Indijanka vegetarijanka
29.11.2010., ponedjeljak
Sva bijeda kolinja
|
Sinoć slušam u Dnevniku da je ovo godine trostruko manje kolinja u Hrvatskoj. Da li da se radujem ili ne? Ne, ne radujem se. Jer Hrvati i dalje gutaju meso u velikim količinama. Ako su smanjili broj kolinja, znači da kupuju više u trgovinama i tako se opet ubija isti, a možda čak i veći broj nesretnih životinja. Ovih dana mi je stvarno zlo od života. Svi pričaju ili o kolinju ili o pečenicama za Božić. Jučer jedan tip, tek završio s kolinjem, još smrdi po dimu i svinjskom mesu, priča: 'Imali smo četiri prasca, nijednog nismo dobro pogodili pištoljem...' Za one koji ne znaju: pištolj je sprava kojim se svinja pogodi u glavu kako bi se omamila i lakše zaklala. Međutim, rijetko tko zna pogoditi u pravo mjesto (a i kad pogodi, ona je opet samo omamljena, ne i mrtva!) pa tako znam tužne priče kako je jadna svinja nakon tretmana ovim pištoljem još više se prepala i trčala po dvorištu ili kud već stigne, dok su krvožedni išli za njom i hvatali je tražeći pogodan trenutak da joj zabiju nož u vrat. A kad se zabije nož u vrat, ona se još dugo trza... a krvožedni hvataju krv za krvavice... I sve to ususret Božiću, najvećem kršćanskom blagdanu koji bi trebao biti simbol mira i dobre volje. I dok se mnogi klanjaju na oltaru i kunu u Boga i tradiciju, čim izađu direktno (kolinja) ili indirektno (meso iz trgovina) ubijaju najnevinije od najnevinijih. I dok prolazim ulicama i osjećam miris dima i mesa u zraku i gledam jadne obješene svinjske polovice ne mogu, a da me ne podsjete na ljudska tjelesa. Tako smo slični, blijedi, krvavi... Ali jedino čovjek ima pištolj i nož u ruci. |
