Indijanka vegetarijanka
21.03.2012., srijeda
Karnisti – oni koji izabiru jesti meso
|
Velik broj ljudi svakodnevno jede meso životinja, u komadima ili samljeveno do pjene, i za to nalazi niz razloga i opravdanja. Pod ovim prehrambenim režimom odrastala je i Melanie Joy, američka doktorica psihologije i sociologije, ali onda je sav svoj znanstveni rad usmjerila na njegovo razotkrivanje. Sa Sveučilišta u Massachusetsu u Bostonu protekli tjedan došla je u Zagreb i Osijek promovirati svoju knjigu 'Zašto volimo pse, jedemo svinje i nosimo krave – uvod u karnizam'. Uvijek je, kaže, voljela životinje i bilo joj je nelogično pse više cijeniti od krava. Meso je nastavila jesti i kao odrasla, ali nakon jednog slabije pečenog hamburgera zarazila se bakterijom iz roda Campylobacter (nije precizirala koja od najčešćih vrsta, C. jejuni ili C. coli), nametnikom u crijevima životinja. Traumatično iskustvo potaknulo ju je da sljedećih 20 godina proučava mesnu industriju, navike i ponašanje ljudi i profesionalaca, sudionika sistema, koji naziva karnizmom. Melani Joy tako kaže: 'Tipično prepoznajemo samo one ideologije koje dolaze iz mainstreama, dok dominantne ideologije ostaju nevidljive kao da dominantan način postojanja odražava stvari kakve uistinu jesu, a ne sustav vjerovanja. Dominantne ideologije održavaju se tako da ostaju nevidljive i neproučene. Tako postoje vegani i vegetarijanci, a s druge strane svi ostali. Osnova za održanje ovakvog sustava je poricanje. Ako poreknemo postojanje problema, ne moramo ništa učiniti. Kroz poricanje se ostvaruje nevidljivost. Također, karnistička praksa ostaje neimenovana. Ako nešto ne imenujemo, ne moramo o tome razmišljati i ne moramo preispitivati. Neimenovanjem nam ostaje dojam da je jedenje mesa nešto što nam je urođeno, a ne izbor. Karnizam drži žrtve izvan vidokruga i time izvan javne savjesti. Većini ljudi bilo bi jako teško jesti životinje da uistinu svjedoče istinskom jadu i neizmjernoj patnji koju životinje prolaze. Nevidljivost, međutim, nije dovoljna da bi se održao cijeli sustav, zato postoje i drugi mehanizmi. Ipak, radom aktivista i osjećajnih ljudi nevidljivost je poljuljana i sve više ljudi uviđa da je posebno industrijski uzgoj odvratan poduhvat. Sve više ljudi postaje svjesnije, pa zato opravdavanja u obliku 3-N (a to je da je meso naturalno, normalno i nepohodno) preuzimaju nove forme i postaju sve važnija.' Joy smatra da je industrijaliziranom sustavu nasilja potrebna nevidljivost radi mogućnosti poricanja, a onda izbjegavanja bilo koje javne debate. Slijedi cementiranje stavova sljedbenika – jedenje mesa je normalno, prirodno i neophodno. Pri tome mitovi igraju važnu ulogu. Normalno je slobodno odabirati vrstu hrane, pa tako i meso, tvrde karnisti, a Joy smatra da je taj slobodni izbor rezultat usko konstruiranog seta mogućnosti koje su za nas drugi odabrali. Prirodno, jer je ideologiji potrebna naturalizacija – takvo je prirodno stanje stvari – u čemu ključnu ulogu imaju znanost i religija. Konačno, neophodno, jer bez mesa ne bismo preživjeli. Sva tri seta ideja, naravno, nemaju uporište u dokazima, nego su plod manipulacije informacijama (znanosti) ili izmišljotine (religija). |
