Indijanka vegetarijanka

23.09.2010., četvrtak

Prvi dan jeseni

Danas je prvi dan jeseni. Jesen je jedna od mojih omiljenih godišnjih doba. A Dragutin Tadijanović moj je omiljeni pjesnik. Stoga slavim ulazak u jesen s dvije njegove pjesme. Prva je za moju kujicu Dunju, nadam se da će brzo ozdraviti!

Pjesma o dunji i ptici

Zrela, žuta, mirisava dunja.Na stablu visoku, neotrgnuta ostala. Jesenas. I uvenula. Sa stabla mirisne dunje, ptica odletjela. Odletjela preko voćnjaka u šumu duboku: u šumu gustu, pustu. Ni dunje ni ptice, nema. Nema, ni ptice ni dunje.

Rastanak u jesen

Zaboravi vedro ljeto:i sunce i žito zrelo,
Zaboravi milovanje u večeri meke,
Sreću srdaca naših.

Jesen je, Lelijo, jesen:
Kišna i siva jesen,
I treba da se mladi rastanemo.

Lišće u tvom vinogradu
Požutjelo,osušeno,
I većinom popadalo
Po umornoj crnoj zemlji.

Jesen je, Lelijo, jesen:
Kišna i siva jesen,
I treba da se tiho rastanemo.

Zaboravi vedro ljeto: i sunce, i žito zrelo;
Zaboravi milovanje u večeri meke,
Sreću srdaca naših.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.