Indijanka vegetarijanka
06.06.2013., četvrtak
Sreća velika
Prije nekoliko tjedana ptičica je počela graditi gnijezdo na gredi ispod moje terase, jedva metar od ulaznih vrata. Bila sam presretna, ali i pomalo zabrinuta hoće li svoj zadatak obaviti do kraja ili će prije odustati. Zašto bi odustala? Zato jer smo često na terasi i mi i naši psi, a jedan od njih nije baš ljubitelj ptica, tj. često iz bezuspješno lovi. Kada smo ne terasi mala ptica se zaleti prema gnijezdu i vrati se, stane na kojih dva – tri metra od nas i promatra nas. Onda nekada odleti dalje, a nekada se ipak okuraži i ode u gnijezdo, ostavi slamku ili perce i opet ide u potragu za graditeljskim materijalom. Svaki jutro pronalazim ispale grančice i perca na podu terase. Jučer i danas je bez problema uletjela u gnijezdo i dok smo sjedili za stolom na terasi. Mislim da ih je sada dvoje. Ptičica je siva i ima narančasti rep. Po internetu piše da se zove crvenperka, crvenoperka i crvenorepka, ali nema baš previše informacija o njoj i nisam ni sto posto sigurna da se baš tako zove. Netko je napisao da u vrijeme gradnje gnijezda i parenja nema baš lijep cvrkut, ali meni je prelijep – kao da netko pucketa jezikom o nepce. Nadam se da će moja mala crven(o)perka/repka ostati ovdje još dugo, dugo i presretna sam što je baš ovo mjesto izabrala za svoj dom. Dobrodošla! Ovu sam fotku našla na internetu, otprilike ovako izgleda moja nova susjeda: Oznake: ptica, gnijezdo, kuća, crvenperka, crvenoperka |