Indijanka vegetarijanka

11.05.2011., srijeda

Bagrem, bazga, vrane, čaplje, vrapci...

Čini se kao da je cijela priroda jedva dočekala sunce. U šetnji je miris bagrema toliko intenzivan da mi se gotovo počne vrtjeti u glavi. Razne bube zuje i zvučno upotpunjuju cijeli prizor. Na pokošenim livadama vrapci se igraju baš poput nestašne djece. Tu su i nezaobilazne vrane koje grakću i zaigrano traže hranu.

Jučer u šetnji neobičan prizor – mala rječica, a na sredini nešto kao ada, mali rječni otok. Tu stala čaplja i čeka. Ali evo ti vrane. Iako je deset puta manja od čaplje, počela je ispuštati agresivne zvukove, spuštati krila i zaletavati se prema čaplji. A velika, vitka čaplja prvo gledala, a onda vidjela da se ova vrana ne šali pa je odletjela na sigurnu udaljenost. Tko kaže da je veličina bitna?

Ima i bazge, ali ne baš dovoljno za pravljenje sirupa. No, zato se pokoji bazgin i bagremov cvijet uvijek može iskoristiti za fine popečke – samo se umoče u tijesto kao za palačinke i prže.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.