Danas je prvi dan jeseni. Jesen je jedna od mojih omiljenih godišnjih doba. A Dragutin Tadijanović moj je omiljeni pjesnik. Stoga slavim ulazak u jesen s dvije njegove pjesme. Prva je za moju kujicu Dunju, nadam se da će brzo ozdraviti!
Pjesma o dunji i ptici
Zrela, žuta, mirisava dunja.Na stablu visoku, neotrgnuta ostala. Jesenas. I uvenula. Sa stabla mirisne dunje, ptica odletjela. Odletjela preko voćnjaka u šumu duboku: u šumu gustu, pustu. Ni dunje ni ptice, nema. Nema, ni ptice ni dunje.
Rastanak u jesen
Zaboravi vedro ljeto:i sunce i žito zrelo,
Zaboravi milovanje u večeri meke,
Sreću srdaca naših.
Jesen je, Lelijo, jesen:
Kišna i siva jesen,
I treba da se mladi rastanemo.
Lišće u tvom vinogradu
Požutjelo,osušeno,
I većinom popadalo
Po umornoj crnoj zemlji.
Jesen je, Lelijo, jesen:
Kišna i siva jesen,
I treba da se tiho rastanemo.
Zaboravi vedro ljeto: i sunce, i žito zrelo;
Zaboravi milovanje u večeri meke,
Sreću srdaca naših.
Post je objavljen 23.09.2010. u 09:43 sati.