijepog u arapskom svijetu, žene koja svojim pričama i drugim čarima dolazi do svojih prava. Autorici (a bogme ni meni) se ne sviđa što žena često mora raznim smicalicama doći do onoga što joj pripada po rođenju. CITATI: Kao što kaže glasovita izreka: jedno srušeno stablo diže veću buku nego cijela šuma koja raste. Kad ćemo početi posvećivati pozornost šapatu stabla koje raste? Jednom me jedan prijatelj pitao: 'Koje ti je mjesto na svijetu najdraže?' Odgovorila sam istoga trena: 'Moja glava!' Tako sam možda svoj pravi grad naprosto… ja! …biti pjesnik samo je po sebi dovoljno složeno. Mi pripadamo ugroženoj vrsti koja nije najbolje opremljena za riskantan život na planetu Zemlji.  Oznake: Joumana Haddad, Ubila sam Šeherezadu |
